Skip to main content

Full text of "Povijest okupacije Bosne i Hercegovine, 1878"

See other formats









CO 


«a- 




= 00 


g' ^3 


?=— CT) 




-^====r*— 


^^^_^-»— 


* r-> 








1 ^5^=== ^"" " 


I CO 


"^ 


==t^ 



CO 



Mandi<5, Mihovil 

Povijest okupacije Bosne i 
Hercegovine, 1878 



D R MIHOPIL MANDld. 



e 



as 



3 



8 



as 



§ 









P77^ 



OKUPACIJE BOSNE I 
HERCEGOVINE 1878. 




m 



3 



m 



i 



as 



a 



% 



i 



ZAGREB, 1910. 
IZDALA „MATICA HRVATSKA" 



DR- MIHOVIL MANDIC 



POVIJEST 

OKUPACIJE BOSNE 
DI HERCEGOVINEn 

CZED (1878). C 



a a a 



ZAGREB 1910. 

IZDANJE »MATICE HRVATSKE«. 



TISAK HRVATSKE PUCKE SELJACKE TISKARE D. D. U ZAGREBU. 









. 







// 



3 



Predgovor. 



Godina 1878. u opcoj je povijesti najnovijeg doba veoma 
znamenita poradi velikih politickih promjena na Balkanu, 
te cini vaznu epoliu i u historiji Bosne i Hercegovine. 

Povijest tog doba nije doslije opsirnije obragjena u 
hrv. knjizi. U njemackom jeziku potanko je opisano rato- 
vanje te godine — u koliko se tice Bosne i Hercegovine — 
s cisto vojnickog stanovista u djelima: Die Occupation 
Bosniens und der Hercegovina durch k. und k. 
Truppen imjahre 1878 (Oesterreich. militar. Zeitschrift, 
Wien 1879, Mitteilungen des Kriegs-Archivs, 8°, S. VI + 908) 
i Unsere Truppen in Bosnien und der Herce- 
govina 1878. Einzelndarstellungen, herausgegeben und 
redigiert von Hptm. A. Veltze, Wien — Leipzig, C. W. Stern, 
8°, 1907-1908. To su i glavni izvori, iz kojih sam uzeo 
gragju, pa ju sistematski sredio u ovu radnju, te joj za 
objasnjenje ratnih dogagjaja pridodao i zemljopisnu 
kartu za to doba. 

Da bude prikazivanje sto potpunije, upotrebio sam 
pogdjesto i ove memoare, sto su objelodanjeni posljednjih 
godina: 

1. J. Koharic — F. Sisic, Zapamcenja fra 
Orge Marti ca (Zagreb, Gj. Trpinac 1906., 8°, str. VIII. + 
119); 

2. Dr. J. Koetschet - Dr. G. Grassl, Aus Bos- 
niens letzter Tiirkenzeit (Wien, Hartleben 1905, 
8°, S. VII + 109) i Osman-Pascha, der letzte grosse We- 
sier Bosniens, und seine Nachfolger (Sarajevo, D. A. Kajon, 
1909, 8°, S. II + 87); zatim 

3. T. Herkalovic, Vo rgesch ich te der Occu- 
pation Bosniens und der Hercegovina (Agram, 



M. Majcen 1906, S. II + 187). — Upotrebjo sam i najno- 
vije rezultate istrazivanja na torn polju, sto ih je ove godine 
iznio na vidjelo becki sveuc. prof. dr. A. Fournier — 
proucivsi odnosne spise drz. arhiva i »crvene knjige*, te 
doticne ruske i franc, publikacije odskora — u svojoj stir 
diji : Wie wir zu Bosnien kamen (Wien, Reisser 1 909, 
8°, S. VIII. + 96). Uza sve to ]e ovo samo pregledna, a ne 
iscrpiva povijest okupacije. 

U vojnickoj terminologiji drzao sam se Sluzbov- 
nika za kr. ugarsko domobranstvo od god. 1897- 
do 1898. (v. Prilog I. na str. 166., primjedba). 

Povijest okupacije podijelio sam u dva odsjeka : 

I.) Bosna i Hercegovina za osmanlijskog gospodstva. 

II,) Okupacija Bosne i Hercegovine (od 29. Jul. do 20. 

okt. 1878.). K tome sam dodao kratak pregled vaznijih 
dogagjaja poslije okupacije. 

Sarajevo, u decern bru 1909. 

Dr. Mihovil Mandic 




Bosna i Hercegovina za osmanlijskog 
gospodstva. 



/. Sadrzaj povijesti B. i H. od propasti kraljevstva do polo- 
vine 19. vijeka. 

Pri kraju 15. stoljeca nastade u ovim zemljama velik 
politicki i kulturni preokret. Dobivsi nove gospodare, 
dobise one i drugi kulturni pravac: patarenska vjera 
pade pred islamskom, a katolicka i pravoslavna crkva jedva 
se odrzase; zivahni trgovacki saobracaj s Dubrovnikom, 
Mlecima, Spljetom i ostalim evropskim zapadom prestade, 
tc od ovih zapadno-evropski civilizovanih zemalja postade 
osmanlijska provincija (vilajet Bosna), koja prirni orijentalni 
karakter. Glavni drumovi vode odsada prema istoku, »stona 
mista« (Bobovac, Sutiska, Visoki, Jajce) i rudarske varosi 
(Fojnica, Kresevo, O!ovo, Srebrenica) gube svoju negdasnju 
vrijednost, a mjesto njih se podizu gradovi : Sarajevo, 
Travnik i Banja Luka, u kojim stoluju osmanlijski 
namjesnici (»bezi«, a od god. 1583. »beglerbezi« ili »pase^<) ; 
vjerska intolerancija i politicka nejednakopravnost prisili 
mno^tvo naroda, da se poce seliti po Hrvatskoj, Slavoniji, 
Ugarskoj i Dalmaciji. Preostalo pucanstvo opadase usljed 
neprestanih ratova i kugc, koja je strasno harala u 1 /. vijeku. 
Cesto je stradao narod i od gladi, tesko snasajuci silne 
drzavne poreze. 



Medjutim napredovase osmanlijsko oruzje kroz citav 
16. i 17. vijek. Ratujuci neprestano s Habsburgovcima zau- 
zese Osmanlije velik dio danasnje Austro-Ugarske. Dva 
puta udarise i na sam Bee, ali oba puta bez uspjeha. 

Iza druge opsade tog mjesta ostavi ih bojna sreca, 
te moradose stupiti u defenzivu. Careve vojskovodje po- 
gjose za njima u potjeru, i presavsi preko Save zaposjedose 
vise mjesta u sjevernoj Bosni. Ali ih Austrija morade do- 
skora povratiti (karlovackim mirom god. 1699.). 

Ratovanje se nastavi i u 18. vijeku, te Turska morade 
odstupiti Austriji nekoliko bosanskih gradova u Posavini (po- 
zarevackim mirom god. 1718.). Ali ih Austrija i opet povrati 
(biogradskim mirom god. 1739.). Tako ostadose Sava i Du- 
nav prirodne granice izmegju Turske i Austrije. 

Za Josipa II. provalise austrijske cete u Krajinu te za- 
uzese nekoliko mjesta. Nu vec ih Leopold II. povrati Turskoj 
(svistovskim mirom god. 1791.). 

Od svistovskog su mira Bosna i Hercegovina podvr- 
gnute osmanlijskom gospodstvu. Bez pravice i reda bija§e 
stanje u tirn zemljama i u 19. vijeku nesnosno, te se je 
moglo ocekivati, da ce jednom nastupiti doba buna i usta- 
naka. Sultani kusahu ublaziti to stanje uvagjajuci 
reformeu modernom duhu, ali svi pokusaji osta- 
dose bezuspjesni, jer udarise nazestok otpor. 
Tako podigose muslimani pod vodstvom Husein-kapetana 
od Gradacca ustanak protiv sultana Mahmuda 11. god. 1831. 
Time odgovorise na njegov ferman od 16. junija 1826., kojim 
proglasuje, da se ukidaju jenjieari, a uvodi redovita vojska. 

Abdul Medzid I. izdade (3. nov. 1839.) >hattiserif od 
Giilhane«, gdje se obecaje sloboda i jednakopravnost svim 
vjeroispovijedima turskog carstva, jednakost svih podanika 
pred zakonom i t. d. Ali se ne mogase provesti - ostade 
samo na papiru! 

U takovim prilikama zatece Tursku krimski rat, kojim 
dogje orijentalno pitanje na dnevni red. Po svrsetku 
toga rata izdade Turska »hat t ihumaju n« (18. tebr. 1856.) 
na temelju kojega bi primljena u evropski koncerat. 

Hattihumajunom se potvrgjuje i prosiruje hatiserit. 
Sastoji se od 20 tocaka. 1 ) Tu se zajamcuje sigurnost iivota, 
imetka i casti svim podanicima osmanlijskog carstva; nadalje 
se daje potpuna vjerska sloboda, jednakopravnost pred su- 



') Prevod s tur. jez. u „Bos. priiatelju 4i , 3. sv. sir 



dom, sticanje i vrsenje drzavnih sluzbi; dozvoljuje se po- 
dizanje skola, odregjuje se reorganizacija redarstva, obecaje 
ukinuce torture, podjednako oporezovanje podanika, zave- 
denje bankovnih zavoda, unapregjenje komunikacija i t. d. 
Odredbe hattihumajuna udarise na zestok otpor kod 
muslimana, koji u izjednafcenju s rajom nazrijevahu prikra- 
cenje svojih prava, te dokazivahu, da se to protivi kur-anu. 

2. Doha ustanaka. Uplitanje evropskih velevlasti u orijentalno 

pitanjc. 

Te odredbe ne bise nikada ostvarene. Polozaj krscana 
se od tada jos pogforsa, narocito sto se tice poreznog tereta, 
koji i nadalje sav pocivase na raji, a utjerivahu ga zakupnici. 
Tursko se cinovnistvo ne drzase ni ostalih naredaba sulta- 
novih, vec nastojase samo, da se sto vise obogati. A posto je 
raji bio put do sultana zatvoren, ne preostade joj drugo, vec 
latiti se oruzja. To i ucinise do ocajanja dovedeni Herce- 
govci, a pomogose im Crnogorci (u nov. 1857.). Posredo- 
vanjem austrijskog konzula u Mostaru pokorise se ustaske 
vogje vec u juliju 1858. Sad sesastavi megjunarodno tehnicko 
povjerenstvo za uregjenje megja. Ali megju clanovima tog 
povjerenstva ne dogje do sloge: Rusija i Francuska se za- 
uzimahu za Crnu Ooru, da joj se odstupi luka Spica, dok 
se Austrija i Engleska tome protivljahu, pa i uspjese. 

Dojduce godine oruzase se Crna Gora svim silama, 
te bijase spremna s francuskom flotom udariti na Boku Ko- 
torsku. U to ponovno bukne ustanak u Hercegovini pod 
vodstvom L. Vukalovica (u dec. I860.), a tome se prikljuci 
i Crna Gora. Buna je ugusena istom iza 2 godine, te Omer- 
pasa sklopi s ustasama mir (8. sept. 1862. 1 ) 



: ) To mirno doba upotrebi „prakticni i zenijalni" O s m a n- 
pasas pridjevkom ,,T o p a 1" (sultanov namjesnik u Bosni I860.— 69.) 
na kulturno unapregjenje bos. vilajeta : osnova citaonicu i obrtnicku 
skolu (islahanu) u Sarajevu, i^gradi nekoliko cesta (n. pr. iz Sarajeva 
u Mostar), spoji Sarajevo s Cangradom i Metkovicima brzojavnom 
zicom, popravi upravu i sudstvo, podize vakufsku bolnicu, vladinu 
stampariju i prvi sluzbeni lit „Bosna", pokusa regulaciju agrarnog 
pitanja, makar da ga s toga zamrzise age i begovi, te napokon do- 
zvoli postojecim krscanskim skolama slobodno razvijanje, a vojn. geo- 
graf. zavodu beckom da izasalje svoje povjerenstvo (Roskiewicz, 
Sterneck i Thoemmel), koje ce izraditi kartu ovih zemalja (Herka- 
lovic, Vorgeseh. S. 8—17, Zapamcenja fra Grge Martica str. 43.-73. 
i Koetschet, Osman-Pascha, S. 4—5). Time misljase pasa, da ce po- 
praviti veliku pogresku turske uprave, koja je u kulturnom pogledu 
bila posve zanemarila zemljn i narod, da lak§e vlada samovoljno nad 
neukim Ijudma. 



8 

Mir potraja do god. 1873., a tada fanatizam na Bal- 
kanu jos h see pi nu. Prij tnje i nasilja ucestase: 16. jun. 
te godine pobit^ose 24 b'>sanska trgovca zbog toga u 
Hrvatsku, mnogi krsdani bise nevini osugjeni i smaknuti, 
pa cak se je i austriiskome vicekonzulu time prijetilo! 

Raja se jtr (izmedju god. 1870. i 1873.) vise puta obra- 
cala na austrijsku vladu s molbom, da joj u toj nevolji po- 
mogne. 1 ) Sada se zbilja zauze za emi^rante au-trijski mini- 
star vanjskih posala gr f Andrassy, te u depesama od 
21. ckt. 1873. i 10- avg. 1874. rtmonstrovase protiv takovog 
postupka s ra;om. Uj^dno zahtijevase zadovolj-tinu, a u pro- 
tivnom slucaju pretijase navijestenjem rata. Turska doista 
popusti: emigrantima d^zvoli povratak u domovinu, a va- 
lija bi svrgnut, sto je zbog toga okrivio austriiskng konzula. 

Ali u to nastade razmirica izmedju Turaka i Crno- 
goraca, koja se svrsi krvavim pokoljem u Podtro- 
rici (10. okt. 1874.): Turci ub se u tome mjestu dvaestak 
crnogorskih trgovaca. To dade povoda, da je Turska poja- 
cala svoju vojsku na megjama Crne Gore, a knez Nikola 
se obratio na ^u^riiu i Rusiju moleci za pomoc (18. jan. 
1875.). Austrija preporucivase knezu umierenost, a ujedno 
apelovase na razbo ito>t turske vlade (note od 23. okt. 
1874. do 17. maja 1875). 

|os se ta afera nije bila ni rijesila, kad austrijski ge- 
neralni konzul u Skadru Vasic javi (13. apr. 1875), da je 
doznao od Crne Gore, da se emigranti iz hLrcegovine na- 
seljuju u knezevini ; 120 najuglednijih ljudi iz nevesinjskog, 
stolackog, gatackog i trebinjskog kotara da je utt-klo 
ovamo poradi nepodnosiva tlacenja, te da se ne ce u do- 
movinu vratiti, dok god ondje traje turska uprava i oni 
teski porezi 2 ) Skoro u isto doba javi i crnogorski knez 
(23. maja 1875.) btckom kabinetu o toj istoj stvari, 8 ) a grof 
Andrassy obrati se odmah na portu, da po\rati u domo- 
vinu emigrante, koje je Ona Gora opskrbljwala oruzjem, 
municijom i hranom (depese od 13. apr. do 3. jul. 1875 ). 

1 ) U istinu je Austrija jos od god. 1856. tezila, da dobije Bosnu 
i Hercegovinu kao odstetu za Veneciju, te i za ucvrscenje svog po- 
sjeda u Istri i Dalmaciji jakim zalegjem (Fournier. Wie wir zu Bos- 
nien kamen, S. 4). 

2 ) Skoro nevjerojatne grozote pri utierivanju poreza opisuje 
kapetan G. Thoe m m e 1 (Beschreibung des Vilajets Bosnien 

S. 195). 

3 ) Ba§ u to doba pozdravio je knez (s bos. velikasima) u Boki 
Kotorskoj era i kralia Franju J- -sipa I. kao saveznika pri osloba- 
qjjanju Bosne i Hercegovine (Fournier. 14). 



Emigranti se povratiSe na zagovor bos. namjesnika 
Ibrahim-pase. Ali oni ne htjcdose slusati naredaba »kajme- 
kamovih« (kot. predstojn.), vec protjerase iz nekih mjesta 
>zaptije << (oruznike), uskratise u Stoai i Nevesinju plaeanje 
poreza, te tako potkopase u^Ied turskoj vladi. — U Jul. 
1875. pregie napokon mnogo krscanskih porodica na 
austrijsko zcmljiste. 

Ne samo katolici i pravoslavni, vec cak i mnogi mu- 
slimani ucestvovahu u tome ustanku cisto agrarnog znacaja, 
koji bijase zahvatio sav kraj izmegju Neretve i mora. Turska 
uprava u Bosni htjede da umiri ustase ugovarajuci s njima. 
Ali kad ustase zatrazise, da se ukine desetina, porez na 
ovce, vojnicke pristojbe i t. d., pregovori se naravno pre- 
kinuse. 

Tako dogje pred forum Evrope orijental no pitanje 
t. j. pitanje o buducnosti Turske i njezinih vaza!nih zemalja. 

Sad ustade Rusija na obranu Hercegovaca, te pozva 
Austriju i Njemacku, da zajednicki uspostave red u obne- 
moglom tur^kom carstvu, te tako umire ustase. 1 ) 

U mjesecu avg. iste god. sastadcse se u Becu ruski 
i njemacki poslanici, te se sporazumise u torn pitanju 
s austrijskim ministrom vanjskin posala ovako : 

1. Prvi i glavni princip evropskog mira nek bude odr- 
zanje turskog gospodstva u Evropi, dakle »status quo«. 

2. Provadjanje reformi u turskom carstvu je upravo 
presno, da raja bude trajno zadovoljna. 

3. U tu svrhu ce sve 3 velevlasti poslati svoje kon- 
zule na lice mjesta, da djeluju u pomirbenom smislu na 
raju, da saslusaju njezine tuzbe i jade, a ujedno da je odvra- 
caju od svakog napadaja na turske cete. 

4. Pomirbenu akciju konzula nek potpomognu 3 po- 
slanika kod otomanske vlade u Carigradu. Ti poslanici nek 
uznastoje, da porta odredi povjerenstvo, pred koje ce ustase 
iznijeti svoje tegobe. 

5. I ako ustanak u Hercegovini spada u nutarnia pi- 
tanja osmanlijske drzave, ipak su se ove 3 velevlasti — 
posredovanjem grofa Andrassy-a — odlucile na taj korak 
bojeci se, da se dosadanji ustanci ne bi pretvorili u vjerski 

2 ) Sporazum izmedju te 3 velevlasti datirajos od sastanka triju 
careva u Berlinu (mjeseca sept. 1872.) i od dogovora ruskog cara 
s Austrijom u Schonbrunnu za njegova posjeta svjetske izlczbe u Becu 
(1873). Od tog doba becki dvor prijaznije prima rumunjskog i crno- 
gorskog kneza. Sve to pojaca u raji nadu u pomoc od tih 3 vele- 
vlasti (Fournier, 9—10). 



10 

rat, koji bi zahvatio pogranicne krscanske krajeve, te stetno 
djelovao na sigurnost u susiednim drzavama. 

Turska vSada prSmi predloge triju velevlasti nepromije- 
njene, te izasla Server-pasu u Mostar (krajem avg. 1875.), 
gdje su se sastali zastupnici velevlasti na zajednicki do- 
govor u tome pitanju. Dne 7. sept, izdade taj pasa prokia- 
maciju na Hercegovce, u kojoj pozivlje ustase, da se po- 
vrate u domovinu i da mu iznesu svoje tuzbe. Ujedno 
obrece narodu u ime vlade, da se odsele ne ce dozvoliti 
nikakav pritisak ni bezakonje, da ce svi nepravedni cinov- 
nici biti kaznjeni i otpusteni, da ce biti postavljeno posebno 
sudiste, koje ce istrazivati dosadanja bezakonja nanesena 
narodu i t. d. U istom smislu govori i sultan u svom 
»irade«-u (izd. u pocetku avg. 1875). Tu obrice raji znatne 
porezne polaksice, jednakopravnost s muslimanima pred 
sudom, bolju organizaciju uprave uopce citav niz reformi. 

Ali ustase nikako ne vjerovahu u portina obecanja, 
vec zahtijevahu, da se pregovori izmegiu njih i Server-paSe 
pocnu voditi u prisutnostl stranih konzula, i to u k 
mjestu na austrijskoj ili crnogorskoj megji. Oni su trazili, 
da krscani budu kao svjedoci pripusteni sudovima, da se 
redarstvena oblast bira izmegju stanovnika svake pokrajine, 
da se porez ogranici na ntki stalni postotak i t. d. 

Usljed svega toga »pomirbeno povjerenstvo* ne opravi 
bas nista, a >> irade« ostade samo na pa pi rul 

Megjutim se Srbiia i Crna Gora stadose oruzati 
izlikom, da oslobode svoju bradu, a u istinu da prosire 
svoj teritorij i ucvrste svoju jos nesigurnu Sbmostalnost. 
U tu svrhu potakose nahije (kotare) Pivu i Banjane 
na ustanak. Ustase stadose robiti, paliti i ubijati sve sto im 
dogje pod ruke. 

Vlasti se uzrujase, te pozvase i srpsku i crnogorsku 
vladu, da ostanu neutraine u svom drzanju prema Turskoj. 

Na to izdade Server-pasa instrukcije za provagjanje 
sultanova irade-a (u okt. 1875.), u kojem se podjeljuju po- 
danicima znatne polaksice u administrativnom pogledi 
zabacuju zahtjevi, sto su ih bili podnijeli porti 
s t r a n i k o nz u 1 i u ime u s t a s a. Time n e s t a d e i z- 
gleda u direktne pregovore s portom. 

Ustanak se obnovi jos u zescoj mjeri, naroci: 
juznoj Hercegovini pod vodstvom Mice Ljubibra: 
Srediste ustasa bijase pravoslavni samostan Duzi kod 
Trebinja. 



11 

Sve to potaknu austrijsku vladu, da poprimi druge 
rnjcre. Orof Andrassy obrati so na austro-ugarske zastup- 
nike u Londonu, Parizti i Rimu oznacivsi (30. doc. 1875.) 
reformatorni program t. zv. »be£ki inomorandum«, koji 
hi so predlozio porti, ali hi bio poduprt i od vlasti. Taj 
znameniti diplomatski spis crta potanko jadni polozaj raje 
u Bosni i Hercegovini, osvrde so na dosadanjc portino na- 
stojanje oko poboljsanja i priznaje, da je to nastojanje bilo 
znatno, ali ostalo saino na papiru; nadalje obrazlaze, zasto 
su eviopske velevlasti bile doslije vise puta prisiljene, da se 
umijesaju u poslove turske vlade, a napokon iztrazuje i 
predlaze sredstva i nacin, kako da se zlo ukloni i dodje 
do mira u spomenutim zemljama. 

Krvavi sukob turskih s ustaskim tetania (u aprilu 1876.) 
pomrsi i ugovore o primirju, sto su ih bili sklopili dalma- 
tinski namjesnik fzm. Rodic i hvalisavi Muktar-pasa nesto 
prije toga dogagjaja. 

U to jos buknu ustanak u Bugarskoj, kad basi- 
bozuci (neredovita vojska) pocinise neopisivih grozota umo- 
rivsi do 12.000 krscana i popaiivsi do 60 sela. To izazva 
gnjusanje svega naobrazenog svijeta, narocito u Engleskoj, 
koja sada (za slavnog Gladstona) prvi put energicno zahti- 
jevase, da se Bosna, Hercegovina i Bugarska rastave 
od Turske. 1 ) Ali taj ustanak bi doskora ugusen. 

Bune planuse i po drugim krajevima turske carevine: 
u Solunu umori fanaticna svjetina njemackog i francuskog 
konzula, u Smirni i Carigradu bijase se sav narod pobunio. 
Megjutim je u Biogradu novi kabinet Risticev ozbiljno radio 
oko rata. 

Poradi svega toga velevlasti se vrlo zabrinuse, te se 
sastadose zastupnici Austro-Ugarske, Njemacke i Rusije u 
Berlinu (u iriaju 1876.). Tom zgodom izrazise svoje nazore 
u t. zv. »berlinskom memorandu« nastojeci da i ostale 
vlasti pridobiju za zajednicku akciju u toj stvari. Francuska 
i Italija pristadose odmah uz nazore triju velevlasti izra- 
zene u »berlinskom memorandu«; jedina Engleska ne htjede, 
jer da bi se time unistila samostalnost Turske. 2 ) 



') RittmeisterA. Spaits, der Wcg zum Berliner Kongress u djclu : 
L'nsere Truppen in Bosnien und Herzegowina 1878, I. Bd., S. 71. 

) I ' memorandu se trazi od porte 2 mjesecno primirje za 
ustase, te njihovo uzdrzavanje za to vrijemc; nadal.e da ini se podi- 
jeli gragjevni materijal i ostavi oruzje ; turska vojska da se ogranici 
samo na pojedine garnizone u Bosni, a provagjanje till zakljucaka 
da nadziru konzuli signatarnih vlasti (Fournier, 18). 



12 

Ali prije nego §to ce »berlinski memorandum« biti 
porti urucen dogodi se u Carigradu promjena na prijestolju: 
sultan Abdul -Aziz bi zbog rasipnosli svrgnut, a princ 
Murad podignut na prijesto (30. maja 1876.). Zato se for- 
malno urucenje tog spisa odgodi na neizvjesno vrijeme. 

Novi sultan proglasi svim podanicima Bosne i Herce- 
govine opcu amnestiju i 6 nedjeljno primirje, ako se pod- 
vrgnu vlabti. Ali ustase odbise to porugljivo. 

Megjutim je Srbija odlucila zaratiti se s Tur- 
skom. Krajem maja bilo je u toj knezevini sve na rat 
spremno. Ministar Ristic izjavi, da ce se rat jedino u tome 
slucaju odgoditi, ako Turska prepusti upravu 
Bosne i Hercegovine Srbiji uz izvjesno placa- 
nje haraca; napokon srpski kralj Milan zatrazi otvo- 
reno, da ga porta imenuje pot kralj em Bosne, koji ce 
priznavati vrhovno gospodstvo Turske. 

U Carigrad su vec stigle vijesti, da g e n e r a 1 A 1 i m p i c, 
zapovjednik srpske vojske na Drini, namjerava s 12.000 
ljudi provaliti u Bosnu preko Zvornika. a vrhovni zapo- 
vjednik srpske vojske, ruski general Cernajev, da je ot- 
putovao u Aleksinac, te da sve sprema za skoru navalu; 
napokon da je za navalu odregjen 27. (15. po st. kal.) ju- 
nija, Vidovdan t. j. dan kosovske bitke, a ni Crna Gora, 
da ne ce zaostati za Srbijom, vec da se oruza svim svojim 
silama. 

Sultan Murad V. zatrazi od kneza Milana 7. jun., a 
od kneza Nikole 11. jun. razjasnjenje o svrsi i opsegu oru- 
zanja Srbije i Crne Gore u posljednje doba. Prije nego li 
je dobio odgovor, velevlasti su utisale srpsko-crnogorske 
ratne namjere. Osobito ruski kabinet opominjase Srbiju, da 
;se kani oruzanja, jtr ako poremeti mir, da ce je Rusija 
posve ostaviti na cjedilu. 

Megjutim se u Carigradu skovala urota, u kojoj (u 
noci izm. 15. i 16. iun.) zaglavise ministri Husein-Avni-pasa 
i Rasid-pasa, a Ahmed Kaisarli bi ranjen. Ta ubistva vrlo 
naskodise Turskoj u ovom kriticnom polozaju, posto dr- 
zava izgubi svoje najvrsnije drzavnike. 

Srbija i Crna gora odgovorise napokon Turskoj (na 
upit od 7. doticno 11. jun.). U svom odgovoru poricahu 
svaki napadaj od svoje strane, te opravdavahu preduzete 
mjere time, sto su se turske cete na megjama skupiie. 

Velevlasti se opet zabrinuse, kako da urede prilike na 
Balkanu. Grof Andrassy izrazi svoje mnijenje u depesama 



13 

na englesku i njemacku vladu (27. jun. 1876.), u kojima se 
protivi misljenju lorda Derby-a i kneza Gorcakova, da se 
Bosni i Hercegovini dadne autonomija, doka- 
zujuci da te pokrajine nijesu jos zrele za to, a 
Srbija i Crna Gora da rade samo u svom interesu, da ih 
naime zaposjednu (Srbija Bosnu, a Crna Gora Hercego- 
vinu), a ne oruzaju se za rat iz cisto humanitarnih obzira; 
s toga racuna Andrassy na velevlasti, da to ne ce do- 
zvoliti. 1 ) 

Isti dan (27. jun. 1876.) posla Srbija ultimatum u Ca- 
rigrad : knez Milan trazi od sultana upravu 
Bosne, da uspostavi u njoj red, ili ce Srbija to 
sebi izvojstiti, a k tome i Staru Srbiju pripo- 
j iti. Kad mu to nije obecano, posla srp>ke cete (2. jiil. 1876.), 
da s 3 strane provale u osmanlijsko carstvo. Odmah prodre 
srpski general AM m pic s 1 srp. okupacijonim korom do 
Bjeline; ali ga domaci muslimani s 1 redovitim turskim 
batal. do nogu potukose, te se morade s velikim gubitkom 
povratiti u Srbiju. 

Kad je za sve to doznala austro-ugarska vlada, po- 
stavi odmah 2 monitora na svom zemljistu na Dunavu 
prema Biogradu, a kod Mitrovice 20. pjesacku diviziju pod 
zapovjednistvom fml. Szapary-a, da bude kao posmatraiuci 
zbor i na obranu austro-ugarskih podamka. Posade u juznoj 
Dalmaciji bile su vec otprije pojacane, luka Klek Turskoj 
zatvorena, a potpukovnik Thoemmel kao austrijski povjerenik 
kod crnogorskog kneza dobi poblize upute. 

Crna Gora progje u ratu s Turskom sretnije od 
Srbije. Knez Nikola zaposjede i obrani kotare Pivu i Niksic, 
a privremeno okupira u Hercegovini Trebinje, Gacko, Bi- 
lece, Nevesinje i Stolac. 

Za tog tursko-srpsko-crnogorskog rato- 
vanja drzala se je Austro-Ugarska neutralno, a hranila je 
preko 100 000 bosanskih bjegunaca, te potrosila u tu svrhu 
god. 1876. preko 2 mil. for. (4 mil. kruna). 

Jos u pocetku rata sporazumila se je naime 
Austrija s Rusijom potajno u ceskom dvorcu 



l ) Mjesec dana kasnije stize And r dssy-u latinskim jezikom pi- 
sana peticija franjevaca kresevskog samostana (dat. 23. Jul. 1876.), u 
kojoj izrazuju svoje ,,smjerne i vruce ielje", da ih Austro Ugarska 
uzme p(.d svo e okrilje i zaposjedne njihovu zemlju. U istom 
smislu moljahu kasmje i ostale franjev. opcine (Strukic fra. Ign., Po- 
vjesne crtice Kreseva, str. 142.). 



14 

Reichstadtu (8. jula) u ovim tockama orijentalnog pi- 
tanja : 

1. Ako Srbija i Crna Gora budu potucene, njihov se 
odnosaj prema porti i teritorijalni posjed ne smije nista 
promijeniti. 

2. Ako Turska bude potucena, onda ce pri sklapanju 
mira Srbija dobiti dio Bosne uz Drinu, a Crna 
Gora pogranicnu cest Hercegovine; ostalo ce 
zapasti Au stro-Ugarku. Rusija ce prosiriti svoje megje 
u Aziji, a u Evropi do Crnoga Mora. Crnu Goru dopala 
bi jos jedna luka u Jadranskom Moru, a eventualno i pro- 
sirenje megja do Lima; ostali dio Novog Pazara zapao bi 
u torn slucaju Srbiju: ali velika slavenska drzava na jugti 
monarhije ne smije se osnovati. 

3. Albanija, Bugarska i ostatak Rumelije dobile bi pot- 
punu nezavisnost; Grcka Tesaliju i Epir, a Carigrad bi 
postao Slobodan grad; 

4. Obe velevlasti drzace se zasada neutralno. : ) 
Nesretni svrsetak srpsko-turskog rata potaknu Rusiju 

na molbu srpskog kneza Milana (svrsetkom aug. 1876.), da 
posreduje za primirje, te tako sprijeci uni&tenje te jugo-sla- 
venske knezevine. Nesto prije toga dogodi se u Carigradu 
ponovno promjena na prijestolju: Murad V. bi svrgnut, a 
mlagji mu brat Abdul Ham id II. proglasen sultanom (1. 
sept. 1876.). Krajam sept. 1876. predlagase ruska vlada Au- 
striji da zaposjedne Bosnu,-) a ona sama Bugarsku- Grot 
Andrassy ne primi tog prijedloga, jerbo su se oba parla- 
menta zbog pojacanja slav. elementa u monarhiji tome pro- 
tivila. 3 ) U to bi srpska vojska ponovno potucena, Turci 
zauzese Aleksinac i marsirahu protiv Biograda (pri svr- 
setku oktobra). Rusija se sada nagje osamljena, posredo- 
vase 2 mjesccno primirje izmedju Srbije i Turske (1. n 
a vec dne 14. no^. iste god. sluzbeno objavi djeiomicno 
mobilozovanje svoje vojske; ali mjesec dana kasnije sku- 
pise se — po nagovoru Engleske — zastupnici od 6 ve- 
levlasti na zaj edn icku ko nferenci j u u Carigradu 
(12. dec), kojoj predsjedase Safvet-pasa. Tu iznese ve- 

*) Fournier, 21—23. 

2 ) Njemacka je predlagala trajno zaposjednuce jos u pocetku 
marta 1876. (Fournier, 23 u primjedbi). 

3 ) Uz to nije Austro-Ugarska bila zadovoijna s privremenini za- 
posjednucem, posto se to nije slagalo s reichstadtskim ugovorom. 



15 

liki vczir i vogja Mladoturaka Mid hat- pa s a nacrt libe- 
ralnog ustava za citavo tursko carstvo. 1 ) 

Po tome ustavu sultan imenuje senat, a zastupni£ka 
kuca ima slobodne ruke za izbora; islamska vjera ostaje 
driavna, ali se primaju u zastitu i druge priznate konfesije ; 
turski jezfk ostaje drzavni, ali su svi drzavljani (Osmanlije) 
jednaki pred zakonom ; ministri su odgovorni, stampa slo- 
bodna, pravo zbora i dogovora dozvoljeno i t. d. 

Na carigradskoj konferenciji predlagase ruski zastupnik 
Ign ja t ijev produljenje pnmirja sa Srbijom i Crnom Gorom 
do 1. marta 1877.; nadalje da Turska odstupi Srbiji komad 
zemlje uz Drinu, Crnoj Gori albanske i hercegovacke po- 
granicne kotare, Bugarska da se znatno prosiri (preko 5 
sandzaka), a Bosna i Hercegovina da dobiju kan- 
tonalnu autonorniju i zemaljsko vijece pod krscanskim 
guvernerom, internacijonalno povjerenstvo, povratak i uzdr- 
zavanje bjegunaca na drzavne troskove i t. d. Tome se 
protivljase grof Andrassy dokazujuci interese Austro-Ugar- 
ske u Bosni i Hercegovini. Turska pakonaredi bos. 
valiji, nek is pita, sta misle o tome stanovnici 
Bos ne i Herceg ovine. Odgovor je glasio, da p re- 
da ju svoju sudbinu u sultanove ruke. Napokon 
zabaci Turska sve predloge velevlasti, te kad se s toga ne 
mogase doci ni do kakva zakljucka, konferencija se razigje 
(20. januara 1877.), a doskora navijesti Rusija Turskoj 
rat. (24. apr. 1877.). Time se »orijentalno pitanje« jos 
zaostri. 

Medjutim je knez Milan sklopio s Turskom mir (28. 
febr. 1877.) na temelju status-quo. Rusija zahtijevase na to, 
da Turska pristane i na mir s Crnom Gorom, da otpocne 
provagjati obecane reforme i da se razoruza (londonska 
konferencija od 31. marta.) 

Austro Ugarska nastojase, da i za rusko-turskog rata 
ocuva svoje interese drzeci se pri tome najstrozije neutral- 
nosti. Tako odbi grof Andrassy posredovanje izmegju 
Turske i Rusije prije samog ratovanja, kad je porta trazila 
izmirenje; pa cak naredi da se na stetu Turske zatvori Su- 
torina i luka Kltk, da tako ne mogne Turska slati pojaca- 
nja u Hercegovinu morskim putem. 



') Taj ustav bi i pr^^lasen (jo§ na 27. istog mjeseca); ali ne bi 
opcenito primljen, te Midhat-pasa morade demisionirati, a seih-ul- 
islama zapade opet glavna rijec u turskoj carevini. 



16 

Austrija bijase obvezana, da cuva neutralnost i prema 
tajnoj vojnickoj konvenciji, sto ju je sklop'la s Ru- 
sijom u Budimpesti 15 januara 1877, po kojoj je u 
slucaju rata imala Rusiju diplomatski podupirati i ruskim 
povjerenstvima dozvoliti, da kupuju sve sto je za vojsku 
potrebito; nadalje je obrekla da ne ce protestovati protiv 
ogranicenja brodarenja po Dunavu, koje bi moglo trajati, 
dok bi ruske cete prelazile preko te rijeke; napokon je ugo- 
voreno, da Austrija moze odabrati i vrijeme i sredstva za 
provedenje vojnicke okupacije Bosne i Here ego- 
vine, samo da ne smije svoj vojnicki nyon protegnuti na 
Rumunjsku, Bugarsku, Srbiju i Crnu Goru, a t ko ni Ru- 
sija na Bosnu, Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru (neu- 
tralno podrucje). 

Kao dodatak tome ugovoru je becka naknadna 
konvencija (sklopljena s Rusijom 18. marta 1877.), po 
kojoj Austriju zapada Bosna i Hercegovina, a 
Rusiju Besarabija; o Novom Pazaru ce se vla^ti kasnije spo- 
razumiti. U ostalom vrijedi 3. i 4. tocka ruchstadtskog ugo- 
vora (Fournier, 43 ). 

Malo zatim (10. aprila 1877) stize od Turske odgo- 
vor na predloge londonske konferencije. Porta javlja, da ce 
provesti reforme, ali bez tugjeg posredovania, a da samo 
istodobno razoruzanje moze uzdrzati evropski mir. 

Tri dana iza toga priopci Turska Crnoj Gori, da ne 
moze vise produliiti primirja. Na to navijesti Rusija Turskoj 
rat (24. aprila 1877.). 

Rusi prodrijese u Bugarsku, gdje im se snazno opri- 
jese Turci. Ali ipak izvojstise pod vodstvom generala Gurka 
pobjedu kod Plevne (Pleven, 10. dec), koju uza sve 
utvrde ne mogase obraniti O s m an -pas a. Na to pregje 
general Gurko za naivece zime preko Balkana, te ruska 
vojska zauze Drinopolje (Edirne) i dopre skoro do 
Carigrada. Sada se Turska uznemiri i to tim vise, sto su 
Rusi jos prije toga posve unistili tursku vojsku u Arme- 
niji, te sklopi s Rusijom primirje u Drinopoliu (31. Jan. 
1878.). — Uza sve to kretase se ruska voiska prema Ca- 
rigradu, dok ne stize u San Stefano (nedomak Carigr.). 
Turci bise prisiljeni, da sklope u tome mjestancu vrlo ne- 
povoljan ugovor (3. marta 1878-) s Ignjatijevom, zastupni- 
kom Rusije, uz ove uvjete: 

1. Rumunjskoj, Srbiji i Crnoj Gori priznaje Turska 
nezavisnost. 



17 

2. Rumunjska <fe odstupiti Rusiji Besarabiju, a za nju 
ce dobiti Dobrucu. 

3. Bugarska ce biti knezevina ovisna o Turskoj, ali 
znatno povecana. Megje ce joj biti : Dunav, Ohridsko je- 
zero, Cmo i Egejsko more, a pripasce joj i poluotok 
Halkidika. 

4. Bosna i Hercegovina ce dobiti au- 
to n o m i j u. 

5. Tvrgjave na Dunavu morace Turska porusiti. 

o. Za ratnu odstetu mora Rusiji platiti 1410 mil. ru- 
balja (= blizu 3 600 mil. kruna), a posto toliko nema, pre- 
dace Ruskoj Dobrucu i usee Dunava u Evropi, a u Aziji 
velik dio Armenije (Kars, Batum i dr.). 

7. Napokon otvorice Dardanele i Bospor neutralnom 
brodovlju. 

Malo zatim objavi Rusija taj ugovor velevlastima, koje 
se vrlo uzrujase, jer mnogima ne bijase po cudi, narocito 
Engleskoj, Njemackoj i Austriji: Engleskoj zbog prevelike 
Stete uanesene Turskoj osnutkom Velike Bugarske; Nje- 
mackoj, sto je novo osnovana drzava slavenska, a Austro- 
Ugarskoj, sto je nije zapala Bosna i Hercegovina prema 
svim prijasnjim ugovorima s Rusijom, te joj je tako one- 
moguceno ostvarivanje njezinih sirih osnova na Balkanu. 

3. Berlinski kongres. Rjesavanje orijentalnog pitanja. 

Grof Andrassy stade raditi oko toga, da se sazove 
konferencija evropskih velevlasti, da se tako sporazume 
vlasti o mod-fikaciji ugov/ora, sto su ga sklopile Rusija i 
Turska u San Strfanu. Ali do to.^a ne mogase tako brzo 
doci, jer dip'omati ne bijahu sporazumni ni o miestu, ni o 
vremenu sastanka. M^gjutim pokusa Rusija, da skloae Au- 
striju na megjusobni sporazum. Ali ministar Andrassy ne 
pristade na to, vec ostade pri svojoj tvrduji, di Evropa 
odlucuje o pitanjima, koja se ticu evropskh interesa. Na- 
pokon predlozi Andrassy velev'astima, da se sazove 
k o n gr e s u B er li n. Na posljetku se sporazumise En- 
gleska, Rusija i Austrija, te njemacki kanc lar Bismarck 
pozva signatarne vlasti na kongres (3. juu. 1878.). l ) La. dan 
se od^bra 13. iun 1878., a za mjesto sastanka Berlin. 

Svrha je kongresu bila, da se ras:)ra\/i ugovor san- 
stefanski.'Sve velevlasti i drzave interesovane poslase u 

2 ) Engleska ob'-ecf Austriji, da ce na kongresu svaki njezin 
predlog podupirati (Fournier, 63.). 

Povijest okupaciie Bosne i Hercegovine (1878), 2 



18 

Berlin na ureceni dan svoje zastupnike: Rusija Gorcakova, 
Austro-Ugarska Andrassy-a, Engleska Beaconsfielda, Turska 
Mehmed-Aliju i Karatheodory-a i t. d. S ednicama pi 
stvovahu i ministri vanjskih posala i poslanici pojedinih 
drzava, a predsjedase njemacki drzavni kance- 
lar Bismarck Zasjedanja trajahu upravo mjesec dana 
(do 13. jul.), a kongresna isprava sastoji se od 64 clanka. 

U sjednici od 28. jun. dokazwahu austro-ug^rski iza- 
slanici, kad je dosao na pretresivanje clanak XIV. san- 
stefanskog ugovora, koji se tice Bosne i Her- 
cegovine, da je Austro-Ugarska kao pogranicna vlast 
ponajvise zainteresovana, te da su definitivno rijesenje tog 
pitanja Rusija i Turska zbog Austrije ostavile kongresu. 
Nadalje razlagahu, da zacetak orijentalnom ratu valja tra- 
ziti u Bosni i Here govini, a te pokrajine da su Austro- 
Ugarskoi najvise stete nanijele (pR-ko 200.090 bjegunaca 
da je Austro-Ugarska 3 godine uzdrzavala* i 10 mil. for. z 
20 mil. kruna za njih izdala) ; napokon da hi bilo nepra- 
vedno da im se da autonomija, koja bi ih dopala po san- 
stefanskom ugovoru. Autonomija da bi b i 1 a n c i z- 
vediva, jer da se ne bi postigla pacifikacija 
o v i h p o k r a j i n a, vec da b i n a s t a 1 i novi n cm i r i, 
usljed vjerskih i socijalnih velikih o p r e k a 
megju stanovnicima tih zemalja. To isto da bi 
se dogodilo, kad bi te pokrajine bile stavljene 
pod srpsko ili crnogorsko gospodstvo. Na- 
pokon da bi to smetalo i trgovackim interesima monarhije. 

Tome se razlaganju opirahu turski zastupnici. 

Zatim predlozise engleski izaslanici, da se 51. XIV. 
sanstefanskog ugovora, koji se tice Bosne i Hercegovine, 
n a d o p u n i XXV. clankom be rli n s ko g ugovora 
od 13 v . jul. 1878., a to bi i primljeno. 

CI. XIV. glasi : »U Bosni i Hercegovini izvesce se bez 
odgagjanja predlozi evropskili vlasti, koji su priop^eni oto- 
manskim zastupnicima u sjednici >carigradske k cije« 

s promjenama, koje valja ustanoviti zajednick m sporazum- 
kom izmedju visoke porte, ruske i austrijske vlade. Porezni 
zaostaci se ne ce utierivati, a tekuci prihod tih pokrajina 
do 1. marta 1880. upotrebice se iskljucivo na odStetu bje- 
gunackih poro-Jica i stanovnika, koji su usljed zadnjih do- 
gagjaja stetovali, bez raziike njihove narodn.vti ivjere, kao 
i za pokrice lokalnih potreba zemlje. Svota, koju v. 
mine spomenuti rok, svake godine otpremiti centralnoj vladi. 



19 

bice kasnije ustanovljena sporazumom izmegju Turske, 
Rusije v i Austrije«. 

CI. XXV. glasi : »Pokrajine Bosnu i Hercego- 
vinu nek Austro-U^arska zaposjedne i njima 
upravlja. Posto austro-ugarska vlada ne zeli, da upravlja 
sandzakom Novim Pazarom, koji se proteze megju 
Srbiiom i Crnom Gorom u jugo-istocnom pravcu do Mi- 
trovice, otomanska ce vlada i nadalje tamo funkcionirati. 
AH zato Austro-Ugarska, da si osigura opstanak novom 
politickom stanju, kao i slobodu i sigurnost komu- 
nikacija, pridrzaje si pravo, da drzi garnizone 
i zaposjedne vojnicke i trgovacke ceste u ci- 
tavom opsegu tog dijela starog vilajeta bosanskoga. 1 ) — U 
tu svrhu pridrzaju za se austro ugarska i turska vlada, da 
se o potankostima sporazume«. 2 ) 

l ) Novi Pazar bio je do god. 1817. samostalan pasaluk, a otada 
pripojen Bosni ostade uz nju do god. 1877. (osim od 1865. — 1868. ; 
odaklen i naziv „sandzak" zz okruzje pokrajine Bosne). Te godine sje- 
dini ga turska vlada s vilajetom kosovskim. 

-) Francuski tekst glasi : „Les provinces de Bosnie et d' Herze- 
govine seront occupees et administrees par 1' Autriche-Hongrie. Le 
Gouvernement d' Autriche-Hongrie ne desirant pas se charger de 
1' administration du Sandjak de Novibazar, qui s' etend entre la Serbie 
et le Montenegro dans la direction sud-est jusqu'au dela de Mitro- 
vitza, r administration ottomane continuera d'y fonctionner. Neanmo- 
ins, afin d' assurer le maintien du nouvel etat politique ainsi que la 
liberte et la securite des voies de communication, 1' Autriche H< ngrie 
se reserve le droit de tenir garnison et d' avoir des routes militaires 
et cornmerciales sur toute 1' etendue de cette partie de 1' ancien Vi- 
layet de Bosnie. - A cet effet les Gouvernements d' Autriche-Hon- 
grie et de Turquie se reservent de s' entendre sur les details". 

U ostalim pitanjima slozise se vlasti ovako: 

1. Zemlja izmegju Dunava i B-slkana zvace se Bugarska s glav- 
nim gradom Sofijom, a placace Turskoj harac. Kneza ce joj birati 
skupstina, a potvrgjivati velevlasti. Interimisticno ce je zaposjes^i 
ruske cete, a isto tako ce ruski povjerenik 9 mjeseci upravljati 
zemljom. 

2. Juzni dio Bugarske ostaje i nadalje turska pokrajina, a zvace 
se „Istocna Rumelija"; nego dobice posebnu upravu pod krscanskim 
guvernerom, sto ce ga imenovati sultan. Megje ce joj urediti evropsko 
povjerenstvo. 

6. Rusija dobiva u Aziji 1 dio Armenije s Batumom, Andaharom 
i Karsom, a u Evropi dio Besarabije (od Rumunjske). 

4. Rumunjska se proglasuje nezavisnom, a za odstupljenu Be- 
sarabiju dobiva Dobrucu. 

5. Srbiji se priznaje samosvojnost i dodaju okruzja: Ni§, Le- 
skovac, Pirot i Vranja; Crnoj Gori takogjer, a pridoda joj se NikSic, 
Piva, Ban ani, Ulcinj Bar i Podgorica. 

6. Grckoj se obeda dio Epira i Tesalije, a Engleskoj priznade 
otok Cipar, sto ga je dobila od Turske jos ugovorom od 4. jun. 1*78. 



20 

Napokon privoli i sultan na to (4. Jul.). 1 ) 
S dobivenim mandatom od Evrope stade Austro- 
Ugarska ostvarivati preduzetu misiju, te zapoce politicke 
i vojnicke pripreme (v. str. 41. — 55.). I premda Ma- 
gjari i njemacki liberalci bijahu protiv okupacije tih zemalja, 
ipak je ministar Andrassy jos prije berlinskog kongresa 
dobio od delegacija dozvolu za zajam od 60 mil. f o r. 
(120 mil. kruna). Ali ni ta svota ne bijase dostotna za ulaz 
austro-ugarskih ceta u Bosnu i Hercegovinu, te se morade 
kasnije povisiti. 

4. Nutarnje prilike u Bosni i Hetcegovini posljednjih godina 
osmanlijskog gospodstva (1875. — 1878.) 

U to doba dogjose obe pokrajine na rub propasti i 
gotovo podivljase. Usljed vjerskog fanatizma podijelio se 
narod u dva neprijateljska tabora, pa je u objema p o- 
krajinama bio sprijecen svaki materijalni na- 
predak poradi lose uprave, opce nesigurnosti, 
primitivnog sudstva, rgjava poreznog sistema, 
isisavanja kmetova i t. d. U rukarna veleposjednika 
bio je sav zemljisnji posjed, a oni su bili najveci protiv- 



7. Austro-Ugarska osim prava.^da zaposjedne Bosnu i Herce- 
govinu, dobi jo§ od lurske Spieu (Spic) i pravo, da dr±i lucko re- 
darstvo na crnogorskoj obali. 

8. Donji tok Dunava bi neutralizovan, a tvrgjave na Dunavu 
moraju biti porusene. Sto se tice plovidbe kroz morske tjesnace. pri- 
dr2a se prijasnie pravno stanje. 

9. Turska priznade raviiopravnost svini konfcsijama u svom 
carstvu, a Rumunjska i Srbija jevrejima. Rusija dobi pravo zastite 
nad grc. samostanima u Athosu, Prancuska nad sv. mjesttma u Pale- 
stini, a svaka velevlast nad h >do£asnicima svojc narodno?: 

l ) U odgovoru porte (1 mjesec kasnije, 3. avg. 1878.) na upite 
narodnoga odbora u Sarajevu veil se na umirenje naroda, ^a 
je sultan privolio, da Austro-Ugarska n a n e k o v r i j e m e (mm 
zaposjedne Bosnu i Hercegovinu (Koetschet, Hi. letzt. Tiir- 

kenzeit S. 97). U istinu se "je Austrijajos isti dan, prije nego ce se pot- 
pisati kongresna isprava, potajno sporazumila s Turskom o 
vremenoj okupaciji. U torn tajnora zapisniku od 13. jula 
veli se ovo: „Po zelji otomanskih poslanika, sto su je izraziii u 
svoje vlade, ocituju austro-ugarski poslanici u ime vlade 
c. i kr. AooStolskog Velicanstva, da se u suverenska p ra v a 
Njeg. carskog Velicanstva sultana na pokrajinama Bosni i Hercegovini 
ne ce ni u cem dirati okupacijom, o kojoj je govora u clank.: 
ugovora, Sto se odnosi na te pokrajine, koji ce se danas potp 
nadalje da se okupacija ima smatrati privremeno in, te da ( 
prethodni sporazum o potankostima okupacije izmegju obiju vlada 
utvrditi neposredno po zakljucku kongresa". (Fournier, 73). 



21 

nici reformi. Turska vlada opet nije zelila, da joj musli- 
mansko stanovniStvo stupi u opoziciju, racunajucl na nje- 
govo domoljublje u slu£aju prijeke potrehe, pa je pustila 
da radi, sto lioee. 

Da sc ugusi ustanak u Hercegovini (god. 1875.) bise 
pozvani basibozuci. Na celo im se stavise dervisi sa zasta- 
vama. Oni raspaljivahu »pravovjernike« protiv krscana. 
Mnostvo oboruzanih ljudi, sto se tako okupi oko dervisa, 
opustosi neke krajeve strasno kao n. pr. Visegrad i Sjenicu 
(u Novom Pazaru). Crkve i samostani bise popaljeni, skole 
pozatvarane, a ucitelji protjerani. 

Zima god. 1875.6. bijase ljuta. Gospodarstvo propa- 
dase svuda iz dana u dan. Uz to harahu zivotinjske po- 
sasti. Marva skapavase i od gladi, te ju sviet prodavase 
bud po sto (ovna od 60—70 grosa = K 960— 11 "20 po 
7—8 grosa = K 1*12 — 1*28). 

Cete se sve to vise povecavahu, a porez u kracim 
terminima utjerivase. Krscani se iseljivahu u susjedne zemlje, 
posto su trgovci izgubili kredit, polja zanemarena, vocnjaci 
od basibozuka bili opustoseni. Sve je to dovelo zemlju na 
prosjacki stap. 

Ipak zahtijevahu turske oblasti, da se porez tocno 
placa. Pa posto je drzavna blagajna bila prazna, narocito 
otkako su emigranti zemlju ostavili, nametnuse cinovnici 
porez emigranata preostalom stanovnistvu, u prvom redu 
tezacima bez razlike konfesije. Pa da bude zlo jos gore, 
povisise im za 1 U desetine od zemljisnog prihoda. Vele- 
posjednici opet (od svoje strane) zahtijevahu svoju trecinu 
u proljece, bas u ono doba godine, kada kmetovi nemahu 
od cega ziviti, dok su prije uvijek u jesen placali. 

I veleposjednici osjecahu jace porezni teret pocevsi 
od god. 1873., otkako je naime vlada naredila, da se za 
svaku >tapiju« (= posjedovnu ispravu), koja se je na novo 
izdala, mora platiti pristojba od 4 piastra u zlatu = oko 
Q0 h. A da se drzavna blagajna sto prije napuni, naredi 
vlada da se zernljiste parcelira, te za svaku parcelu i kucu 
izda nova »tapija«! 

Naravno da se je mnogo ljudi naslo, koji nijesu mogli 
placati ni desetine, ni trecine, a ni iseliti se, te se stoga 
odmetnuse u planinu — i od njih postadose ili ustase 
ili hajduci. 

Ogorcenje postize svoj vrhunac dojduce godine (1876). 
Plackanje, kragje i umorstva se jos povecase osobito u bi- 



22 

hadkom okruzju, u livanjskom, glamoCkom i gradiskom ko- 
taru, te izmegju Visokog i Kiseljaka. Pa i u samome Sa- 
rajevu nabrojeno je u kratkom razmaku vremena do 14 
provalnih kragja. 1 ) 

Opci nered i nesigurnost zavlada po citavoj zemlji. 
Kotari: Petrovac, Stari Majdan, Krupa, Kljuc i Ku!en Vakuf 
bise vise puta popaljeni. Pri kraju recene godine procijenilo se, 
da je oko 5.000 dusa platilo zivotom, a vise od 100000 
prebjeglo sto u Austro-Ugarsku, sto u Srbiju i Crnu Goru. 

Anarhisticko stanje i jad vladase i slijedecih godina 
svuda u zemlii. Vlada izgubi svaki ugled, pa i kod vlastitih 
cinovnika, kojima ne ispiacivase u redu njihovih placa. Od 
god. 1873. uslo je naime u obicaj, da se cinovnici, kad dogju 
sa svojim namirama na blagajnu, odbiju rijecima: »Para jok! c 
(Nema novaca!) Tada im nije preostajalo drugo, vec poci u 
mijenjacnicu, zalozifi svoje namire i dobiti — samo l /i svoje 
place! Drugu polovicu podijelise megju se: valija (guve; 
upravitelj financija i mijenjacnica! 

U takvim prilikama ne pomoze viadi bas nista ni pro- 
klamacija otomanske konstitucije (31. dec 1»70.), sto ju je 
porta izradila. Prema tome bi morao biti opremljen 1 po- 
slanik iz Sarajeva u Carigrad. Ali niko ni od muslimana. ni 
od krscana ne htjede poci; napokon sklonu pasa jevreja 
J aver eff. Barucha, da se tamo otputi. 

Navjescenje rata od strane Rusije (u apr. 1877.), odno- 
saji prema Srbiji i Crnoj Gori, i napokon opci ustanak u 
Bosni i Hercegovini ponuka portu, da se lati skrajnjih sred- 
stava. Prije svega uvede prisilni tecaj novih »kaTma« (ban- 
knota), koje jos Ijeti iste god. izgubise 60 ( od nominalnc 
vrijednosti! Zatim pozva ona po drugi put sav muslimanski 
narod muskoga roda od 15.— 70. godine pod oruzje (u po- 
cetku god. 1877.), premda je u isto doba vec stajalo: u 
Bosni 22, u Hercegovini 19, u Novom Pazaru 13, dakle svega 
54 batalijuna na oruzju. Ali taj poziv ne nagje u narodu 
gotovo nikakva odziva. 

Za ratne potrebe te vojske bi raspisan opci ratni 
porez, koji se je utjerivao od driavnih sluzbenika i opcina 
u novcu ili u naravi: drzavnim sluzbenicima se oduzimase 
10% od place, siromasniji krscani placahu po 10 piastri 



') Megju tima je i ora u jevreja D. Uscuplije, kojemu je 
odneseno 600 dukata u zlatu i mnogo srebrenih stvari, a jos prije toga 
okraden je becki draguljar J. Werner, koji je donio sa sobom robe 
u vrijednosti od 10.000 kruna (Herkalovic, Vorgesch., S. 86-89). 



23 

{= oko 2 K), a bogatiji po 20 piastri (= oko 4 K), vele- 
posjednici morahu dati 2 1 l t mil- oka psenice za vojsku. 

U pocetku novembra iste god. odredi vlada 20.000 
momaka za Bosmi i Hercegovinu, koji se pokupise od mu- 
slimana u dobi od 20.— 30. godine. Ali posto je uplacenje 
pristojbe od 2o lira (== oko 500 K) oslobagjalo od vojnicke 
sluzbe, provede se rekrutovanje istom dojduce godine. Re- 
zultat popisa bijase slab i kvalitativno i kvantitativno. S toga 
zavede vlada opcu vojnu obvezatnost, te protegnu kons- 
kripeiju i na sve krscane muskog roda u dobi od 18. — 45. 
godine. Oni se morahu sami oruzjem opskrbiti, pa tako 
bise novim porezom optereceni. Zivljahu pak u vjecitome 
strahu, ali svoje neraspolozenje sakrivahu pred Osmanlijama. 

Krscani, koje dopade da sluze u vojsci, pobjegose 
sto u sumu, sto u inozemstvo, a turske oblasti izgubise 
svu vlast nad njima, zabrinuvsi se veoma kad zacuse, da 
su Rusi prodrli do Drinooolja. 

Pocetkom god. 1878. bijase s toga u Bosni i Herce- 
govini svtga 37 batal., a i taj se broj umanji, otkako vise 
od 10°/ pod oruzjem stojecih momaka poradi slabe hrane 
i place desertova 

Iza mira sanstefanskog naredi porta, da se rekruto- 
tovanje obnovi i »redif« (= pricuva) pod zastavu pozove. 
U tu svrhu posla (pri kraju marta 1878.) 14.000 pusaka 
Henry-Martini sistema u Sarajevo. Ali ni to ne pomoze. 

U isto doba se poveca u kotarima broj ustasa, koji 
robljahu i krscane i muslimane. Otomanske oblasti pohva- 
tase silesiju nevinih krscana i pobacase u tamnice. Vojska, 
koja bi konsignovana, da drzi red i cuva narod od ustaskih 
napadaja, zivljase vecinom na racun siromasnog tezaka. Sve 
bijase u nesigurnosti, a srpski i crnogorski agenti obilazahu 
razne krajeve obiju zemalja nudeci mnogo novaca i nasto- 
jeci da predobiju narod za okupacju. 1 ) Ali im odziv ne bi- 
jase tako velik, kako su oni ocekivali, 

') Narodna svijest u pravoslavnih bila je posve zamrla, te se je 
srpskom agitacijom pocela po Bosni budiii nesto prije toga, kako 
pripovijeda ocevidac T. Herkalovic, primjecujuci ujedno, da se 
tekar od tog vremena(god. 18b2.) poiinju pravoslavni 
zvati Srbima (Vorgesch. S. 17 — 19). S njime se sla2e i fra 
G r g a M a r t i c, koji veii, da se j o § god. 1»48. nije znaloza 
srpsko ime u Bosni (Zapamcenja, str. 10.), a istom za Osman- 
pasine vlade (i860. 69) da se je „srpstvo na sav mah razmahalo po 
Bosni i Hercegovini" (Zap, str. 43.). U isto doba oja^a i nacio- 
nalna ideja hrvatska kod rimo-katoliha, a na torn se polju 
rada isticu mladi franjevci (Herkalovic, 19). 



24 

Narod se zabavio sam o sebi, vodecM brigu za svoj 
opstanak i svoju buducnost, po§to je ljetina god. 1878. iz- 
dala, a trgovina i zanati zapeli. Nekoliko posavskih begova 
nemajuci pismenih ugovora sa svojim kmetovima glede 
zakupa zemljista oduzese im zakup, jer se bojahu, da se 
doskora ne preokrene sve, pa kmetovi postanu vlasnici. 

O svemu tome izvjescivahu svoju vladu austro-ugarski 
konzuli u Sarajevu i Mostaru (Vasic i Haymerle): o losem 
stanju obiju zemlja uopce, o oruzanju i opskrbljivanju vojske 
od strane porte (5.000 kg. dobi Sarajevo, a 20.000 kg. mu- 
nicije Travnik i Banja Luka) i t. d. 

5. Dogagjaji u Sarajevu pred okupaciju. Anarhija, tevolu- 
cija i pad turske vlade. 

Napokon zavlada anarhija u zemlji. Muslimani sasta- 
vise (pri kraju maja 1878.) potajno adresu (itifakname), u 
kojoj traze: 1. da se ujedine svi Bosanci i Hercegovci u 
svrhu obrane svojih zemalja i 2.) da se uvede autonomija, 
te pomocu sabora uzmogne nadzirati omrazena turska vlada 
u Bosni i Hercegovini. 

Tu adresu predade Mehmed-beg Kapetanovic valiji (2. 
jun.), ali ona ostade bez ikakva uspjeha. 

Na to bi sazvana u Sarajevo narodna skupstina (u 
pocetku jun ), u kojoj ucestvovahu zastupnici cijeloga mu- 
slimanskog elementa, a i mnogi nemuslimani. Tu bi izabran 
odbor od muslimana i nemuslimana, kojemu bi povjereno, 
da izradi adresu na portu, u kojoj ce iznijeti sve zelje i 
nevolje narodne. 

U tome se spisu navaljuje na podmitljivost cinov- 
nistva, koje za se trosi desetinu, porcz i carinu, a vojska 
ne dobiva ni hrane, ni place, ni odijela, te usljed toga mnogi 
vojnici desertuju. Da se tome zlu stane na put, moli se u 
toj adresi da bude postavljen narodni odbor, koji ce nad 
svime voditi nadzor. 

Vec 8. jun. predade se taj spis valiji. Posto bijase 
valija s time posve sporazuman, zapoce novo-konstituisani 
narodni odbor od 24 clana svoje djelovanje vec 10. 
jun. u vladinoj zgradi. Olavni faktori 1 ) tog narodnog od- 
bora bijahu: 

1. Mustaj-beg Fadilpasic (predsjednik), vrlo uplivan 
kod vlade i vrlo slavohlepan covjek. Bio je zauzet za us- 



l ) Koetschet, Aus Bosn. letzt. Turkenzeit S. 72—74. 



25 

postavu starog bosanskog feudalnog gospodstva, ali mu 
uvijek stajaSe pred oeima vlastiti intercs. 

2. Mehmed-beg Kapetanovic-Lj u bu sak veoma 
inteligentan, nacitan, izvrstan govornik, takogjer slavohlepan. 
Neko vrijerre obnasase cast nacelnicku, ali ne bijase s time 
zadovoljan. 

3. Muhamed-ef f. Hadzi-J amako vie, sef (pred- 
stojnik jedne bogomolje, tekije) i muderiz (ucitelj vjerskog 
zavoda), odusevljen, vrlo posten znacaj, energican, ali i veoma 
fanatican covjek. 

4. Hafiz Abdulah-eff. Kaukdzic, imam Begove 
dzamije (koji moljase pred narodom), nemiran i fanatican 
duh, mrzio je nemuslimane iz dna duse svoje. Uza nj pri- 
stajahu nizi slojevi pucanstva. 

Svi bijahu protivnici osmanlijske i svake tugje vlade. 

Megjutim vijecase evropski kongres u Berlinu, i odluci 
o sudbini Bosne i Hercegovine. Odmah bi o tome oba- 
vijesten austro-ugarski konzul u Sarajevu, koji zapoce po- 
ucavati uplivnije muslimane, vojnistvo i cinovnistvo o novom 
politickom polozaju tih zemalja. Ali nizi slojevi pucanstva 
ne htjedose o tome ni cuti. Samo neki odlicniji musli- 
mani bijahu za Austro-Ugarsku, narocito siromasniji begovi, 
jer se uzdahu, da ce se materijalno podici. 

Nadalje obavijesti generalni konzul i sultanova namje- 
snika, posljednjeg bosanskog valiju Mashar-pasu 1 ) o za- 
kljucku kongresa. Ujedno pitase i njega i vojnickog zapo- 
vjednika Veli-pasu, da li su dobili kakove upute gltde 
primanja c. i kr. ceta. Odgovor obojice bijase nijecan, a 
Mashar-pasa razlagase, da ce morati pripremiti sve na obranu 
i da ce cete udariti na zestok otpor. Po tome valija i pro- 
vincijalno vijece zapitase brzojavno portu, kako ce se ra- 
vnati u slucaju okupacije. Porta samo naredi, da se zemlja 
uzdrzi u miru. 

Vijesti o dolasku austro-ugarski h ceta 
uzrujase citavu zemlju. U Sarajevu ne otvarahu tr- 
govci ducana; muslimani se oruzahu, sakupljahu oko du- 
cana i dzamija, te napokon odabrase poznatog demagoga 



x ) Mashar-nasa naslijedi nesposobnog Nazif-pa§u (u apr. 1877.) 
Bio je u muzevnoj dobi, o^rouman, dobar poznavalac turskih zakona, 
iskusan, miran i trijezan dnovnik. Kao pravo carigradsko dijete po- 
znavase Bosnu slabo, a bosanski narod ne bija§e mu simpati£an (Ko- 
etschet, Aus bosn. lezt. Tiirkenzeit S. 68). 



26 

Salih-eff. Hadzi-Loju 1 ) za svog vogju. Uza nj pristade 
sprva nesto sarajevskog prolefarijata. Ali doskora dovabi 
on proste svjetine iz okolnih sela i kotara, osobito iz vi- 
sockog. 

Krscani se strasno prepadose, osobito otkad bise pri- 
siljeni, da se skupa s muslimanskim narodom opru austro- 
ugarskim cetama. Velikasi se drzahu ponajvise po strani. 
Uzaludna bijahu nastojanja Veli-pase i guvernerova zamje- 
nika Konstant-pase, da umire narod: »revolucija« posta- 
jase sve zesca. Veli-pasa se morade zahvaiiti, posto mu se 
sa svih strana prigovaralo, da je zanemario vojsku. 

Na vojsku ne mogase vise drzava potruno ni racu- 
nati, buduci da 1 dio (bosanski lovacki batalijun) posve 
pristajase uz narod. 

U to javise konzularni tajnik T. Herkalovic i kance- 
lista N. Kauric u carsiji (4. Jul.), da je au>tro-ugarskog kon- 
zula Vasica brzojavno obavijestio ministar Andrassy o za- 
kljucku berlinskog kongresa glede Bosne i Hercegovi 

Sad udari Hadzi-Lojo s 300 naoruzanih Ijudi na gradsku 
tvrgjavu (6. Jul.), ne bi li se docepao topova, oruzja i rru- 
nicije, koja je bila tamo smjestena. Ali pokusaj mu ne pogje 
za rukom, posto mu straza zaprijeci put. Na to ode u vla- 
dinu zgradu, gdje ga valija prijazno doceka, crnom kah\ 
i cigaretom podvori, te od straha s 500 grosa (= 80 kruna) 
nagradi ! 

Sutradan odredi narodni odbor, da se popisu svi za 
rat sposobni ljudi u zemlji bez razlike vjere, te da se po 
stave na megju, da se opru austro-ugarskim cetama. Taj se 
zakljucak brzojavno priopci svim okruznim mjestima. 

Isti dan zahtijevase s-rajevska prosta svjetina, da se 
privremeni vojnicki zapovjednik Isniet-pasa skine s casti. 
Ali jos isti dan po podne stize 1 batalijun azijatskih voj- 

1 ) Bio je to covjek od kojih 50 godina, visoka uzrasta, krupan, 
a znao je imponovati govorom, i gromkim glasom oduseviti i onako 
uzrujane duhove; inace priprosta roda, slabo je znao citati i p sati. 
Zanimao se je « zadnje vrijeme dobavljanjem gragjevnog materijala 
u Sarajevu, a prije toga je prodavao u Bosni duhan. sto ga je do- 
vlac^so kriomcareci po Hercegovini (Zapamcenja str. 103.). M e li m e d- 
Hazim-pasa (1871.-7^.) ucini ga tabor-iir.anom (vojnickim du- 
sobriznikom), ne bi li time oslabio njegov upliv na fanaticnu svjetinu 
(Koetschet, Osman-Pascha, 55—56.). 

2 ) Ta je vijest bila preuranjena, posto kongresna isprava nije 
jo§ bila ni potpisana, te se je time postiglo bas protivno onome, 
§to je Andrassy mislio, da ce se naime narod na to primir.ti: ustase 
dobise tako vise vremena za pripreme. 



27 

nika. To uplasi i bosansku vojsku i prostu svjetinu, a oso- 
bito kad slijededeg dana oblast proglasi op sad no stanje: 
naoruiani se narod razigje, ducani se otvorise 
i s v e s e v r a t i u p r i j a § n j i r e d. 

Isti dan (8. jul.) ostavi Veli-pasa Sarajevo, a dan iza 
toga posla Hadzi-Lojo svog brata Ibrahima Mustaf-agn u 
Travnik, da organizuje ustanak. Ali bijase lose srece: vojska 
i oruznici nadvladase ustase, a u borbi pade i Hadzi-Lojin 
brat (12. jul.). 

Okupacija se priblizavase. Napokon rekose i velikasi 
svoju. Oni zakljucise (11. jul.): 1. da se upita porta, kani 
li se oprijeti ili ne; 2. u posljednjem slucaju valja nastojati 
oko umirenja duhova i oko priprema za docek stranih ceta 
t. j. valja spremiti izaslanstvo na megju i 3. da se brzojavno 
javi porti, da se zemlja, ako je sultan vec pristao, bezuvjetno 
podvrgava. 

Protiv tih zakljucaka ustade provincijalno vijece, te se 
sastade s clanovima raspustenog narodnog odbora u skup- 
stinu (13. jul.). 

Glavnu rijec u toj skupstini vodio je muftija (vi- 
soki duhovni dostojanstvenik) Vehbi-eff. iz Taslidze 
(Plevlje), koji je istom bio stigao iz Novog Pazara u Sa- 
rajevo. M uft i ja dokazivase, da je po pravilima 
kur-ana svaki vjernik za spas duse svoje 
duzan oprijeti se nepri jatel ju, te bez obzira na 
svoje imanje pohrliti na bojno polje. Onim muslima- 
nima, koji se usprotive tome misljenju, valja 
kuce orobiti i popaliti, a njih same prognati, 
Niko — produiji muftija — ne smije racunati s moguc- 
noscu, da ce izvojstiti pobjedu ili. biti porazen: svakome 
neka lebdi pred ocima, da smrt od neprijateljske 
ruke donosi raj, da je ona mucenistvo pretrp- 
ljeno za vjeru. Ako se — zavrsi Vehbi-eff. — pravo- 
vjerni budu drzali toga, onda ce austro-ugarske cete lako 
biti suzbijene. 

Taj govor odusevi i onoga, koji nikada nije ni mislio 
na kakav otpor, te vecina sakupljenih izjavi, da su odmah 
spremni pozvati zemlju na oruzje. 

Skupstini prisustvovase i novi vojnicki zapovjednik 
H afi z-p a s a, 1 ) koji hladno slusase muftine strastvene ri- 

') Za nj kaze Fra G. Martic (Zapamcenja str. 87), da je s „usta- 
sama surovao", a Koetschet (Aus Bosn. ietzt. fiirk. S. 84), da je bio 
proiivan tome, da se Bosna preda na miran nacin Austro-Ugarskoj. 



28 

jecl, te kad muftija svr§i, ustade pa§a, da pobije njegovo 
misljenje. Prije svega razlagase, da skupstina ima krive 
p jmove o disciplini austro-ugarskih ceta i o njihovom vla- 
danju prema mirnom stanovnistvu. Nadalje rece, da je on 
dobio zapovjed, da pusti da se okupacija pro- 
vedeumiru, a samo onda, ako se 2 susjedne 
drzave ne sporazume u potanjim pitanjima, 
da se cetama opre. Ako se dakle — zakljuci pasa — 
narod lati oruzja, to cini na svoju stetu i pro- 
past, jer ce se vojska na strani drzati i vrsiti 
zapovijedi ratnog ministarstva. 

Usprkos tim opomenama i rijecima iskusnog vojsko- 
vogje, koji je dobro poznavao odnosaje, ostade skup- 
stina pri svom zakljucku, da se u Carigrad brzo- 
javi, da ce se sva Bosna dici protiv tugjihceta, 
a ujedno da se brzojavno opremi na njemackog drzavnog 
kancelara Bismarcka protest protiv zakljucka berlinskog kon- 
gresa ! 

Za tu se ideju odusevi i jedan dio vojske. 

Stanje turske vojske u Bosni i Hercegovini bilo je u 
to dobu jadno: odijelo vrlo lose, hrana slaba (samo u vecim 
mjestima nesto bolja), disciplina skoro nikakva, a teglece 
marve za municiju i drugih potrepstina za vojsku bilo je 
premalo. U zemlji je bilo svega 25.000 momaka, a od till 
bi se jedva 7.000 naslo brzo na okupu. Ali uza sve to 
bijase u muslimanskog elementa vojnickog 
duha, jer kad se radi o ratu, ne razmislja musliman hladno 
o dalekim posljedicama svog djelovanja. 

Megjutim je Austro-Ugarska jedan dio svoje 
vojske mobil izo vala. 

Vrijeme od 15. do kraja julija ispunjeno je neprestanim 
agitacijama i u Bosni i u Hercegovini. Narod ni odbor 
u Sarajevu vrsio je i nadalje svoju funkciju, premda je vec 
bio dokinut. Svoju vlast povecavase sve to vise i prisvoji 
sebi najposlije svu moc turske vlade: jedan dio 
odbora morao se je brinuti za novae, a drugi za sposobne 
ljude (od 15. — 70. god.), da se uzmogne uspjesno boriti 
s austro-ugarskim cetama. 

Napokon donese vladin organ >Bosna< (20. jul.) prvi put 
vijest, da ce austro-ugarska vojska zaposjeti Bosnu i Her- 



Ina£e je taj pa§a bio covjek dobro iskolovan (u Francuskoj), ces^it 
vojni£ki dostojanstvenik, strog u vrsenju vjerskih propisa, ali i posve 
liberalnih nazora u javnome livotu. 



29 

cegovinu. To potvrdise i carigradski listovi. Na to Hadzi- 
Lojo vec su trad an (21. jul.) razvi u Begovoj dza- 
m i j i zastavu b a s i b o z u k a, da odbija napadaje na 
megju. 

Tri dana iza toga se dozna, da c. i kr. £ete prave 
mostove kod Broda, te namjeravaju doskora prela- 
ziti u Bosnu. Narodni odbor zatrazi razjasnjenje od porte, 
guverner upita Carigrad, a za odgovor dobi: nek nastoji 
narod umiriti, dok se ne svrse pregovori s Austro-Ugar- 
skom. Pregovori se sve to vise zatezahu, a novine, koje na- 
obrazeniji svijet u Bosni i Hercegovini sada upravo gutase, 
stizahu u Sarajevo samo dva puta na tjedan. 

Napokon stize austro-ugarskom generalnom konzulatu 
u Sarajevu proklamacija na bosansko-hercegovacki na- 
rod, koji donese natporucnik (u pricuvi) Musicki, preo- 
bucen u odijelo vinotrsca (u noci od 25./26. jula). 

Dogadjaji posljednjih dana prouzrocise u Sarajevu 
ponovno »revoluciju« (27. jul.) Svjetina sa 650 pri- 
vrzenika bosanskog mizam-batalijuna (redovitih ceta) navali 
na vladinu zgradu, u kojoj bijahu: valija, vojnicki zapovjednik, 
svi osmanlijski cinovnici i mnogi velikasi. Hafiz-pasa, opko- 
Ijen cinovnistvom i odanom cetom od 100 konjanika, progje 
kroz straznja vrata gradske vojarne u Tereziju ulicu, a odatle 
kroz gradske cetvrti Kosevo i Bjelave, te stize zorom do 
Visegradske kapije (pod gradskom tvrgjom). Tu htjede da 
zaposjedne tvrgju i druge vaznije tocke: ali cete sjedi- 
nivsi se sa svjetinom ostavise ga na cjedilu. Pasa poce sada 
skupa s valijom bjezati: nu kod Hana na Hresi (na putu 
izmegju Sarajeva i Mokrog) bi uhvacen i s ostalim zaroblje- 
nicima otpremljen u Begovu dzamiju. 

Megjutim revolucijonarci ulovise i otvorise mnogo san- 
duka patrona, sto su stigli iz Sjenice u Sarajevo; zatim po- 
trgase sve brzojavne zice, te tako izolovase Sarajevo od 
pokrajine. 

U toj gragjanskoj borbi zaglavi 6 momaka, a mnogi 
bise ranjeni. 

Kad se je vec sve bilo stisalo, podnesose Mashar- 
pasa i njegov zamjenik Konstant-pasaostavku. 
Zatim zamoli vaiija austo-ugarskog generalnog 
konzula, da pospjesi zaposjednuce Sarajeva. 

U to bi Hafiz-pasa oslobogjen, a uspostavljen narodni 
odbor (29. jul.), koji vijecase u Morica hanu (kod Begove 
dzamije). Taj novi narodni odbor sacinjavahu muslimani 



30 

zdruzeni s nekolicinom pravoslavnih trgovaca, koji iz nuzde 
pristajahu uz njih kao J. Bakrac-Vasiljevic, R. Hadzi-Cukovic, 
braca D. i Gl. Jeftanovic, Petrakija i dr. 

Isti dan sastavi rrrodni odbor novu vladu: Hafiz- 
pasu imenova poglavicom uprave, posto Mashar-pasa su- 
tradan — uz velike poruge svjetine — morade 
ostaviti Sarajevo; Smail-bega Taslidzaka imenova 
vojnickim zapovjednikom, a seha Jamakovica muftijom. 

Na taj narodni odbor najvise uticase Hadzi-Lojo, koji 
dobivsi od Petrakije zlatom vezeni curak (krznom postavljenu 
kabanicu) sve u Sarajevu terorizirase. 

Odbor uze u svoje ruke sve brzojavne linije, prisili 
Arnnute, Osmanlije, razne bjegunce i napokon otomanske 
cinovnike, da se spreme na rat, a jevrejima nametnu ratnu 
kontribuciju od 1 mil. grosa (oko 160.000 kruna). 

Dogadjaji u Sarajevu nagjose odziva i u 
ostalim mjestima zemlje: u Trebinju, Mostaru, Livnu i drugim 
varosima bijahu velikasi isprva privolili na okupaciju ovih 
zemalja. Ali kada se zacu za revoluciju sarajevsku i za poraz 
otomanske vlade, nastade preokret u narodu. Vilest o 
nemirima u glavnome gradu uzruja muslimane u Mostaru: 
5 hercegovackih batalijuna razigje se (29. jul ), a iz Sarajeva 
i Travnika stizahu oruzani buntovnici, da organizuju ustanak. 
U Livnu opet zakluci skupstina velikasa, da ce oruijem 
sprijeciti okupaciju. Jedino se slabo odazva tome Posavina 
(narocito Tuzla), a ov^j put i Travnik. 

Sve to, kao i turske vojnicke pripreme u Novom Ra- 
zaru i Albaniji, pospjesi ulazak c. i k r. ceta u Bosnu 
i H ercegovin u. 

B) Okupacija Bosne i Hercegovine 

(od 29. jul. do 20. okt. 1878.) 

I. Pripreme za ulaz £eta. 

1. Proucavanje terena, komunikacija i turske vojske. 

Drzanje bos.-herc. puzanstva prema okupaciji. 

Prije nego sto ce otpoceti cete ulaziti u zemlju, va- 
Ijalo im je bar donekle upoznati Bosnu i Hercegovinu u to 
doba; narocito je to bilo potrebno casnicima. U tu svrhu 
bilo ih je vec opremljeno nekoliko, vjcstih hrvatskom jeziku, 
koji su »incognito« upoznali prilike prije okupacije. T e- 



31 

renske odnosaje proucili su jos tocnije nego li Ros- 
k i e w i c z, S t e r n e c k i Thoemmel, koji su sastavili 
prvu kartu ovih zemalja na temelju svojih putovanja za 
Osman-pa&ine vlade (str. 5., prim. 2.), sto su ih i opisali. 1 ) 
Najvise truda ulozili su casnici u sto savjesnije i toc- 
nije p r o u £ a van j e k o m u n i k a c i j a i t u r s k e v o j s k e. 

1. Komunikacije bijahu u vrlo losem stanju. Jos naj- 
bolje ceste (svega 900 km.) bile su od Broda preko Vran- 
duka i Busovace u Sarajevo i »Stambulska postanska cesta« 
Sarajevo — Visegrad — Sjenica — Novi Pazar— Mitrovica, a i te 
nijesu na mnogim mjestima valjale, jer su vodile skoro zrac- 
norn linijom onih mjesta, koja su spajale, te su gragjene bez 
obzira na terenske zapreke s usponima i slazovima do 30°/ 
uz i niz brdo; sve ostale bijahu posve zapustene kao i je- 
dina zeljeznicka pruga Doberlin— Banja Luk'a. Stoga je posta 
isla jedino na konju. Brzojavnom zicom bilo je spojeno Sa- 
rajevo s Carigradom, a preko Mostara s Metkovicima i svim 
ziutnijim mjestima u zemlji. 

2. Gradovi su imali cisto orijentalni karakter: ulice 
im uske, krive, rgjavo poplocane, a groblja je bilo svuda 
usred varosi. 

3. Voj nick ill utvrda bilo je silesija, ali vecinom 
starih i zapustenih. Ipak su mnogo vrijedile zbog svoga po- 
loz?ja kao n. pr. Zvornik, Klobuk i t. d. Uz megju srpsku 
i crnogorsku bilo je i utvrda novijeg sistema. 

Cudnovate su utvrde bile »kule« i »karaule«. Sagra- 
gjene vecinom od kamena, a po gdjegdje i od drveta, za- 
posjtdnute od nekolicine »zaptija«, sluzle su u mirno doba 
putnicima za obranu od lupeza i razbojnika, a u ratno za 
ocuvpnje komunikacija. Prizemlje, uregjeno poput stale, upo- 
trebljavalo se je za cuvanje municije, a prvi kat za stano- 
vanje i obranu (hodnik poput balkona). Kule su vecinom 
okrugli tornjevi za municiju, ali bez hodnika za obranu. U 
karaulama je biio smjesteno 10—20, a u vecim kulama 
60—80 ljudi. 

4. Vojsku su sacinjavale u Bosni i Hercegovini mu- 
slimanske cete, te je bilo pri kraju jun. 1878. oko 40.000 
momaka i to : 41 bitalijuii pjesaka, nekoliko stotina oko- 
njenih zaptija i 77 topova. 

l ) Roskiewxz, S*udien iiber Bosn. und die Herceg. (Leipzig 1868.). 

Sterneck, Geogr. Vcrhaanisse, Kommunikationen und das Reisen 
in Bosnirn, Herceg. und Montenegro (Wien 1877). 

Thoemmel, Beschrei^nng des Vilayets Bosn. und Herceg. (Wien 
1867.). 



32 

U Bosni je bilo : U Hercegovini je bilo : 
5 batal. nizama (redovnih ceta) 3 batal. nizama 

137 2 „ redifa (pricuv. £eta) 3 l / 2 » redifa 

87 a „ m ustahfiza (domobranaca) 7',,, „ m ustahfiza 

27 batal. 14 batal. 

30 batal. bilo je ssstavljeno od domaceg elementa, 
6 od azijatskog, a 5 od arnautskog. Svaki nizamski batal. 
sastojao se je od 600—800, redifski od 1100—1.00, a mu- 
stahf. od 1400—1800 momaka u Bosni, a u Hercegovini 
manje. Najvise su se cij^nili Arnauti. 

Vojska je bila oboruzana vecinom puskama Henry- 
Martini sistema. Topovi bijahu Kruppova sistema Organi- 
zovana povoza nije nikako ni bilo, vec se je u potrebi uzi- 
mala u tu svrhu raja. Opskrba vojske nije bila rtdovita; 
dogagjalo se je'cesto, da su vojnici ostali bez ikakve hrane 
i place, pa su se za to morali sami brinuti. Ali uza sve to 
bijase turski vojnik od navade poslusan, pobozan, zado- 
voljan i ustrajan u podnasanju oskudice i napora, a upravo 
to ga je ucinilo hrabrim. Vojnicka obvezatnost bila je opce- 
nita samo za muslimane. Druge su konfesije bile iskij 
od vojnicke sluzbe, ali su morale placiti vojnicku prist 
Muslimani su sluzili u nizamu 6,u redifu 6, a u must 
8 godina Basibozlici, spahije i G.rkezi bijahu dobrovoljc' 1 . 

Tursko topnistvo se priblizavase evropskim tetania, 
ali zaostajase u manevriranju za njima. 

Vrhovni zapovjednik vojske bija§e pas a, a najvisi 
prcdstavnik politicke oblasti vali-pasa ili km I i j a 

(generalni guverner, poglavar zemaljske uprave). Uza nj sta- 
jahu vladini funkcijonari i nekakvo upravno vi 

Politicki bijase zemlja razdijdjena u okruzja, kotare i 
nahije (opcine), kojima upravljahu »mutesarifi«, »k*jmekami« 
i »mudiri«. 

Stanovnistvo je poSljednjih godina osman ~ave 

bilo vrlo osiromasilo. Pa bas se to si ro mas no li r a d- 
sko i seosko muslimansko pucanstvo stro.^o 
konzervativne cudi spremase najvise na otpor. 
Njemu se pridruzise svakovrsni zlocinci, sto ih narodni 
odbor ispusti iz zatvora 29. julija. ) 

Od krscana bijahu katolici bez iznimke zar, a pi 
slavni vecinom protiv okupacije ovih zemalja. Jed an do 
uglednijih i naobrazenijih muslimana se bijase odlueio diiati 
pasivno. 



') Koetschet, Aus Bosniens letzter Tiirkenzeit S. 92. 



33 

2. Mobilozovanjc vojske i naimcnovanje vojskovogja za pro- 
vagjanjc okupacije. 

U tako neprohodnim, gorovitim zemljama, kao sto su 
Bosna i Hercegovina, ne mogase Austro-Ugarska odmah 
razviti velike sile, jer bi je bilo tesko i voditi i hraniti. 
S toga se je za sada mobilizovalo svega nesto 
preko 82.000 momaka, a od till bijase 9.000 odregjeno 
za cuvanje dalmatinske medje i za posade u Dalmaciji. 

U Hrvatskoj i Slavoniji bise pojacane cete 36. divi- 
zije, koje stajahu u sluzbi garnizona i korduna. 

Njegovo Velicanstvo car i kralj imenova vojnickog 
zspovjednika u Pragu fzm. Josipa baruna Filipovica vrhov- 
nim zapovjednikom okupacijonog (13.) zbora, naredivsi mu 
da povede vojsku u B o s n u, a dodijeli mu fml. Stevana 
baruna Jovanovica, da ravna 18. pjesackom divizijom pri 
okupaciji Hercegovine. 

Obojica slavnih vojskovogja nase su gore list. 

Fzm. Filipovic, c. i kr. tajni savjetnik, poznavase 
dobro jugo-slavenske prilike, te bijase energican i uvigjavan, 
napokon inteligentan i znanstveno vrlo naobrazen general. 
On se ubraja megju one vojskovogje, koji se odlikovahu 
vojnickim vrlinama, te se postepeno penjahu od casti do 
casti, dok ne postigose u vojsci najvisi stupanj, a u drzavi 
vrlo uplivan polozaj. 

Rodio se je u Gospicu 28. aprila 1819.. umro 6. avg. 
1889. u Pragu. Otac mu je bio granicarski casnik od starobo- 
sanskog krscanskog plemstva, 1 ) te je poslao svog 15-godis- 
njeg sina u redove svoje pukovnije, u kojoj dotjera mladic 
do kadeta. Dvije godine iza toga poslase ga u pionirsku 
zbornu skolu u Tuln, te postade porucnik u dobi od 20 
godina. 

Izmegju godine 1840. i 184/. bi promaknut na cast 
natporucnika, i onda satnika. 

God. 1848. upozna ga hrvatski ban Jelacic, koji mu 
dade prilike, da dokaze svoju vojnicku sposobnost u borbi 
protiv Magjara. Kod zauzeca Beca (31. okt. 1848.) bi Fili- 
povic ranjen, a zatim se odlikova u bojevima kod Schwechata, 
Parendorfa, Altenburga i Moora, te bi unaprijegjen na majora. 

Godine 1849. borio se je u boju kod Teteny-a, u bit- 
kama kod Kapolne, Isaszega, Hegyesa i dr., te je odlikovan 
krstom za zasluge i viteskim krstom Leopoldova reda. 

l ) Tomicic Ivan, Rod Filipovica u „Prosvjeti" od god. 1899. 
br. 10. 

Povijest okupacije Bosne i Hercegovine (1878). 3 



34 

Godine 1851. postade potpukovnik i generalni adju- 
tanat bana Jelacica. 1. januara 1853. bi promaknut na pukov- 
nika i zapovjednika 5. granicarske pjesacke pukovnije. 

God. 1859. bijase vec general i zapovjednik jedne bri- 
gade 8. zbora, koja se je istakla kod Torre di Beretti i Sol- 
ferina. Poradi toga bi odlikovan redom zeljezne krune II. 
razreda i barunskim naslovom. 

U prvoj pentadi sezdesetih godina fungirase i na po- 
litickom polju kao carski povjerenik srpskog narodnog kon- 
gresa u Novom Sadu i kao predsjednik sinode pravosl. 
metropolita, te bi odlikovan vittskim redom sv. Stjepana. 

Za prusko-austrijskog rata istaknu se u bici kod 
Kraljicina Graca (Koniggratz) i u bojevima kod Kukusa i 
Pozuna, te postade podmarsal (fml.) 

Poslije toga bijase vise godina divizionar u Been i 
Insbrucku. 

God. 1874. postade fzm, bijase kratko vrijeme u Brnu, 
a v odatle bi premjesten u Prag kao vojnicki zapovjednik za 
Cesku. 

Tu ga stize poziv, da preuzme zapovjednistvo nad 13. 
zborom i da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu 

Podmarsal Stevan barun Jovanovic potice takogjer 
od casnicke porodice iz nekadanje hrvatske vojnicke Krajine, 

Rogjen je u Pazaristu (kotar Otocac) 5. januara, 1828 
umro u Zadru 8 decembra 1885. Vojnicku naobrazbu stekao 
je u Gracu, te je god. 1845. postao kadet, a dojduce godine 
porucnik. 

Ucestvovao je god. 1848 i 184Q. u ratu s Italijon, te 
je u maju 18*9. kao natporuenik bio dodijeljen generalnom 
stozeru. 

God. 1851. bi premjesten u Bee, a u januara 1S52. pro- 
maknut na cast satnika. 

Vec u toj mladi dobi (nije mu bilo ni punih 25 20- 
dina) odaslan je u vojnicko-diplomatskoj misiji u K 
zatim u glavni stan Omer-pase (u Spuzu) i crnogorskog 
kneza Danila. 

Poslije toga zauzimao je vazan polozaj kod generalnog 
zapo^jednistva u Zadru, a zatim bi premjesten u Galiciju 
(god. 1856.). 

Od god. 1856. — 1858. boravljase sto u G -:o u 

Hrvatskoj, Dalmaciji i najposlije kod mapiranja u Ugarskoj, 
a ljeti 1858. bi imenovan austro-ugarskim zastupnikom u 



35 

internacijonalnom povjerenstu za uregjenje tursko-crnogor- 
skih megja. 

Za rata god. 1859. bio je Jovanovic kao generalni 
stozerni casnik uz brigadira Rodica u juznoj Dalmaciji. Za 
zasluge, sto ih je stekao kao sef generalnog stozera u Boci 
Kotorskoj, dobi red zeljezne krune III. razreda. 

U jul. 1859. bi unaprijegjen na majora kod generalnog 
zapovjednistva u Zadru, a onda imenovan predsjednikom 
povjerenstva za uregjenje megja. 

Neko vrijeme v iza tosfa bijase krilni adjutanat hrvatskog 
bana fml. baruna Sokcevica, a u proljece 1861. dobi nalog, 
da zastupa Austro-Ugarsku u internacijonalnom povjeren- 
stvu u Mostaru. Jos iste godine bi imenovan potpukovni- 
kom. Ujedno mu bi povjerena uprava generalnog konzu- 
lata u Bosni. Preko 3V2 godine vodio je i razvigjanje Bosne 
i Hercgovine. 

Pri kraju god. 1865. bi imenovan pukovnikom, te se 
u tome cinu odlikova za talijanskog rata god. 1866. On 
stajase s 3 batal. svoje pukovnije kod Mantove, kad mu 
stize zapovijed (24. jun.), da udari na selo Portinarolo. Tom 
zgodom bi ranjen u lijevu ruku, a za zasluge dobi voj- 
nicki krst. 

Za ustanka u Boci Kotorskoj god. 1869. bi opet 
ranjen (u jednom klancu). Za zasluge dobi viteski krst Leo - 
poldova reda, a kad ozdravi, bi imenovan brigadirom u 
juznoj Dalmaciji (u maju 1870). Ujedno mu bi povjerena 
neomedjena vlast nad kotarom kotorskim. To trajase do 
jeseni 1870., posto se tada ukide iznimno stanje u tome 
kotaru. 

Sliiedece godine (1871.) promaknut na generala ostade 
Jovanovic i nadalje brigadir u Dubrovniku. A kad je kralj 
putovao Dalmacijom (u proljecu 1875.), podijeli mu naslov 
barunski. 

U jesen 1876. postade Jovanovic podmarsal, a u jun. 
1877. preuze napokon zapovjednistvo 18. pjesacke divizije 
u Spljetu, s kojom ce stupiti na hercegovacko tlo (31. jul. 
i 1. avg. 1878.). 

3. Porazdjeljenje vojske. Proklamacija narodu. Upute cetama. 

Sve potrebite pripreme za prelaz ceta preko Save kao 
i mobilizovanje bi vrlo brzo obavljeno. Jos u prvoj polovici 
julija bijahu odredjene cete prispjele u Hrvatsku i Slavoniju, 
a 21. tog mjeseca stize i vrhovni zapovjednik Filipovic 
u Brod. 



36 

S razloga vojnickih i politickih bilo je veoma nuzno, 
da se zaposjednu po mogucnosti u isto doba ovece cesti 
zemlje i sto brze prodre do Sarajeva i Mostara. Stoga p o- 
razdijeli Filipovic' 13. zbor u vise hrpa: a) 
zborno zapovjednistvo stajase u Brodu, a VI. pjesacku di- 
viziju razmjesti po okolnim selima izmegju Broda, Oriovca, 
Nove Gradiske, Vinkovaca i Garcina; b) VII. pjesacka di- 
vizija bijase u Staroj Gradiski, zatim izmedju Nove Gradiske 
i Okucana, te oko Kostajnice i Dvora; c) XX. pjesacka di- 
vizija u Samcu, te izmegju Vinkovaca i Gjakova, oko Stri- 
zivojne i Mikanovaca; d) XVIII. pjesacka divizija oko Vr- 
gorca, Dragaljana, Imotskog, Hana Posusja i jedan dio u 
dolini Neretve; e) napokon ratni brodovi u Jadranskom mom. 

Svrha okupacije, a i glavna zelja zbornog zapovjed- 
nistva bila je, da se uvedu normal ni odnosaji u zemlji 
u smislu pravoga humaniteta i prave civiliza- 
cije. Valjalo je raji pomoci, da dogje do covjecna polozaja, 
a pri tome se nije smjelo skoditi ni religiji, ni obicajima, ni 
moralu islamskog elemenla. 

U pocetku se je cinilo, da ce sve svrsiti mirnim putem. 
Cete ce doista sprva napredovati bez ikakve zaprijeke u 
nutarnjost Bosne i Hercegovine. Na 25. Jul. dogje dapace 
izaslanstvo begova iz Dervente u Brod, te se svecano pre- 
dade Aus+ro-Ugarskoj. 

Ali se kasnije pokaza, da sav narod tako ne misli, 
vec da ce se svom silom oprijeti. Filipovic je to predvigjao, 
te je bio oprezan i uvijek budan, ne vjerujuci rijecima ne- 
kolicine. S toga je jos isti dan poslao na konzulat u Sarajevu 
turski i hrvatski napisanu proklamaciju na bosansko- 
hercegovacki narod (str. 37), da mu objasni svrhu okupacije. 
Proklamaciju dobise i zapovjednici ceta, da je porazdijele 
megju narod. 

U toj proklamaciji javlja Filipovic narodu, da cete do- 
laze u Bosnu i Hercegovinu ne kao dusmani, vec kao pri- 
jatelji naroda, da poprave u zemlji, sto su vremena i po- 
sljednji gragjanski rat od nje ucinili; one dakle da ne nose 
sa sobom rata, vec mir. Nadalje veli, da su evropske drzave 
u svome vijecu zakljucile, da Austro-Ugarska uspostavi u 
toj zemlji red i mir, a da je sultan na to privolio, da tu 
zemlju povjeri svom mocnom prijatelju, caru i kralju Franji 
Josipu I. Oruzje c. i kr. vojske da ce svakoga stititi, a ni- 
koga da ne ce tlaciti; da ce odsele svako imati jednako 
pravo pred zakonom, da ce se braniti svaciji zivot, vjera i 



37 

imnnje ; da ce se narodu ostaviti obicaji i zakoni, dok ne 
budu drugi izdani ; napokon da ce se zemaljski dohoci 
upotrebiti jedino za potrebe zemlje, a da se zaostali porez 
od posljednjih godina ne ce utjci ivati. Pri svrsetku pozivlje 
narod, da se preda zastiti Austro-Ugarske. 

Zatim dade Filipovic potanje naputke pojedinim za- 
povjednicima kolona (genera lima i stozernim casnicima) razlo- 
zivsi im zadacu i nacin, kako da je izvedu: da izbjegavaju 
po mogucnosti svaki sukob, te da istom ondje zapocnu raz- 
oruzavanje, gdje se pokaze opasan nemir; da puste na miru 
sve vjere u vrsenju njihovih religioznih duznosti i u njiho- 
vim obicajima, te da ne stupe u dzamije i hareme; izgredima 
poreznog cinovnistva i zakupnika nek stanu na put. Interese 
narodne da valja cuvati u svakom obziru, a u slucaju po- 
trebe priskociti zemlji i novcanom pripomoci. Megjutim da 
cete uvijek stoje na oprezu, pa ako im se narod i pokaze 
susretljiv. 

Poslije toga izdade vojnicima »zbornuzapovijed«, kojom 
nastojase s jedne strane da ih odusevi za rat, a s druge im 
davase iste naputke kao i casnicima. 

Premda su sve pripreme za prelaz preko megja bile 
vcc 27. julija gotave, moralo se je cekati, jer je porta stvar 
zavlacila. Istom kad su se napokon svrsili pregovori izmegju 
Austro-Ugarske i Turske, dobi Filipovic iz Beca nalog (28 
jul.), da zapocne prelaz sutradan. 

II. Prelaz £eta. 

Filipovic odredi, da se megja pregje na 6 mjesta: kod 
Broda, Gradiske Kostajnice, Samca, Vrgorca i Imotskog. 

/. Prelaz kod Broda. 

Pri prelazu kod Broda sastojase Se glavna kolona od 
2OV4 batal., 6 satnija, 8 svadrona, 8 baterija i 8 zbornih 
mosnih ekvipaza, dakle svega 18.000 momaka, 900 konja i 
48 topova. 

I ako se pri prelazu nije ocekivao nikakav otpor, va- 
Ijalo je biti na oprezu, dok tehnicke cete na brzu ruku do- 
vr^e sve sto je bilo potrebito za prelaz. 

Sutradan (29. jul) bio je veci dio ceta izmegju 6 i 9 
sati izjutra prevezen preko Save. Ratni most na Savi bio je 
podignut oko 9V 4 s., te je odmah i ostatak ceta presao na 
drugu obalu. U Bos. Brodu zauze pukovnik Polz brzojavni 
ured i razoruza tursku posadu od 45 momaka redifa. Na to 



38 

bi odaslana konjanicka ophogja cestom prema Derventi. Ona 
dobi nalog, da razvidi teren i da se zaustavi kod hana 
Luzana. 

U Brodu bi megjutim izvjesena carska zastava na 
turskom teritoriju. Odmah se na to pojavi otomanski casnik 
u camcu, te prevezavsi se preko Save donese Filipovicu 
zapecaceno pismo, koje sadrzavase protest protiv ulaza ceta 
u zemlju. Filipovic ni ne uze tog pisma u ruke, vec se 
pozva na zakljucak berlinskog kongresa, sto ga je porta 
odobrila. Jos upozori na proklamaciju, koja je vec bila do- 
stavljena oblastima i narodu u Bos. Brodu, a bila pribijena 
i na vladinoj zgradi. 

Ulazom ceta u Bos. Brod pregje i upravna vlast u 
ruke austro-ugarskog vojnickog zapovjednika, a mnogi ci- 
novnici i casnici osmanlijske vlade privolise, da i nadalje 
ostanu u svojoj dotadasnjoj sluzbi pokoravajuci se nared- 
bama doticnog vojnickog zapovjednika. 

2. Prelaz kod Gradiske. Zaposjednuce Banje Luke. 

Isti dan (29. jul.) pregje VII. divizija pod vodstvom 
fml. vojvode od Wurtemberga preko Save, te za- 
posjede grad i tvrgju Bos. Gradisku. Turska posada 
ostavila je vecinom jos dan prije toga tvrgju ; samo je jos 
nekoliko vojnika bilo zaostalo, a i ti se sada sutke povu- 
kose prema Banjoj Luci. Stanovnici izrazise prispjelim 6e- 
tama svoje tople simpatije. 

Sutradan nastavi divizija svoj hod prema Banjoj Luci; 
ali poradi velike kise morade se zaustaviti kod Maglaja 
na Vrbasu (kod Rudolfstala). 

U vece tog dana posla Wurtemberg jedan odjcl pje- 
saka u Kl as nice, da za vremena razvidi daljni put u 
Banju Luku. 

Zorom 31. jul. posla za pjesacima 2 svadrone koplja- 
nika, koje se osvjedocise da u gradu vlada potpun mir, 
posto se je 600 ustasa razbjeglo po gorama, cim su doculi, 
da se cete priblizuju. I tako mogase gm. nadvojvoda Ivan 
Salvator sa svojom prednjom brigadom oko podne uci 
u Banju Luku bez otpora, primiti poklonstveno izaslan- 
stvo najuglednijih begova i odmah zaposjesti tvrgju, koju 
je malo prije toga ostavila turska posada od 300 ljudi. L ! 
mjestu uredovahu otomanske oblasti do zadnjeg casa. 

Sutradan (1. avg.) popravljahu tehnicke cete put prema 
Sitnici, dok se ostala vojska odmarase u Banjoj Luci, 



3Q 

3. Prclaz kod Kostajnicc. Zaposjednude Novog i Prijedora. 

Isti dan, lead sti cete presle preko Save, predje i 46. 
pjesacka pukovnija Unu (29. jul.) preko uske stare cuprije, 
sto su je popravili opkopnici, te zauze bez otpora sve vaz- 
nije tocke u Bos. Kostajnici, prernda turska oblast predade 
svoj pismeni protest protiv prekoracenja megje. Turski voj- 
nici bise razoruzani, te im bi dozvoljeno, da u injestu ostanu 
ili da buda otpremljeni u domovinu. 

Po torn nastavi pukovnija hod prema Novom. Ali vec 
kod Dvora bise predstraze zbog porusenog mosta dugo 
zaustavljene. Usljed toga izgubise mnogo vremena i mora- 
dose prenociti blizu Doberlina. 

Tek sutradan (30. jul.) mogase se ici dalje. Pod vece 
tog dana stize pukovnija u Novi, a 31. jul. zaposjede ga 
bez zapreke. 

Ostavivsi tude malu posadu krenu kolona jos isti dan 
u Prijedor. Ne udarivsi ni na kakav otpor zaposjede ga 
a sutradan (1. avg.) sjedini se s glavnom kolonom, koja je 
vec dan prije toga bila zaposjela Banju Luku. 

4. Prelaz kod Samca. 

XX. divizija prevezla se je takogjer 29. jul. — preko 
Save u Bos. Samac, koji je odmah zaposjela bez ikakve 
zapreke. 

I tako mogase zborni zapovjednik jos istu vecer (29. 
jul.) ratnom ministarstvu javiti, da su cete vec presle preko 
Save i Une u Bosnu. Na to vladar brzojavno cestita Fili- 
povicu na uspjelom i brzo dovrsenom prelazu. 

5. Prekoracenje drzavne megje kod Vrgorca i Imotskog. Za- 
pos/ednuce Ljubuskog (2. avg.). 

XVIII. divizija predje pod vodstvom fml. Jovanovica 
drzavnu megju na 2 mjesta: 31. jula kod Vrgorca, a 1. avg. 
kod Imotskog, i krenu na Ljubuski. Taj put, prernda mnogo 
naporniji, odabrao je umni vojskovogjn, kad je doznao, da 
su ustase zakreile sve ostale, naizgodnije prelaze: na cesti 
od Metkovica preko Gabele u Mostar bijahu se spremile na 
zestok otpor; kod Pocitelja, po bregovima oko Bregave, te 
na stazi od Imotskog prema Mostaru, narocito po obron- 
cima brda, bijahu postavile svoje baterije. 

Ali im sve to bijase uzaludno, posto ih energicni za- 
povjednik ceta vjesto obigje, te time ucini svaku njihovu 
pripremu iluzornom. 



40 

No vece 2- avg. koncentrovase se sve njegove cete 
kod Ljubuskog. Zaposjednuvsi to mjesto bez prolijevanja 
krvi zadobi Jovanovic vazno uporiste za svoje danje ope- 
racije prema Mostaru. 

III. Dogagjaji od ulaza £eta do zauze^a Sarajeva. 

(29. jul. do 19. avg.) 

/. Put od Broda do Maglaja. 

Giavna kolona nastavi svoj hod od Broda prema Der- 
venti. Taj put iznasa 20V 2 km; cesta bijase tada 56— 7 5 m 
siroka, ali u vrlo losem stanju osobito kod nana Luzana 
(uspon 52—61 mm po metru). 

Cete stigose izmedju 2 i 4 1 / 2 sata po podne u D er- 
ven tu. Dotle im bijase put vrlo naporan: 8 — 10 sati po 
zestokoj vrucini, a bez vode! Usijed toga poginu na putu 
11 momaka od suncanice. 

Na vece oko 8 sati nadodje nevrijeme-prolom oblaka 
potraja do 11 sati, aobnovi se oko 2 sata izjutra. S toga se 
mostovi na nekim potocima porusise, te cesta Brod-Dervcnta 
bijase u jos gorem stanju. 

O svemu tome izvjesti Filipovic iz Dervente vojnicku 
kabinetsku pisarnu u Bccu. Ujedno opisa i stanje, u kojem 
se nalaze ostale divizije prema stiglim brzojavnim vijc- 
stima od njihovih zapovjednika. Za prvu brigadu VII. 
divizije javi, da je stigla bez ikakva otpora u Novi. 

Posto je nevrijeme i sutradan trajalo, te i brzojavnu 
zicu razorilo, a i sve ostale komunikaci.e unistilo, i tako 
svaki spoj prekinulo, naredi zapovjednik taj dan za svu VI. 
diviziju odmor. Za tog odmora uspostavise tehiiicke cete na 
citavoj pruzi red, a satnik generalnog stozera Milinkovic 1 ) 
bi otposlan s jednorn svadronom husarske pukovnije u do- 
linu Bosne, da razvidi teren i stanje komunikacija; da u vecim 
mjestima priskrbi ziveza za vojsku, napokon da porazdijeli 
proklamaciju kudgod progje, te tako pripravi narod na do- 
lazak ceta. 

Zborno zapovjednistvo odluci sada, da zbog losih 
komunikacija cete nastave hod u omanjim odjelima uz do- 
linu Bosne, posto i na cesti od Dervente do Kotorskog 
bijase znatan uspon kod liana Mar ice, te smetase dalj- 
nem napredovanju. 



) Umro kao podmarsal u BeCu god. 1903. 



41 

Jos prije odlaska iz Dervente stigoSe Filipovicu brzo- 
javue vijesti od ostalih divizija, koje javljahu, da su zapo- 
sjele Banju Luku, Bos. Samac i t. d. Tada se do£u jo§ i to, 
da je >narodni odbor« u Sarajevu protjerao austro-ugarskog 
konzula i prisilio Hafiz-pasu, da uzmakne. 

Dne 2. avg. u 47 2 sata izjutra zapoce hod iz Der- 
vente u Kotorsko (227s km.). Cesta bijase poprijecno 
5m siroka, ali se pogdjegdje suzivase na 2'8m, a rasirivase 
na TV^m. Cesto se uspinjase 70 — QOmm, a kod nana Ma- 
rice 200 — 250mm po metru. Dan bijase vedar, umjereno 
vrue. 

U Kotorsko m primise Filipovida 2 muslimanska 
izaslanstva (1 iz Kotorskog, a drugo iz Tesnja), koja se 
bezuvjetno podvrgose. O svemu posla zapovjednik brzo- 
javno izvjesce u Bee, a k tome dodade, da je prva brigada 
VII. divizije 31. jul. stigla u Prijedor, a XX. divizija 1. avg. 
krenula preko Gradacca (Grada) prema Gracanici. 

Cete VI. divizije nastavise 3. avg. u 172 sat popodne 
hod u Doboj (1672 km od Kotorskog). Put vodi uz do- 
linu rijeke Bosne, koja se izmjeni£no suzuje i rasiruje. 

2. Napadaj kod Maglaja (3. avg,). 

Dne 1. avg. stize satnik Milinkovic sa zapovjednis- 
tvom za razvigjanje u Doboj, a 2. avg. u Maglaj. U oba 
mjesta, narocito u Maglaju primise ih mjesne oblasti vrlo 
prijazno, i odmah se bez uvjeta pokorise. 

Sutradan odredi Miiinkovic razvigjanje terena do Zep£a, 
posto je doznao, da se je tu organizovao ustanak. Omanji 
odjel konjanika krenu rano (3. avg.) dolinom potoka Lje- 
s n i c e i prispje nakon 4 sata do mostica preko tog po- 
toka. Dotle ih niko ne smetase. 

Nu jedva sto su predstraze pod vodstvom natporuC- 
nika Decleva stigle pod Velju pi., zapocese ustase pu- 
cati s okolnih sumovitih brda s obe strane ceste. Pred- 
straze na to odgovorise, i tako se zametnu boj, koji bi 
potrajco i dulje, da nije Milinkovic odredio povratak u 
Magiaj. A posto ih i putem neprestano uznemirivase ustaska 
puska, p^hitise, da sto prije stignu do mjesta. 

Ali kad se priblizise tome mjestu, bise predstraze 
svadrone od Maglajana napadnute, sto niko ziv nije 
ocekivao. Zapoce puenjava pusaka s okolnih brda i iz samih 
kuca ! U takovome polozaju, zatvoreni sa svih strana, mo- 
radose se vojnici ili baciti u ocajnu borbu na zivot i smrt, 
ili pronaci nacin, kako da odatlen sto prije umaknu. 



42 

I zbilja za najzesceg kreseva prokrci konjanicki satnik 
Pa c zona s Miiinkovicem konjanickoj ceti put, te ih se 
nckolicina od potpune propasti spasi. A 1 i gubitak bi- 
jase velik: do 45 husara bilo je sto mrtvih, sto zagub- 
ljCnih, a od casnika dvojica poginuse. 

Ustasa kod Maglaja bijase kojih 500, koji su se svom 
silom na malu cetu oborili. 

Ovom zgodom kazu, da je izgubljena i ratna blagajna, 
u kojoj bijase do 20.000 for. (40.000 K). 

3. Buna i pokolj u Mostaru. Boj kod Citluka (4 avg.J 

Po§ljednji dogagjaji u Sarajevu nagjose najboljeg od- 
ziva u Mostaru. Tu planu buna (31. jui.) zesce nego li u 
samome seher-Sarajevu. Zestoka cud Hercegovaca nagje 
oduska u prolijevanju krvi. Prvaci turske vlade : cestiti mu- 
tesarif Mustafa-Hulusi-pasa i njegov zet Ri fat-beg, 
kadija (sudac) Mehmed Said-eff. Mrgrli, muftija 
Hadzi-Mustafa-eff. Karabeg, te potpukovnik i kaj- 
niekam Murad-beg bise umoreni, a jedan ulema (nau- 
cenjak) postavljen na celo vlade; samo zapovjednik garni- 
zone Ali-pasa umace nekako u tabor kod Gabele 
Grad bi zapaljen, oruzje i municija razgrabljena iz vojarni 
i drugih vojnickih zgrada, posto je polovica redovitih tur- 
skih ceta pristala uz ustase, a druga polovica pobjegla u 
Metkovice. Ustasama se moradose prikliuciti i krscani. — 
Sve se je to dogodilo bas onaj dan, kad je Jovanovic zauzeo 
Ljubuski. 

Docuvsi Jovanovic za krvoprolice u Mostaru odluci 
sto prije udariti na to mjesto. 1 ustase, koji ga cekahu u 
dolini Neretve kod Pocitelja i Kocerina (na brdu 
Gradac), pohitise u politicko srediste Hercegovine. Kod sela 
Citluk sukubise se oni s predstrazama brigade pukov- 
nika Klimburga. Boj ne potraja dugo:7. poljski lovacki 
batalijun, 1 batal. 27. pjesacke pukovnije i 1 gorska bate- 
rija rasprsise ustaske cete, koje se povukose prema A^ostaru. 

Gubitak ne bijase velik: samo 1 momak mrtav i 7 
od 7. lovackog batalijuna. Mnogo vise izgubise ustase: ne- 
koliko ih pade, a 33 momka, 1 zastava, 3 konja i preko 
100 pusaka pade u ruke XVIII. diviziji, koja odmah nastavi 
svoj hod prema Mostaru. 

4. Ustanak u GtacanicL 

Predhodnica XX. divizije stize 3. avg. u Gracanicu i 
upotrebi svu energiju, da ugusi ustanak u tome mjestu. 



43 

Sutradan dogje i do ocitog okrsaja s ustasama, koji po- 
traja gotovo 3 sata. Pri tome izgubise ustase nekoliko 
svojih ljudi : 13 ill hi ranjeno, nekoliko zarobljeno, a vise 
ih pade mrtvih. 

I od ceta poginu 1 momak, a 1 casnik i 3 momka 
bise ranjena. 

Ustanak se je razvio pod uticajem dogagjaja u Sara- 
jevo gdje je Hadzi-Lojo organizovao najocajniji otpor. Pro- 
glasivsi >serijat« jedinim gragjanskim zakonom i objavivsi 
da mil je islamski »serif« u Meki dozvolio, da proklamira 
vjerski rat, isao je ocevidno za tim, da obori sve postojece 
uredbe u zemlji. 

5. Boj kod sela Kosove (4 avg.). 

Stigavsi u Doboj (3. avg.) doznade Filipovic za ne- 
srecu husarske svadrone kod Maglaja- Razljucen s tog po- 
tajnog napadaja odluci jos sutradan u vise kolona povesti 
cete na Maglaj i ostro kazniti stanovnike tog mjesta. Prije 
polaska objavi cetama, da se nad svakim mjestom, koje 
bude zaposjednuto, proglasi prijeki sud. 

Odmah zatim krenu povorka ovim redom : desna po- 
bocnica po sumovitim ograncima Trebackog brda 
(604 m), a lijevo stupase jaka kolona, koja kod Doboja 
pregie na desnu obalu Bosne i nastavi svoj hod po stra- 
nama Paklenice pi. (636 m.); centrum pako s povozom 
ostavi u 10 sati prije podne tabor u Doboju, ali ne mo- 
gase brzo napredovati zbog loseg puta. 

U 4 1 / 2 sata udari desna kolona na ustasku ceticu, i 
boj otpoce. Doskora stadose ustase pucati s brda sjeverno 
od sela Kosove i na predstraze prethodnice pod zapo- 
vjednistvom generala Mii 11 era. Odmah se na to 2 batal. 
pricuvne pukovnije kralja btlgijskog br. 27. rastavise u 2 
odjela i pohitise uz te sumovite bregove. Pjesacka pukov- 
nija br. 38 i 2 batal. 52. pjesac. pukovn. ostadose u pricuvi; 
27. lovacki poljski batalijun i 1 batalijun 52. pjes. pukovn. 
nastojahu, da opkole lijevo krilo ustasa. 

Boj bijase sve to zesci, te ustase bojeci se da im li- 
jevo krilo ne bude opkoljeno, stadose uzmicati i bjezati 
prema Trebackom brdu. 

Desnom obalom Bosne vodio je potpukovnik bar. 
Pitt el 2 batal. pjesac. pukovn. baruna Marojcica br. 7 
s 2 gorska topa prema strmenitoj glavici Slukin kamen 
(358 m, pod Paklenicom). Naskoro se pojavise na desnom 



44 

obronku ustase, all se malo zatim povukose na vrh glavice, 
posto vojnici na njih sipahu vatru iz 2 topa s lijeve obale 
rijeke Bosne. Pittel naredi, da se napere cba poijska topa, 
ali ih ne upotrebi, jer ustase ostavise glavicu brda te iscez- 
nuse u sumama Paklenice, cim se poce smrkavati. 

Na vece se koncentrovase sve cete u dolini Bosne 
kod Kosove. Gubitak bijase razmjerno malen : 2 mrtva i 
10 ranjenih (megju njima 1 casnik). Kod ustasa: 1 mrtav i 
5 zarobljenih. U ovoj bici borilo se je do 1500 ustasa. 

6. Boj u sedlu Rogolje kod Varcara (5. avg>). 

Dne 2. avg. ostavi VII. divizija Banju Luku i pogje 
popravljenom cestom preko Sitnice prema Varcaru (Varcar- 
Vakufu). Prva dva dana hoda progjose joj u miru. Ali se 
po kazivanju svih vjesnika mogase predvidjeti, da ce jos 
pred Varcarom udariti na zestok otpor, posto su se iz Je- 
zera, Jajca i Travnika sakupljale ustase predvogjene jajaCkim 
kadijom. 

I zbilja izjutra (5. avg ) sukobi se celo predstraze megju 
Sitnicom i Varcarom s ustasama, koje se bijahu postavile po 
strategicki znamenitim brdima sedla Rogolje. Bilo ih je 
do 1000 

Vec u 8V2 sati prije podne navalise odjeli pukovnije 
nadvojvode Leopolda br. 53 i baruna Kuhna br 17 pod 
zastitom dviju gorskih baterija na ustase, koje se vec po- 
slije 3 sata boja povukose prema Jajcu izgubivsi pri tome 
100 ljudi i 2 zastave. Megju mrtvima bijase ugledni beg Ru- 
stanbegovic iz Travnika. Najdulje se opirahu ustase u 
Kulenovica kuli. 

Gubitak c. i kr. ceta bijase: 12 mrtvih i 32 ranjena. 

Na vece istog dana predade se V a rear bez otpora. 

7. Boj kod Maglaja (5. avg.). 

Vec u 8 sati izjutra (5. avg.) ostavi glavna kolona po 
najvecoj kisi svoj tabor kod Kosove, da nastavi hod prema 
Maglaju. 

Pobocnice se bijahu jos zorom otputile svaka svojim 
pravcem i to poprilici onako, kako su se dan prije 
pomicale prema Kosovi. 

Ustase se pokazase blizu sela Mosevca, i stad 
pucati s lijeve obale Bosne predstrazama u celo. Ali ih ne 
bijase mnogo na okupu, pa moradose brzo uztnicati prema 
Maglaju. 



45 

U 4 1 j sata po podne stigose predstraze pred Maglaj. 
Jos prije njih bijase prispjela 7. pricuvna pjesac. pukovnija 
(kao lijeva pobocnica) pod vodstvom potpukovnika Pittela. 
Ona je s nekoliko hitaca iz topova zastrasila ustase, koje se 
bijahu utaborile na lijevoj obali Bosne, te ih natjerala u bijeg 
prema Zepcu, a 47. pricuv. pjesac, pukovnija (kao desna 
pobocnica) pod vodstvom pukovnika pi. Kinnarta malo 
da ih nije opkolila! 

Boj potraja samo po sata. Ustase bise svladane i raz- 
bjegose se kojekuda. Nekoliko ih (do 20 ljudi) bi natjerano 
u Bosnu, i tu se potopise. Islo bi se i dalje za njima u 
potjeru, da se nije vec poceo mrak hvatati, a cete bile ob- 
nemogle. 

Gubitak: 1 mrtav, 14 ranjenih i 1 momak zagubljen 
(od 7. i 47. pricuvne pjesac. pukovnije skupa). 

Ustase izgubise znatno vise : mnostvo ih ostade na 
bojnom polju sto mrtvih, sto ranjenih. Osim toga ostavise 
za sobom mnogo oruzja, municije, ziveza i 2 zastave. 

Maglaj bijase opustio; osim nekoliko krscanskih po- 
rodica nije bilo u gradu nikoga — sve bijase pobjeglo, 
cim se je doculo, da se Filipovic sa svojim cetama pribli- 
zuje mjestu. 

Cim stize Filipovic u Maglaj, udari na stanovnike 
ratnu kontribuciju od 50.000 for. (100.000 K), da ih tako 
ostro kazni za onaj potajni napadaj. AH im kasnije, kad se 
je nasla ratna blagajna, oprosti tu osjetljivu kaznu. 

Na putu od Doboja do Maglaja nagjeno je vise hu- 
sara one nesretne 5. svadrone: mnogi su se spasili po su- 
mama, ali bijahu vec obnemogli, a silesija ih je bilo strasno 
nakazenih. S toga je svima oboruzanim ustasama — do 20 
ih na broju, vecinom cigana — kod kojih je nagjeno stvari 
od poginulih vojnika, dosudio prijeki sud smrt. 

Sutradan (6. avg.) dade vojskovogja cetama odmor. 
Bilo je to nuzno, posto su vojnici oslabili od silnog na- 
pora, prenacanja pod vedrim nebom i losih puteva, zbog 
kojih je i zakasnjivao dovoz hrane. 

8. Zaposjednuce Mostara. Pojacanje okupacijonih ceta. 

XVIII. divizija stize 5. avg. popodne u Mostar, koji 
zaposjede brigada generala Teodorovica bez zapreke. 
Sutradan izigje pred Jovanovica gradska deputacija od sve 
tri konfesije, da mu se pokloni. U podne uvede vojsko- 
vogja dostojanstveno svoje cete u grad, a Mostarci im prire- 



46 

dise svecan docek. I tako bi ustanak ugusen neoceki- 
vanom brzinom vojnickih operacija. 

Jovanovic poce odmah uspostavljati u mjestu red : 
ustase bise razoruzane, ratni materijal im oduzet, a najveca 
briga posvecena poboljsanju komunikacija i brzojavne sveze 
s Dalmacijom. 

Posto je ratno ministarstvo u Becu doznalo, da se 
bosansko-hercegovacko stanovnistvo zestoko opire ulazu 
okupacijonih ceta, odluci ih pojacati divizijama: I., 
IV. i XXXVI. (svaka po 2 brigade i ostalim sto je potrebno). 

Posebnom carskom naredbom bise dalmatinski domo- 
branski streljacki batalijuni br. 79 i 80 podvrgnuti zapovjed- 
niku okupacijonih ceta. Ujedno bi dozvoljeno, da se mogu 
upotrebiti i izvan zemaljskih megja. 

9. Zauzece Jajca (u boju od 7. avg). 

Iza predaje Varcara krenuse 2. i 3. brigada VII. divizije 
na Jajce (7. avg.). Prva brigada zaostala je za njima citav 
dan hoda, jer su krivnjom generala Sameca — pred 

njom isle opskrbne kolone, te istom u vece 6. avg. stigla 
tek do hana Kadine vode. 

Predstraze opazise naskoro oveci odjel ustasa, has kad 
zaposjedose jedno brdo vise Jezera. Malo zatim pokaza ih 
se jos vise- Oni se kretahu prema sjevernim cestima Lisine 
pi. ocevidno s namjerom, da opkole lijcvo krilo VII. divi- 
zije i zauzmu varcarsku cestu. Odmah naredi zapovjednik 
nadvojvoda Ivan Sal vat or, da se 6 satnija 17. pjesac. 
pukovn. baruna Kuna razvije u boj na onom dijelu Lisine 
pi., sto lezi sjeverno od ceste. Doskora im stize pojacanje 
od 3 batalijuna pjesac. pukovn. nadvojvode Leopolda br. 5 3. 
Oko 8V2 sati prije podne zapoce na citavoj liniji zestok boj. 
Na ustaskoj strani bilo je i redovitih turskih vojnika sa 4 
topa. Redifi su dosli iz Sarajeva, te se prikljucili i onako 
jakoj travanjskoj garnizoni, a ova ustasama, koje pod vod- 
stvom Hamdibega Teskered z i ca, bega Kulenovica 
i Dzabic-bega prisilise i 500— 600 krscana, da se njihovoj 
vojsci pridruze. K tome pridogjose i one usiase, koje se 
bijahu razbjegle iza boja u sedlu Rogolje, te se kod Jajca 
skupi svega 4—5000 ljudi. 1 ) 



l ) Kapetan Jos. Beck, Banja Luka-Jajce, u djelu : Unsere Truppen 
in Bosnien und der Hercegovina 1878, IV. Bd., 1908, S. 49. 



47 

Zapovjednik VII. divizije vojvoda W ti r t e m b e r g 
posla svu pridivu divizije na lijevo krilo, kad zapazi d.i 
ustase neprestano napreduju. 

Borba hi vase sve to zesca, narocito na desnom krilu 
i u centru, a trajase poprilici do 1 sat popodne. Pri tome 
razvise cete veliku energiju, zapovjednik divizije bijase odlucan 
i srcan, a i ustase dokazase neocekivanu ustrajnost. Ali sa 
topovima ne znadijahu baratati. Pri pucanju cesto vikahu 
i klicahu od veselja, misled da izvrsno pogagjaju: u istinu 
pak gagjahu jednom na telecake 53. pukovnije, koji odska- 
kivaliu u vis. Ta je pukovnija naime prije penjanja ostavila 
svoje teleca'-e na jednoj planinskoj livadi, a ustase misled 
da tu leze pricuvnici, udarahu iz topova svom silom na njih! 1 ) 

Istom oko 2 sata popodne pogje za rukom pukovniku 
Hostineku, zapovjedniku 53. pjesac. pukov., te opkoli 
desno krilo ustasko i jurisem prisili na uzmicanje. Tom 
zgodom se odlikovase Hrvati (Leopoldovci). 

Polagano ostavljahu ustase Lisinu pi, ali oko 5 sati 
popodne pokusase jos jednom svoju srecu — bez uspjeha. 
Tada se povuce napokon i centrum i lijevo krilo s Lisiue. 

S prva uzmicahu ustase u nekom redu preko Karaule 
gore prema Travniku. Ali ih topovi i konjanistvo rasprsi nt 
sve strane, te trcahu bezobzirce, samo da iznesu zivu glavu. 

Jos istog dana (7. ?vg.) na vece zaposjedose cete kra 
ljevski grad Jajce. Ali ostadose mal' ne bez hrane, posto 
poskidanih Ulecaka, u kojim je sve bilo, 'ise ne nagjose ! 
U toj nevolji spase ih 5.000 obroka turskog dvopeka, sto 
ih nagjose u Jajcu 2 ) 

O u b i t a k b i j a s e v r 1 o o s j e 1 1 j i v : 21 momak i 
1 casnik mrt'iv, a 168 momaka i 6 casnika ranjeno. U ovonie 
boju potrosila je 53. pukov. 65.0o4 patrone (40—41 po 
momku), a svaka je baterija pukla preko 200 puta. 3 ) 

Ustase, kojih bijase 5—6000, ostavise iza sebe 70 
mrtvih, 250 ranjenih, oko 300 zarobljenika, 5 topova, 2 
zastave, te vrlo mnogo municije i ziveza. Megju mrtvim 
bijase beg Kulenovic. 

Zauzec« j m Jajca skrsena je moc ustasa u ovome kraju, 
pa se VII. divizija mogase pouzdano nadati, da ce bez 
ozbiljna otpora zaposjesti Travnik, te se naskoro sjedin'ti 
s glavnom kolonom u dolini Bosne. 



') Beck, Banja Lnka-Jajce, 62-63. 
-') Beck, Banja Luka-Jajce, 92. 
:; ) Beck, Banja Luka-Jajce, 96. 



48 



10. Bo/ kod Zepca. 



Dne 7. avg. ostavi glavna kolona Maglaj i pogje na- 
prijed uz dolinu Bosne. Posto se je velikom vjerojatnoscu 
moglo ocekivati, da ce se kod Zepca ili u defile-u potoka 
L j e s n i c e sukobiti s ustasama, razredi Filipovic cete ovako : 
desno krilo pod vodstvom pukovnika K i n n a r t a (47. pricuv. 
pjesac. pukov. s 2 topa) poci ce kroz sela Ljubatovice 
Novi Seher i Ponjevoi nastojace, da se domogne 
Zepackog brda nad mjestom istog imena; centrum ce ici 
cestom, a lijevo ce ga stititi kolona (7. pricuv. pjesac. pu- 
kovnije) pod vodstvom potpukovnika Pittela, koja ce se 
kretati preko sela Brankovca i brda Z i m jan a (335 m ). 

Vec oko 9 sati prije podne udarise obe pobocnice na 
otpor. Ustase se bijahu utaborile u pravcu Ponjevo-Zimnica 
(vrh). Boj otpoce odmah, a u podne se prikljuci i glavna 
kolona s 52. pjesac. pukovn. i 27. poljskim lovackim batal. 
na celu. 

Ustase su vrlo dobro upotrebile konfiguraciju terena 
u svoje svrhe. Postavili su se u dvije skupine: prednja po 
Veljoj pi., s obe strane ceste po kojih 2000 ljudi i 6 topoya, 
a glavna po Zepackom brdu, s kojega imagjase pregled i 
na prednju skupinu i na dolinu Bosne kod Zepca. 

Pribliziti se tako zgodnim i jakim pozicijama bilo je 
veoma tesko i to tim teze, sto su obronci bili strmeniti i 
obrasli gustim sikarjem. Napokon prokrcise put topovi, te 
vec* u 3 sata popodne mogase 27. lovacki batal. navaljivati 
na Velju pi. 

Ona prednja skupina ustasa morade doskora napustiti 
svoju poziciju na toj planini i sjediniti se s glavnom. 

Sada se i sve 3 kolone ceta koncetrovase te zajeni£kim 
silama napadose na ujedinjene ustase na Zepackom brdu. 
Oni hrabro i tvrdokorno odbijahu navalu, ali uza sve to 
bise suzbijeni i ostavise bojno polje. 

Njihov se centrum i lijevo krilo povukose preko Zepca 
cestom prema Vranduku, a desno krilo morade pregaziti 
Bosnu, koja je tu plitka, i pobjeci u brda najblizih planina. 

U ovome boju borahu se uz ustase i dva redovita 
turska redif-batalijuna. Jednog od njih opkolise 2 satnije 27. 
lovackog batal. i prisilise na predaju. 

Pa i Maglajani, Zepcani i Zenicani, te svi muslimani 
juzno od Doboja bijahu se prikljucili ustaskim cetama, tako 
da je ukupni broj protivnika iznosio vise od 6000 ljudi. 



49 

Gubitak kod usta§a bio je velik: bezbrojno mnogo 
mrtvaca i ranjenika pokri bojno polje, a vi§e od 200 pade 
u roblje. 

Cete nijesu ovaj put mnogo izgubile: samo 5 mrtvih 
i 32 ranjena, a 1 momak je zagublien. 

Jos istu vecerbi zaposjednuto 2ep£e (7. avg.). Sutradan 
se odmarahu vojnici od silnog napora, a popravljahu se ceste 
i mostovi, sto ill je voda zadnjih dana porusila i pokvarila. 

11. Napredovanje prema Vranduku. 

Dne 9. avg. popodne naredi Filipovic, da se 2 batal. 
7. pricuv. pjesac. pukovn., 1 batal. 52. pjesac. pukovn. i 
gorska baterija prevezu kod Zepca na desnu obalu Bosne; 
odatlen nek odmah krenu dalje i uznastoje, da se Jos' isti 
dan uspnu na brda povrh sela Gracanice i Nemile, a 
sutradan na brdo Vepar (1050 m.), jer da ce tako najlakse 
mod prisiliti Vranduk na predaju. 

Dne 10. avg. izjutra povede general Miiller 9. i 27. 
lovacki batal. 38. pjesac. pukovnije s dvije gorske baterije 
preko Papratnice i Golubinja prema Bistrici. Oda- 
tlen preko Dogloda i Gradisca opkoli lijevo krilo ustasa, 
koje moradose napustiti od prirode vrlo dobro utvrdjeni 
vranducki klanac. 

Glavna kolona, u kojoj stupahu zborni zapovjednik 
Filipovic i zapovjednik divizije fml. Tegetthoff, sasto- 
jase se od 4 batal. i 3 baterije, a nad tim zapovijedase pu- 
kovnik Polz. Ta kolona ostavi tabor kod Zepca 10. avg. 
u 9 sati prije podne i stupase prema Vranduku. 

Na putu je stigose krscani iz Vranduka, koji dohrlise 
pred Filipqvica, da mu dojave o bijegu ustaskih ceta — iza 
boja kod Zepca — kroz vranducki klanac prema Sarajevu. 
Ali se Filipovic ne pouzda u tu vijest, vec pusti, da cete 
napreduju u dotadanjem redu. 

U podne naredi odmor kod liana Golubinje. Doskora 
stigose ovamo dva turska stozerna casnika, koji zazelise, 
da ih predvedu pred glavnog zapovjednika. Oni mu po- 
tvrdise vijest v r anduckih krscana o bijegu ustaskih ceta 
prema Busovaci. Jedan od till casnika, Halil Vehbi ka- 
zivase, da ga je prisilio narodni odbor u Sarajevu, da pre- 
uzme zapovjednistvo nad ustaskim cetama kod Zepca i da 
brani vranducki klanac do zadnje kapi krvi. 

I zbilja oni su govorili istinu, posto ni s koje strane 
ne stizahu vijesti o prisutnosti ustasa. S toga naredi Fili- 

Povijest oknpicije Bosne i Herccgovine (1878), 4 



50 

povic, da glavna kolona jo§ isto popodne nastavi hod prema 
Vranduku, a pobocnice ili da potraze najkraci i najpriklad- 
niji put, kojim bi se spojile s glavnom, ili da joj se na- 
rednog dana prikljuce kod Zenice. 

Glavna kolona stize jos istu vecer do Orahovice 
kod Vranduka, a jedna satnija 27. pricuv. pjesac. pukovnije 
zauze vranducku tvrgju. 

Tako se bez prolijevanja krvi predade Vranduk i 
njegov strahoviti klanac, koji bi se mogao i s malom silom 
lako obraniti. Time je ujedno uklonjena najopa- 
snija zapreka za daljne operacije prema Sara- 
j e v u. 

12. Bojevi kod hana Pirkovca i Donje Tuzle (8., 9. i 10. 
avg.). Ustanak u Brckom. Nazadovanje XX. divizije do Do- 

boja i Samca. 

Ugusivsi ustanak u Gracanici (2.-5. avg.) nastavi 
XX. divizija svoj hod prema Tuzli i Zvcrniku. Ali uz naj- 
bolje nastojanje i uza silne napore ne mogase postici svog 
cilja. Nakon mnogih patnja stize do liana Pirkovca 
(8. avg.). Tu udari na zestok otpor ustasa, koje se bijahu 
sakupile iz tuzlanskog kotara. 

Ali uza sve to napredovahu cete i sutradan prema 
Tuzli. Zapadno od Tuzle sukobise se s ustasama dvaput 
(9. i 10. avg.), ali im ne mogose odoliti. 

Taj neuspjeh prisili zai^ovjednika divizije 
fml. grofa Szapary-a na povratak prema Gra- 
canici. Tu ce ocekivati pojacanje ceta i ziveza, tu ce dati 
izmucenim vojnicima odmora. 

Nu stigavsi u Gracanicu (12. avg.) bise cete odmah 
napadnute, te moradose — iza teskog boja — uzmicati 
prema Doboju. 

U sjevero-istocnoj Bosni sirio se je sve to vise ustanak, 
narocito u Brckom, gdje ga je tamosnji kajmekam 
Mehmed-beg Cemerlic organizovao i neprestano 
snovao, kako bi zaprijecio napredovanje 20. divizije. Obisti- 
nile su se vijesti, koje su kolale, da su se i redovne turske 
cete jos 6. avg. prikljucile dvjema ustaskim kolonama iz 
Brckog. 

I u Samcu se pojavise nemiri, te se usljed to^a mo- 
rade na nekoliko dana obustaviti parobrodski promet s Ra- 
com. A kad se je 1. batal. 70. pjesacke pukovnije morao 



51 

takogjer vracati iz Gradacca u Samac, bi u blizini tog mjesta 
napadnut (15. avg.) od kojih 3.000 ustasa, koje napokon 
energicno suzbi. 

Ali jos mnogo gore progje XX. divizija, kad stize u Doboj. 
Dne 16. avg. navali na nju ogromna mnozina ustasa s to- 
povima. Uz velike gubitke o£uva ona ipak svoj polozaj kod 
Doboja : centrum braneci prelaz preko Bosne, jedno krilo 
stojeci kod Grapske, a drugo kod Li pea. 

Ustase se drzahu obiju obala Sprece, te dopirahu 
preko Trebovac-planine doSjenine (267 m, istocno 
od Kotorskog). 

Tri dana iza spomenutog boja obnovise ustase navalu 
u jos vedoj mjeri, ali iza oduljeg boja bise suzbijene (19. 
avg.). Tom zgodom zadobi f ml. S c h m i g o z lakih rana. 

Cini se, da su ustase pod vodstvom ener- 
gicnog muftije plevljanskog, koji je sa sobom 
doveo preko 1 .000 Arnauta iz sandzaka, namje- 
ravale opkoliti XX. diviziju i sasvim unistiti, 
te tako zauzeti cestu, koja vodi dolinom Bosne 
u Sarajevo. Da su uspjele u torn svome naumu, 
prekinule bi 13. zboru svezu s monarhijom, a 
to bi bilo od nedoglednih posljedica. 

13. Zaposjednuce Travnika (11. avg.). 

Megjutim napredovase VII. divizija. Ostavisi 53. pje- 
sacku pukovniju u Jajcu otputi se jugo-istocnim smjerom i 
stize u Travnik (11. avg.). 

U gradu ne bijase odusevljenja za kakvo revolucijo- 
narno poduzece, te se predade bez otpora. Izaslanstvo svih 
konfesija pokloni se vojvodi Wiirtembergu. Odmah bise 
odaslane predstraze prema Vitezu, da se spoje s glavom 
kolonom 13. zbora, koja je u to doba bila vec u Zenici. 
U to isto doba bi potpuno uspostavljena postanska i 
brzojavna sveza s Banjom Lukom i Oradiskom. 

14. Zaposjednuce Stoca. Napadaj kod Ravnice (13. avg.). 

Isto tako napredovase XVIII. divizija poslije zaposjednuca 
Mostara. Ocistivsi obliznja mjesta od buntovnickih ceta 
nastojase, da sacuva potpunu svezu s Dalmacijom. 

Uz to pogje za rukom brigadiru Schludereru, 
te zaposjede znamenitu strategicnu tocku - Stolac, i to 
nakon kratkog otpora redovne turske posade (11. avg.). 



52 

Sutradan bi eskortiran Ali-pasa po 1 batal. 22. pjesac. 
pukovn. do Kleka, a odatlem ga odvezose 3 Lloydova 
broda skupa s njegovom cetom od 5.000 ljudi u Prevezu 
(u juz. Albaniji.). 1 ) 

Ali se doskora situacija u Hercegovini promijeni. Dne 
13. avg. pogje 8. satnija 32. pjesac. pukovnije pod vodstvom 
satnika Medveda prema L j u b i n j u, te stize bez zapreke 
do Ravnice (kojih 8 km. od Stoca). 

Iznenada ih napade i sprijeda i sa strana mnostvo 
ustasa. Ne preostade im drugo, vec povratiti se u Stolac 
Ali na povratku nastradase: satnik Medved i veci dio nje- 
gove cetice pade junacki se braneci, a ostali umakose ne- 
kako isti dan u Stolac. 

To neuspjelo razvigjanje dokaza, da u Hercegovini 
ima jos silesija ustasa. 

15. Boj kod Crnita (17. avg.). 

Zbog tog nesretnog dogagjaja pojaca Jovanovic po- 
sadu u Stocu, a posla 1Q. lovacki batalijun iz Pocitelja u 
Doma novice, da tako uzdrzi svezu s Dalmacijom. Ali 
posto se ustase sve to vise skupljahu, morade posada 
naskoro ostaviti Stolac; samo jedan odjel ostade da 
brani tvrgju. I jedva je obrani od ustaskih ceia, koje h 
sa svih strana opkolise, te toj posadici zaprijecise ti< 
hrane i vode. 

General Schluderer krenu iz svog tabora kod Mo- 
stara (16. avg.) s 3. carskim lovackim batal., jednom gor- 
skom baterijom i s dva teska poliska topa, te stize istu 
vecer u Domanovice. 

Sutradan nastavi ta kolona hod prema Stocu. 
Crnica udari na otpor, premda u blizini (po brdima) sta- 
ja§e 19. lovacki batalijun. Iza kratkog okrsaja bise ustase 
rastjerane. 

Ali je ta kolona bila preslaba za daljne napredovanje 
prema Stocu. S toga jos bise pridruzeni : 2. i 3. bata! 
pjesacke pukovnije i 33. lovacki batalijun, koji stize iz 
Metkovica. 

Uza sve to ne mogase naprijed, posto je ustase na 
cesti od Domanovica u Crnice uznemirivahu s legja. Naj- 



Potanji opis u djelu „In dor Hercegovina" od fnl. E. pi. 
Woinovich-a (Unsere Truppen in Bosn. und der Herzeg. 1878, III. Bd. 
1908, S. 34-54). 



53 

veda je opasnost prijetila povozu ; zato ga posla zapovjednik 
popodne u Ta so voice pod zastitom dviju satnija 32. 
pjesac. pukovnije. 

16. Nocni napadaj kod Pasica hana (19. av°:). Stanje sto- 

lacke posadc. 

Doznavsi za to pohiti Jovanovic s 2. gorskom bri- 
gadom pukovnika pi. Klimburga. Mostar povjeri generalu 
Teodorovicu pridijelivsi mu jos 7. lova£ki batal. i dva 
teska topa. 

Jovanovic pogje 19. avg. s tri batalijuna 27. pjesac. 
pukov., jednom gorskom baterijom i s cetiri teska topa 
prema Domanovicima. 

Kod Bune dade koloni kratak odmor, a zatim krenu 
prema Domanovicima. Po mraku dogjose cete do Pasica 
liana. Odavle do Domanovica nema vise od Z U sata hoda. 
Ali poradi terenskih prilika ovoga kraja valjalo je stupati 
vrlo oprezno ; uz to se mogase svaki cas ocekivati napadaj 
iznenada. 

To se i dogodi nekoliko koraka iza spomenutog hana: 
na lijevo krilo batalijuna 27. pjesac. pukovnije, koja stupase 
na celu kolone, stadose ustase svom zestinom pucati. Voj- 
nici se od straha na prvi mah smetose. Ali odmah zapo- 
sjedose prvi batalijuni jednu jamu uz cestu, a jedna satnija 
han. Do hana bise postavljena 4 topa, koja istom iza 9 sati 
rastjerase ustase, te brigada mogase bez brige uz han pre- 
nociti. 

Sutradan nastavi svoj put prema Domanovicima. O 
tome bi obavijesten general Schluderer, da moze odlucno 
krenuti na Stolac. Ali uzalud iscekivase Jovanovic odgovor 
od njega: glasonose bijahu pale ustasama u ruke, Schlu- 
derer nije bio obavijesten! 

Oko 10 sati obnovi divizioner svoju zapovijed. Ali 
jedva sto je casnik — glasonosa stigao u sumu Gornje 
Dubrave (izmegju Domanovica i Crnica), napadose ga ustase 
sa svih strana. Nu ipak nekako uspje, te stize do 3. brigade 
i tako izvrsi svoju duznost. Zapovjednik te brigade general 
Schluderer posla odmah dvije lovacke satnije, da uspostave 
svezu s 2. brigadom preko sume, koja ih rastavljase. Njima 
pomagase 2. brig, sa svoje strane, te se naskoro spojise 
nad Crnicima. — Jos isti dan zaposjede Schluderer brda 
nad Kremencom. 

U to stize iz Stoca neocekivana vijest, da je posada 
u velikoj opasnosti. Tu vijest donese kadet-casnicki za- 



54 

mjenik Mihalic (32. pjes. puk.), koji se je sam od sebe 
ponudio zapovjedniku stolacke tvrgjave, da ce se u turskom 
odijelu prosuljati kroz mnostvo ustaskih ceta, te otiei u 
tabor 3. brigade, da opise jadno stanje stolacke posade. To 
je sretno i izveo. 

17. Napredovanje glavne kolone od Vranduka prema Zenici 

i njezin spoj sa VIL divizijom kod Viteza. Deputacija sara- 

jevskih gtagjana pod vodstvom Hafiz-pase. 

Prije nego sto ce glavna kolona ostaviti svoj tabor 
kod Orahovice (blizu Vranduka), valjalo je popraviti 
cestu kroz vranducki klanac, jer je od zadnjih kisa bila u 
vrlo losem stanju. 

Tek tada krenu glavni zapovjednik dolinom Bosne, te 
stize u Vranduk 11. avg. u Q sati prije podne. Tu ga 
dostojanstveno prime i poklone mu se najugledniji gragjani. 

Jos isto popodne prispjese cete u Zenicu, a pratilo 
ih je vise od 1.000 krscana. U Zenici nagjose ' vrlo malo 
muslimana, posto je vecina bila pobjegla iz grada. 

Sutradan se odmarahu cete, a popravljase cesta prema 
Vitezu. Isti dan stize Filipovicu pismo iz Busovace od 
novog bos. zemaljskog pogavara Hafiz-pase, u kojem 
moli za Slobodan pristup na dogovaranje. Filipovic mu 
uslisa molbu, te jos istu vecer dogje Hafiz-pasa na celu 
deputacije sarajevskih gragjana u Zenicu. U deputaciji bi- 
jahu zastupane sve 4 konfesije: muslimane zastupahu 
Hadzi-Avdija Halacevic i Fehim-eff. Alikadic; 
pravoslavne Dimitrije Jeftanovic i R isto J. Besa- 
rovic; katolike Hadzi-Livajic, a jevreje Salomon- 
ef f. I sako vi c. 

Pasa, koga je na taj korak prisilio narodni odbor u 
Sarajevu, moljase glavnog zapovjednika, da prekine daljne 
prodiranje c i kr. ceta u nutarnjost Bosne i HercegoviiK. 
posto o zaposjednucu ovih zemalja porta jos nije obavijestila 
stanovnistva, a ni proklamacija Filipoviceva nije doslije pro- 
glasena narodu u Sarajevu. 

Filipovic mu odgovori, da je Austro-Ugarska od svih 
velevlasti, dakle i od Turske dobila mandat, da zaposjedne 
Bosnu i Hercegovinu, te da ce prema dobivenom nalogu 
nastaviti put prema Sarajevu, jer da on vrsi samo zapovijedi 
svog cara i kralja, a za drugo se ne brine. Zatim rece pasi 
i deputaciji, neka svim svojim uplivom uznastoje primiriti 
zavedeno stanovnistvo, te ga odvratiti od daljneg besko- 



55 

risnog otpora, jer ako narodu ne polozi oruzja, da ce upo- 
trebiti skrajnja sredstva. Napokon mu dade vise primjeraka 
one proklamacije, da ih podijeli megju narod. 

Iz razgovora s pasom razabra Filipovic, da se do 30. 
batalijunaredovnih turskih £eta pridruzilo 
ustasama, te da je u Bosnu dovezeno mnostvo 
oruzja i municije, pa porazd ijel jeno megju 
narod. 

Sutradan (13. avg.) spoji se predhodnica glavne ko- 
lone sa VII. divizijom. Taj spoj pospjesi napredovanje ceta 
prema Sarajevu. 

18. Boj kod Banje Luke (14. avg.). 

Premda se je Banja Luka predala bez otpora (31. Jul.), 
ipak nije bilo u Krajini mira. U bihackom, petrovackom, 
kulen-vakufskom i kljuckom kotaru vladase s pocetka mje- 
seca avgusta potpuna anarhija. Pa ni u samoj Banjoj Luci 
ne mogase se iza odlaska VII. divizije prema Jajcu odrzati 
javni red i sigurnost- 

Tu je ostavio vojvoda Wiirtemberg posadu od 4 
satnije 22. pjesacke pukovnije i jedan odjel 79. pjesacke 
pukovnije, pnvjerivsi zapovjednistvo generalu Sametzu, 
kojega casnici poradi njegove pretjerane strogosti i samo- 
stalnosti nazivahu »nepokolebivim generalom« (der eiserne 
General). 1 ) 

Ali vec nekoliko dana iza odlaska recene divizije ko- 
Iahu po Banjoj Luci vijesti, da ce se ustacke ^ete, sto no 
se bjehu razbjegle po susjednim planinama, skupiti i nava- 
liti na Banju Luku. 

General Sametz bio je o tome obavijesten, te se nije 
bojao neocekivane navale. On je vec bio poduzeo sve 
mjere sigurnosti: dvije satnije zaposjedose i donekle po- 
pravise zapustenu tvrgju; ostale dvije bile su utaborene i 
za svaki slucaj spremne; samo vojnicka bolnica, u kojoj je 
bilo preko 160 bolesnika, ne bijase dovoljno zasticena. 

I kad se ustase pod vodstvom Hasan-bega Cekica 
pojavise u Banjoj Luci (14. avg.), navalise odmah upravo 
na bolnicu. Bolnicka kapija bila je zatvorena, te ustaske 
cete pucahu na prozore, ali ne ozledise niti kojeg bo- 
lesnika, niti lijecnika. Broj se njihovih ceta svaki £as 
povecavase. U vise kolona porazdijeljeni prolazahu gradom, 

J ) Beck, Banja Luka-Jajce, 16. 



56 

zaposjedole nekoliko kuca kod tvrgje i navalise ddskora 
na one dvije satnije utaborenih vojnika. Oko 9 sati napa- 
dose cak i na bolnicku kapiju hoteci provaliti u bolnicu. 

Situacija bijase po svim cestima grada za vojnike vrlo 
nepovoljna. Premda se hrabro borahu i u tvrgjavi i u taboru, 
prijetila im je ipak opasnost, da ce biti doskora natjerani 
u Vrbas. 

U to se za£u sa sjeverne strane strane grada pucnjava 
topova, koji izbavise cete iz te neprilike. Iz Zagreba bi naime 
naregjeno, da porucnik Rohn (12. topnicke baterije) pogje 
s 4 topa, da pojaca banjalucku posadu. On je 13. avg. osta- 
vio Staru Gradisku, te isti dan pod zastitom dviju satnija 
16. pjesac pukovn., kojima je zapovijadao satnik Waberer, 
stigao u Maglaj na Vrbasu (kod Rudolfstala). 

Sutradan zorom pohiti slucajno ta cetica prema Banjoj 
Luci. 4 km. pred tim mjestima doznadose za ustasku na- 
valu. Bilo je tada vec 8 sati. Porucnik Rohn pohrli s topo- 
vima u kasu, a one dvije pjesacke satnije trcahu za njim. 
Ali konji natovareni topovima ne mogahu izdrzati tog na- 
pora, te im momcad morade pomagati. 

Ispalivsi tri topa pred gradom javi Rohn svojim dru- 
govima, da im se priblizuje spas. Topovi doista djelovahu 
izvrsno: 22. pjesacka pukovnija dobi odmah oduska, te na- 
vali jos posljednjom snagom na ustase, koji se prestraviSe, 
bolnicu ostavise, te se kroz grad povukose juznim pravcem 
u planine. Otada ne pokusase vise udarati na Banja Luku. 
Gubitak £eta bijase velik: 46 mrtvih (megju tima 2 casnika 
i 1 obskrbi cinovnik), 117 ranjenih (megju tima 4 casnika i 
1 pukovnijski lje£nik), a 8 zarobljenih. U toj bitci borilo se 
se 2—3000 ustasa, a palo ih je do 100. 

19. Demonstracije protiv Livna. Sukob kod Gubera (15. avg.). 

Ni zapadna Bosna nije bila mirna. U Glamocu vla- 
dase potpuna anarhija. U Livnu se opet pobunise Musli- 
mani (u pocetku avg.) i umorise zapovjednika turskih ceta. 

U Grahovu jos prije toga zapali turska posada vo- 
jarnu, porusi susjedne karaule, oplijeni katolike i povuce se 
prema Livnu. Poslije toga stigose iz sela Prologa i Trs- 
kovca, te zaposjedose Grahovo. 

U takvim prilikama valjalo je osigurati dalmatinsku 
megju 79. i 80. domobranskim batalijunom dalmatinskim. 

Ustase se skupljahu sve to vise u Livnu, da odatle 
udare na Travnik i pometu VII. diviziju u napredovanju 



57 

prema Sarajevu. Da osujeti njihovu nakanu, odlu£i general 
C s i k 6 s, zapovjednik ceta koncentrovanih oko Sinja, s ne- 
koliko odjela dalmatinskih domobranaca demonstrirati protiv 
Livna (15 avg.). 

Nedaleko Gubera dogje do malog sukoba — ustase 
bise rastjerane. Doznavsi za napredovanje £eta pohitiSe 
ustase, koje se pomicahu prema Travniku, Livnu u pomoc. 
U okrsaju kod Livna bio je gubitak c. i kr. £eta prema 
uspjeloj demonstraciji malen: samo 19 mrtvih, 6 ranjenih 
i 28 zagubljenih momaka. 

lza toga se povratise £ete prema Bilom brigu. 

Posljedica uspjele demonstracije i rapidnog napredo- 
vanja VII. divizije bijase, da su omanji odjeli redovnih turskih 
ceta (kod Srba, Arezina brijega i t. d.), a i mnoge rastrkane 
ustaske cetice polozile oruzje. 

20. Boj kod sela Bilalevca blizu hana Klokota (16. avg.). 

Zdruzene cete glavne kolone 13. zbora i VII. divizije 
pogjose 14. avg. protiv Sarajeva. Centrum udari cestom 
preko Busovace, a jedna pobocnica pod vodstvom fml. pi. 
Tegetthoffa preko Kakuja i Visokog. Busovafia bi 
jos isti dan bez zapreke zaposjednuta. Od BusovaCe vodi 
cesta dolinom potoka K o z i c e megju sumovitim brdima 
Humom (I281 m ) i Modrim kamenom (1303 m ) 
prema Zahorini planini (1424 m ) do vodomegje (izmegju 
Kozice i Fojnice) kod sela Bilalevca. 

Zborni zapovjednik predvigjaSe, da ce tu doci do 
sukoba; s toga rasporedi cete ovako: glavna kolona (6 
batalijuna i 4 baterije) poci ce 16. avg. cestom, a stitice ju 
kao lijevo krilo brigada generala Mull era, koja ce se jos 
na vece 15. avg. popeti na brdo Hum; na desnoj strani 
pratice centrum jaka kolona pod vodstvom pukovnika Vil- 
lecza, koja ce krciti put prema Zahorini. 

Kod hana Ovciluke dogje do zestoka sukoba s usta- 
sama, koji ne potraja dugo, posto ih jedna baterija prisili 
na uzmicanje. Oni se polako povukose prema vodomegji. 
Tu ih doceka kolona pukovnika Villecza, te iza kratkog 
okrsaja natjera na bijeg. Jedni utekose prema Visokom, 
a nekolicina prema Kiseljaku. 

Gubitak je u njih bio velik: jedan citav §ator, jedna 
zastava i mnogo municije; kod Ceta 3 mrtva, 32 ranjena i 
1 momak zagubljen. 



58 

Poslije toga napredovahu glavna i desna kolona do 
Fojnicke cuprije, a lijeva prema brdu Kraljevac, da po- 
smatra Visoko i da u slucaju potrebe pomogne cetama 
fml. Tegetthoffa. 

21. Boj kod Kaknja (15. i 16. avg.). 

Iz Zenice povede Tegetthoff 1. i 2. brigadu VI. divi- 
zije s tri gorske baterije na Kakanj, da odatle udari na 
Visoko i stigne u Sarajevo. Time bijase 13. zbor zasticen 
na lijevoj strani, a ujedno se mcgase pri navali na Sara- 
jevo odatle nadati dobroj pomoci. 

Jos 13. avg. posla zapovjednik VI. divizije svoju pred- 
hodnicu, da razvidi klanac dalje od Kaknja, a konjanistvo 
da dopre sve do Visokog. 

U Kaknju ne udarise cete ni na kakav otpor; ali 
odmah zatim na pucnjavu pusaka iz sume na protivnoj 
obali rijeke Bosne. Konjanistvo se povrati bez ikakva gubita. 

Obavijesten o tome odredi zapovjednik predhodnke, 
racunajuci na jaku silu ustasku, da jedan batalijun krenc 
ravno naprijed. Dne 15. avg. izjutra otposla opet iedan 
batalijun preko brda, da zastrasi ustasko desno krilo, a 
jednu satniju na drugu stranu Bosne. 

Tako zasticen ostavi centrum VI. divizije zorom istog 
dana Zenicu, te stize u podne blizu sela Pop a. 1 ) Tu se 
odmarase, dok se je popravilo prevozilo za jednu satniju 
38. pjesacke pukovnije, koja je presla na lijevu obalu Bosne. 

Megjutim zapocese ustase pucati s brda nad obima 
obalama Bosne. Odmah pogjose 2 1 8 batal. 52. pjesacke 
pukovn. na brda kod sela H a 1 j i n i c a, a baterije stupise 
u akciju. 

Posto se boj sve to zivahnije razvijase, posla zapo- 
vjednik najprije jedan batalijun 38. pjes puk., a zatim jedan 
lovacki batal. na brda povrh lijeve obale. Sad udarise ustase 
na prelaz, ali doskora moradose uzmicati prema brdima kod 
sela Viduse. A opazivsi da im prijeti opasnost s obe 
strane, vrnuse se prema selu Papratnici. 

1 s desne strane Bosne bilo je tesko ustase protjerati, 
posto su bile zauzele jaku i dobro zasticenu poziciju. Istom 
oko 5V2 sati na vece potisnuse cete skrajnje desno krilo 
ustasko povrh Haljinica i time se boj doskora odluci. 

Ustase se razbjegose koje prema Visokom, koje prema 
Varesu. 



x ) Centrum je do tog dana stajao u Zenici. 



59 

Gubitak ceta ne bijase razmjerno velik: 4 mrtva, 27 
ranjenih i 3 zagubljena vojnika. 

Sutradan (16. avg.) prodje VI. divizija kroz 6 km du- 
gacki klanac, koji se proteze od Kakuja na jug do Kolotica. 

Kod tog posljednjegmjestanca zestoko napadose ustase 
predstraze s lijeve, a zatim i s desne obale Bosne i to s 
vrlo prikladna polozaja. Ali se boj brzo odluci na njihovu 
stetu, cim v bise s obe strane opkoljeni. Tako stize VI. di- 
vizija do C if lu ka. 

22. Boj kod Visokog (17. avgusta). 

Kod Cifluka udarise predstraze u noci od 16./17. avgu- 
sta na jedan batalijun redifa, ali ga potjerase prema brdu 
Kraljevcu. 

Sutradan stupise VI. divizija prema Visokom u tri 
kolone: a) dva batalijuna 38. pjes. puk. s jednom gorskom 
baterijom prema brdu Kraljevcu (desna pobocnica); b) 
IV2 batal. 52. pjes. puk. s dva gorska topa dolinom potoka 
Podvinske prema 637 m. visokoj Vratnici (lijeva po- 
bocnica) i c) jedan batal. 38., jedan batal. 52. pjesa£. puka., 
27. lovacki batal., 6 topova i jedna svadrona konjanika sa- 
cinjavahu glavnu kolonu, koja stupase cestom u 7 sati 
izjutra. 

Poslije 7 sati sukobise se predstrase s prvim ustaskim 
cetama. One se bijahu porazmestile narocito po Vratnici i 
po brdima vise lijeve obale potoka Podvinske, od sela 
Cajnog do Bosne, i odatle na lijevoj obali Bosne po uzvi- 
senijim tockama brda Kraljevca; omanje odjele postavili su 
po bregovima sjeverno od sela Buzica. 

Predhodnica poce s po baterije krciti put srednjoj ko- 
loni. U isto doba stupi u akciiu i lijeva pobocnica, kojoj 
jedva podje za rukom, te rastjera skupljene ustase kod Buzica. 

Medjutim se je desna pobocnica popela na brdo Kra- 
Ijevac i spojila s 9. lovac. batal. i jednom satnijom 7. pri- 
cuvne pukovnije brigade generala Miillera (sred. kolona 
13. zbora). 

U podne poce glavna kolona prodirati protiv Viso- 
kog i stize u 1 sat tamo. Kad ustase spazise, da su u 
fronti svladane, a s oba krila da im prijeti pogibelj od po- 
bocnica, koje silazahu u dolinu Bosne, napustise svoju 
poziciju, te se pod vodstvom Muhamed-eff. Jamakovica 
povukose prema Sarajevu. 

Gubitak VI. divizije: 7 mrtvih i 80 ranjenih (medju 
njima i 2 casnika). 



60 

UstaSe ostavise za sobom oruzja i municije, a svoje 
mrtvace i ranjenika ponesose sa sobom. 

Cete se odmarahu kod Visokog, a jos istu vecer po- 
micahu se po mraku predstraze 'i konjanistvo skoro do 
hara Semizovca. 

23. Prilike u Sarajevu prije zauzeca (od 29. jul. do 17. avg.). 

Narodna vlada prisvoji sebi svu vlast, obavijesti o tome 
provincijalna mjesta i naredi im brzojavno, da docekaju 
austro-ugarske cete s oruzjem u ruci. 

Prosta svjetina sarajevska navali na Konstanj-pasu kod 
»Cengic-vile«, kad je odilazio prema Mostaru, prisili ga na 
povratak u Sarajevo, orobi ga i htjede ubiti, ali Hadzi-Lojo 
rastjera narod (29. jul.). 

1st! dan stize od brzojavne postaje u Bos. Gradiski 
vijest, da su austro ugarske cete presle preko Save. To je 
po svoj prilici potaklo narodnu vladu. da je jos i s t i dan 
ispustila iz zatvora i najprostije zlocince. 1 ) 

Sutradan dovede Hadzi-Lojo s druzinom Mashar- 
pa§u i Konstant-pasu u konak (pasini dvori), da se 
oproste s narodnom vladom, a zatim im dade pratnju do 
Plevlja. Porugljivim smijehom isprati sarajevska svjetina tu 
dvojicu osmanlijskih dostojanstvenika. Zaista sramotno nz- 
micanje Osmanlija iz pokrajina, kojima gospodovahu 4C0 
godina! 

Napokon morade i generalni konzul Vasic ostaviti 
Sarajevo skupa sa zenom, konzulatskim cinovnicima i ne- 
koliko austrijskih porodica, u svemu oko 100 osoba (31. 
jul.). Otprati ih 6 pouzdanih Muslimana do Metkovica. 

Narodna vlada radila je megjutim svim silama, da obo- 
ruza i podigne sto veci broj svjetine protiv c. i kr. ceta. U 
tu svrhu podijeli megju narod i oruzja i municije i novaca 
iz drzavne blagajne. 

Dne 2. avg. skupila se je dvoristu konaka i jedna kr- 
§canska ceta, u kojoj bijase vecina pravoslavnih, a i nesto 
katolika. Tu je cetu blagoslovio sam mitropolit A n t h i m o s, 
a odusevljavao je govorom srpski ucitelj St. Pet ra no vie. 

Sutradan se procu, da austro-ugarska vojska vec na- 
preduje prema Jajcu. Jos isto popodne skupi se narod u 
dvoristu Begove dzamije. Tu izrazi narodnoj vladi potpuno 
povjerenje i primi ovu rezoluciju: 1) Svi strand (Osmanlije, 



Koetschet, Aus Bosniens letzt. Tiirkzt. S. 92. 



61 

Arnauti, bjegUltd iz Niksida) i bivsi £inovnici osmanlijske 
vlade moraju naoruzani doci na bojno polje. 2) Jevreji bu- 
duci da po »serijatu« ne smiju biti primljeni u vojsku, mo- 
raju platiti ratni porez od 1 milijun grosa (oko 160.000 K). 
3) Bogati Fazlipasa mora platiti 150.000 grosa (oko 
(24.000 K). 

Na mnogobrojne upite posljednih dana stize narodnoj 
vladi napokon 3. avg. odgovor od velikog vezira, 
koji na umirenje narodu javi, da je porta u ime sulta- 
novo potpisala zapisnik berlinskog kongresa, koji je Austro- 
Ugarskoj dao mandat, da sad za sad (muvaket) zaposjedne 
Bosnu i Hercegovinu, ali da se u potankostima jos nije 
sporazumila s Austro Ugarskom. 1 ) Stoga opominje veliki vezir 
narod, da se ne laca oruzja, jer da ce u tome slucaju po nj 
biti gore. 

Veliko nezadovoljstvo zavlada sada u narodu, koji se 
zapravo tekar sada raspali i odusevi za obranu vjere i do- 
movine. Porti se odmah javi, da sav narod stoji pod oruz- 
jem te ne treba vise nikakva savjeta iz Carigrada. 

Sutradan (4. avg.) stize u Sarajevo plevljanski muftija 
Vehbi-eff. na opcu radost sakupljenog naroda na Alifa- 
kovcu (bregovita ulica u istocnom dijelu grada). Njega je 
Hafiz-pasa bio otpravio, da ne raspaljuje svjetine: a sad 
se evo opet pojavio! Narod ga primi bolje nego li ikojeg 
guvernera. 

Dne 5. avg. stize iz Mostara neugodna vijest o jedno- 
stavnoj predaji. Ali malo zatim dogje iz Maglaja brzojav, 
kojim se javlja sjajna pobjeda kod tog mjesta (3. avg.). Na 
vece pako javise Varcarani, da im je grad pao ! 

Sve to ponuka narodni odbor, da se sastane na kratko 
vijecanje. Situacija je bila jasna; sada je valjalo odrediti, 
kako ce se preprijeciti dalnje napredovanje austro-ugarskim 
cetama. Napokon bi odluceno, da se narodna vojska ovako 
porazdijeli: 1. jedne ce cete voditi plevljanski muf- 
tija preko Kladnja u Tuzlu, koja se jos nije htjela latiti 
oruzja, a s njime ce ici pravoslavni Unco Naumovic; 
2. druge ce povesti Jamakovic s Mustaj-begom 
Fadilr)asicem i pravoslavnim Ristom Bujakom 
prema Zepcu; 3. zapovjednistvo nad sakupljenim cetama u 
Konjicu preuzece Hadzi-Asim-beg Mutevelic i Ismet- 
pasa Uzunic. Sve cete bijahu slabo opskrbljene osim 

') V. primjcdbu 7 na str. 20. 



62 

muftinih. Muftija se je pobrinuo i za redoviti dovoz ziveza, 
a i za valjanu disciplinu svojih ceta, koje su imale do 7.000 
ljudi kod Doboja i 3—4.000 uz Savu. 

U to stize iz Carigrada brzojav (6. avg.), kojim porta 
javlja, da se je sultan obratio na englesku kraljicu, koja ce 
posredovati kod beckog dvora, da se zaustavi prolijevanje 
krvi u Bosni i Hrcegovini; s toga neka se Hafiz-pasa za- 
puti s deputacijom uglednijih gragjana u tabor fzm. Filipo- 
vica, te od njega zahtijeva, da obustavi daljne opera cije. 

To i ucinio Hafiz-pasa. Sa sestoricom sarajevskih gra- 
gjana ode u Zenicu (10. avg.), ali se vrati bez uspjeha 
(v. str. 54—55.). 

Narodni odbor posla i posljednje svoje cete na bojno 
polje. Pa i sam Hadzi-Lojo povede svoju cetu. 

Sad iscekivase narodni odbor nestrpljivo vijesti iz po- 
krajine. Iz Tuzle stigose radosni glasi, da je Szapary-eva 
divizija dotjerana u opasan polozaj, otkako je onamo prispio 
plevljanski muftija. To ohrabri narodnu vladu. 

Ali se vrlo neugodno dojmi vijest iz Travnika, da ce 
se Travljani predati vojvodi Wiirtembergu, te da su istjerali 
sve Sarajlije iz svog mjesta. 

Jos vece ogorcenje zavlada u Sarajevu, kad se Hadzi- 
Lojo neocekivan pojavi u gradu (11. avg.)! Stalo se mrmljati 
protiv njega i govorkati, da je uopce dosao samo do Ki- 
seljaka. Tu da je orobio nekoliko seljaka i ubio jednog 
muslimanskog djecaka. On sam pako izjavi, da se je povratio 
u Sarajevo, da povede ostale sposobne ljude na bojno polje. 

Medjutim se demagog nehotice smrtno rani u lijevu 
nogu (14. avg.). O tome slucaju pripovijeda Koctschet (op. 
cit. p. 102 — 103) ovako: »Dne 14. avg. procu se, da je 
Hadzi-Lojo bez razloga ubio iednog krscanskog seljaka iz 
sarajevske okoline. Krscani ustadose protiv tog zlocina i 
pozelise sto skoriji dolazak austro-ugarskih ceta. Pa i na- 
rodni odbor, kojemu je vec bila dojadila diktatura Hazi- 
Lojina, ne mogase odobriti te opacine. Vele, da je kadija 
vec bio izrekao smrtnu osudu nad njim. Hadzi Lojo je to 
po svoj prilici doznao, prije nego sto je posao na konju u 
konak, da se pred odborom opravda. Sisavsi s konja podje 
uza stepenice drzeci u desnoj ruci pusku, koja se iznenada 
odape — i pogodi demagoga u lijevu nogu ! Onesvijesten 
pade Hadzi-Lojo, a njegovi ga ljudi podigose na konja i 
odnesoSe kucK 



63 

U to se povrati s bojnoga polja i Mustaj-beg Fadil- 
pasic, a ostavi Jamakovica, da se bori s c. i kr. cetama kod 
Zepca ! 

Usljed tako nepovoljna stanja sazva narodni odbor 
opcu skupstinu u konak (15. av.). Hafiz-pa§a preporucivase 
narodu, da polozi oruzje i da se preda, jer da je svaki ot- 
por uzaludan. Mnogi pristajahu uzanj : ali protivna stranka 
oslanjajuci se na poraz Szapary-eve divizije kod Tuzle bila je 
odlucna za nastavak ratovanja. Nu po§to ta skupstina ne mo- 
gose u tome pogledu stvoriti nikakva pozitivna zakljucka, bi 
odluceno, da se isti dan popodne nastavi vijecanje na M u- 
sali (onda trg, a danas zgrada zemaljske vlade). Tu nad- 
vlada fanaticna stranka i - - ratovanje se nastavi. 

Prema tome zakljucku otpremi narodni odbor jos istu 
vecer municije u Kiseljak i Visoko, a po noci i dva topa 
prema Visokom. 

U to vrijeme prodirase lijevo krilo glavne kolone 
austro-ugarskih ceta prema Kaknju, a Filipovic, koji je vec 
dan prije toga zauzeo Busovacu, napredovaSe prema Klo- 
kotima (ban u klancu izmedju Busovace i Kiseljaka). Klo- 
koti pade (16. av.), a vodja narodne vojske Ismail-beg Tas- 
lidzak nagne sa svojom cetom bjezati prema llidzi. 
Sutradan (17. avg.) procu se po Sarajevu da je Hadzi-Lojo 
sa zenom i djetetom po noci ostavio grad. Ali posto mu 
je rana na nozi smetala, nije mogao (na konju) dalje od 
Gorazda. Tu je i ostao, jer mu se je rana dala na zlo. 

Isti dan odrza se opet narodna skupstina u konaku. 
Svako je vec znao, da je Jamakovic bio potucen kod Ka- 
knja, te se jos uzalud bori kod Visokog; nadalje da je Fi- 
lipovic zauzeo Kiseljak i napreduje prema Kobiljoj glavi 
(sjevero-zapadno od Sarajeva). Premda veiika vecina naroda 
uvidjase, da ne preostaje nista drugo vec predati se, ipak 
osujeti taj zakljucak nekolicina vikaca. 

Pred vece se sastade narod ponovno u skupstinu, u 
kojoj napokon jednoglasno primi zakljucak o pre- 
daji glavnog grad a. Neopisiva radost zavlada u gradu: 
ali to potraja kratko vrijeme, jer vec izjutra 18. avg. bise 
izvucena dva topa na Goricu, da zaprijece cetama ulaz 
u grad! 

Taj preokret nastade, cim se u Sarajevu pojavi J a- 
makovic, koji je pobijegjen i kod Visokog s ostatkom 
svoje cete dotrcao na obranu Sarajeva. Uzalud mu je Hafiz- 
pasa dokazivao besmislenost svakog opiranja — razjareni 



64 

Jamakovic ostade pri svom, te prisili i svjetinu na taj korak. 
Na to odstupi Hafiz-pasa prepustivsi Jamakovicu odgovor- 
nost za sve cine i posljedice. Jos istu vecer zaputi se pasa 
u tabor zbornog zapovjednika Filipovica kod Blazuja 
(na sarajevskom polju), te mu se predade. Filipovic ga pro- 
glasi zarobljenikom i posla kasnije u Brod. Ali iz Beca 
stize odredba, da se dozvoli pasi Slobodan odlazak preko 
Trsta u Carigrad. 

24. Zauzeie Sarajeva (\9. avg.). 

Na 17. avg. nastavio je centrum 13. zbora svoj hod 
preko Kiseljaka do Blazuja. Premda je Filipovic vruce 
zelio, da na sam rodjendan vladarev zauzme Sa- 
rajevo, ipak je morao sutradan pustiti cete da otpocinu 
od silnog napora, pa da 19. avg. novom snagom navale na 
politicko srediste Bosne. 

Dok se cete odmarahu, podje zborni zapovjednik po- 
podne s dvije svadrone 4. husarske pukovnije i s dva topa, 
da grad razvidi. 

Ustase se bijahu porazmjestile po okolnim brdima 
(Gorici, Humu, Debelom brdu), te pozdravise odjel husara 
pucnjavom iz pusaka i topova, sto su ih postavile povrh 
Lukavice. Ali Kobilja glava (na putu iz Sarajeva u 
Vogoscu) nije bila zaposjednuta. Kolona fml. Tegctthoffa 
odmah ju zaposjec e i primaknu se Sarajevu do Koseva. 
Tegetthoff je naime pohitio, da jos 18. stigne do Sarajeva 
i eto je to izveo jos prije podne istoga dana. U Sarajevu 
je tada vladao potpuni mir, te je Tegetthoff bas htio zauz^ti 
Pasin-brdo bez prolijevanja krvi, kad mu stize u 9 sati 
45 minuta zapovjedod zbornog zapovjednistva iz Blazuja. da 
obustavi navalu na grad, te priceka do sutra na glavnu 
kolonu. Po podne tog dana pojavise se ustase na Pasin- 
brdu! 1 ) 

Za navalu na grad izdade Filipovic ovu dispoziciju : 
General Kaiffel poci ce 16. av. u 4 sata izjutra s 5 bata- 
lijuna, 2 baterije i 1 | a svadrone cestom do llidze; odatle ce 
zakrenuti prema K o t o r c u, te preko Debelogbrda (746 ■) 
udariti na Sarajevo. Na kraju desnog krila stajace 7. pri- 
cuvna pukovnija s jednom baterijom a spajace ga s centrom 
47. pricuvna pukovnija. 



Oberst G. v. Holzt, Von Brod bis Sarajevo (Uosere Truppen 
in Bosnien u. der Herzeg., II. Bd., S, 154—157). 



65 

Za Kaiffelom ce stupati cestom prema Butmiru pu- 
kovnik Villecz s tri batal., tri baterije i iVi svadronom. 

Tegetthofu naredi, da rtastoji zauzeti Pasin-brdo 
(964 m). 

Glavno vodstvo nad svim tini cetama preuze sam 
Filipovic. 

Tegetthoff dado svojoj diviziji ovaj raspored : Pukovnik 
Lemajic s 4 pjesac. batalijuna i jednom baterijom (lijevo 
krilo) udarice preko P a s i n - b r d a na sarajevsku tvrgju s 
legja; pukovnik Pol z s 4 batal. i jednom baterijom (centrum) 
poci ce cestom iz Visokog i zauzeti Hum (820 ,n ); general 
M Tiller (pridijeljen sada VII. diviziji) s 2 batal. i 2 poljske 
baterije bio je vec zaposio Kobilju glavu i prodirase prema 
P of a 1 ici ma. 

Vec oko 5 l h sati zacu se zivahno pucanje na lijevom 
krilu, prema brdu Bakijama. U isto doba stupise u akciju 
i topovi generala Mullera, koji su krcili put napredovanju 
ceta protiv dobro zasticenih ustasa. 

Megjutim se je kolona generala Kaiffeia uspela na sje- 
verne ogranke Gole Jahorine i stala iz topova udarati 
na Debelo brdo, gdje se je utaborilo do 4C0 ustasa 
povrh groblja sefardickih jevreja. 

Naskoro pocese i batalijuni 7. i 47. prfcuvne pukovnije r 
potpomagani kolonom pukovnika Villecza, zestoko prodirati 
prema Trebevicu i Kapi (Q69 m ), 

Iza 10 sati popusti pucnjava ustaskih 5 topova: sje- 
vero-zapadni dio grada poce goriti, a batalijuni 52., 38. i 
46. pjesac. piikovnije stadose grad opasivati. Tako ot;:oce 
juris na Sarajevo. 

Ocajnom srcanoscu branjahu se Sarajlije (narocito u 
gradskoj cetvrti izmegju Alipasine dzamije i vojnicke bolnice): 
iz svake kuce, iz svakog dvorista, pa cak iz boinice pucahu 
na cete ; iste zene i djevoike ne zaostajahu u tome za mus- 
karcima. — Ta ulicna borba potraja jedan sat. 

za 2 1 2 sata bila je svaka sila na citavom bojnom 
polju skrsena. Pravi otpor je prestao jos prtje toga, samo 
jos po katkad cula se pucnjava. 

Vec poslije 12 sati pretrazivala je pricuva kuce, a u 4 
sata visila je carska zastava na tvrgji. Njoj iskaza pocast 
101 top. 

U 5 sati ulazio j e Filipovic svecano u grad 
Uz pucnjavu topova, zvonjavu zvona, sviranje 
vojnickih glazbiiradosnoklicanje preoslalih 

Povijest okupacije Bosnc i Hercegovine (1878). 5 



66 

s t a n o v n i k a pojavi s e hrabri vojskovogja u 
Sarajevu, najznamenitijoj tocki za daljne vojnicke \ 
racije i pacifikaciju citave zemlje. 

Samo sest spti trajala je borba oko glavnog grada. 
Za to kratko vrijeme padose 56 momka i 1 casnik, bi 
ranjeno 305 momaka i Q casnika, a zagubise se dva vojnika. 
' « Ustase se razbjegose na sve strane, a najvise prema 
Gorazdu i Rogatici, ostavivsi za sobom mnogo mun«ci 
ratnih sprava. 

IV. Dogagjaji poslije zauzeca Sarajeva. 

a)~D o g a g j a j i u Hercegoyini o d p o n o v n o g za- 

posjednuca Stoca (21 . a v g.) d o potpune paci- 

fikacijete zemlje (28. sept). 

1. Ponovno zaposjednuce Stoca i njegove posljedice. Predaja 

Neves inja. 

Jugo-istocno od Kremenca bile su ustase zauzele zgodnu 
pozieiju za ustrajnu obranu, a ujedno da zaprijece austro- 
ugarskim ceiama put od Domanovica u Stolac 

Kod spomenutog sela poa- 3 brigada vcc rano izjutra 
21. avg. pucati na neprijatelje iz svojih 5 topova. Megjutim 
iznese i 2. brigada svoja 4 topa na brda povrh Cimca. Ali 
sve to ne ponioze: otpor se ne mogase tako lako i brzo 
svladati, premda topovi udaraliu na same kuce, u kojim se 
hrabro branjahu ustase. 

Napokon zapoce 3. earski lovacki batalijuti s jednom 
satnijom 33. lov. batal. svom zestinom jurisati na same 
kuce. Ali zaludu ustase se branile sve dotle, dok im se 
krovovi nad glavom ne stadose rusiti, te mnoge od njih 
prigusise. Istom tada ostavise svoje selo, te se dadose u 
bijeg. U ovome boju izgubise ustase preko 300 Ijudi. 

Sad ih doceka vojvoda Music 1 ) sa svojom eetom, 
koja je jos na vrijeme stigla ustasama za legja, te ih do 
nogu potuce. 

') Vojvoda don Ivan AAusic bio je jedan od onih 8 k;^ 
koji su za vlade Usmanpasine (I860.— G9.) s fra Grgoin Skaricem 
bili pobjegli iz samosfana Sirokog brijega kod Mostara : ali bisc po- 
vraceni u samostan. Posredovanjcm franc, konzula Mor?au-a i fra G. 
Martica kod recenog pase posla turska vlada Mustfa u Carigrad. da 
izuci ,,medicinsku skolu". Tu ostade ^amo jcdnu godinu, a onda 
pogje u Ostrogon, te se zapopi. Tada se vrati n Hercegovinu i dobi 
iupu u Hrasnu (kotar stolacki). — Za hercegov. ustanka pripasa i on 



07 

Na to ugje brigada generala Schluderera u Stolac (21. 
avg.), te bez zapreke uspostavi spoj s batalijunom 32. pjesac. 
pukovnije, koji je tu bio cerniran. 

Sutradan stiie i Jovanovid u Stolac. Odmah primi 
zapovjednika stolacke tvrgje potpukovnika Pacini era, koji 
mu potanko opisa nevoljno stanje, u koje je posada bila 
zapaia. Zatim dogje izaslanstvo stolackih gragjana, da se 
Jovanovidu pokloni i grad preda. On im strogo presudi : 
Stolac morade platiti kontribuciju od 200.000 for. (400.000 K) 
sto u naravi, sto u gotovom novcu. Za jamstvo morade 
odmah poslati nekoliko uglednih Ijudi kao taoce u Mostar. 
— I mjestima : P o c i t e 1 j u, V i s i c i in a, C a p 1 j i n i i T a- 
s o v c i c i m a nametnu kontribuciju od 20.01)0 for. (40.000 K 
svima skupa). 

Schluderer ostade sa svojom brigadom u Stocu, da 
uzdrzi spoj i da se brine za opskrbu ceta, a Jovanovic se 
povrati s 2. brigadom preko Tasovcica u Mostar (24. avg.). 

Posljedice onog udarca, sto je stigao grad Stolac, bile 
su znatne: vcc 24. avg. predadose se 154 albanska redifa 
i 4 casnika, a 29 avg. ostavise 152 momka utvrdu Carinu 
(na dalmatinskoj megjf) i tursku carinsku zgradu u njezinom 
susjedstvu, te bise eskortirani u Dubrovnik. 

Poslije pada Stoca napredovase Jovanovic brze u pa- 
crfikaciji Hercegovine Vec 23. avg. predade se jedna od 
najvaznijih tocaka Hercegovine Nevesinje i to bez 

ikakva otpora. Stanovnici tog mjesta bise jos isti dan raz- 
oruzani. 

Od tog se vremena povukose hercegovaeke ustase u 
jugo-istocni kut svoje zemlje, ali stajahu osamljene bez 
ikakve sveze sa svojim istomisljenicima u Bosni. Oni se 
koncentrovase oko Trebinja i Korjenica, te gledahu 
da se domognu glavnog mjesta juzne Hercegovine. Pokusaj 
im ne uspje, posto ih zapovjednik turske posade u Tre- 
binju Sulejman-pasa energicno odbi (30. avg.). 

sablju, te zapovijedase dobro\ o'jaikcm cetom od 1000 odan h krs- 
cana. Bio je u svezi s Melentijera Perovicem, igumanom manastira 
Duzi (kod Trebinja), a dopisivao je s dalmat. namjesnikom bar. Ro- 
diccm. Za uslugc, sto je ucinio Jovanovic i kod Stoca, bi odlikovan 
redom Fr. Josipa i dobi placu od 600 for. (1200 K) na godinu. Ne- 
zadovoljan s time, a zaljubljen u jednu djcvcjkn pobjeze u Crnu 
'Goru, da s"i s njom vjer.ca. Ne mogavsi to isposlovati ode u Bograd. 
Tu dobi mjesto kod poste, te poslije iukoliko god'na umre. (Zapamc, 
fra G. Mart str. 54 —58.). 



68 

Dok je Jovanovic razoruzao zaposjednutu cest Herce- 
govine, dotle su napredovale cete iz Dubrovnika prema Tre- 
binju. Turske posade napustahu utvrde, te se 2. sept, bez 
otpora predade i posljednja, koja je bila smiestena u Dri- 
jenu, na cesti izmegju Dubrovnika i Trebinja. General 
Poppenheim eskortira tu posadu od 150 momaka u Du- 
brovnik. 

2. Zauzece Trebinja. 

Dne 6. sept, ostavi general Nagy tabor u Drijenu, te 
se zaputi sa svojom kolonom (74. pjesac. pukovn., 1 gorska 
baterija i 4 poljska topa) vec u 4 sata izjutra prema Tre- 
binju. Bez zapreke stize do mosta, sto no vodi kod samo- 
stana Duzi preko Trebinjcice. 

Ali presavsi preko mosta bise predstraze oko sati 
prije podne pucnjavom pozdravljene. Uza sve to napredo- 
vase kolona ostavivsi dvije satnije 3. batalijuna, da cuvaiu most. 

Ustasa za cas nestade, ali se opet pojavise kod sela 
Zasad. 

Sve to ne zastrasi Nagy-a, koji pohiti prema Trebinju, 
te jos prije podne stize tamo. 

Megjutim pokusase ustase da dogju za iegja 74. pje- 
sac. pukovniji: ali ih one dvije satnije suzbise, te im ne pre- 
ostade drugo, vec uz veliki gubitak pobjeci prema Pri- 
dvorcima. Na to zaposjede Nagy Trebinje bez otpora (7. 
sept.). Jake utvrde oko tog mjesta, sto su ih vec bile is- 
praznile redovne turske cete, zaposjedose sada ustase. 

Poslije odmora naredi Nagy, da se otpocne pucnjavom 
iz svih osam topova na njih. Ujedno otpremi : L batalijuna, 
da navali na juznu karaulu. Ali ta navala ostade bez odlucna 
uspjeha, posto je bilo vrijeme poodmaklo, a ustase se dobro 
zastitile u kucama i vinogradima. Ipak se ne osjecahu do- 
voljno jakim, te napustivsi jos iste noci svoju poziciju po- 
vukose se prema Bilecu. 

Gubitak 74 pjes. pukovn. : Q mrtvih (megju njima 2 
casnika), 12 ranjenih i 4 zagubjena. 

3. Boj kod Gorice (15. sept.). 

Nagy naredi sada, da se popravi losa cesta od Trebinja 
preko Gorice i Jasena. Da osigura taj posao od napa- 
daja, posla izjutra 15. sept, jedan batalijun 74. pjes. pukov. 



69 

na brda vise Oorice. Ali jedva sto je taj batalijun oko 9 
sati zauzeo poziciju izmegju Gljive i Oorice, napadose 
ga ustase, koje se pomicahu iz Grancareva prema 
Trebinju. 

Dotlen se je marljivo popravljala cesta, te kad je vec 
oko 1 sat popodne bila gotova, vrati se onaj batalijun u 
Trebinje. Ali mu na povratku ustase obasuse satniju na 
desnom krilu tolikom valrom, da je jedva stigla u Goricu. 
Prolazeci tim selom bi ponovno na; adnuta. Stanovnici, koji 
su prije toga pokazivali odanost i susretljivost prema voj- 
nicima, zatvorili su megjutim kuce, te se svom zestinom 
oborili na onu satniju, k o j a j e torn zgodom i z g u- 
bila vecinu svojih ljudi: 51 momak i 2 casnika 
ostadose mrtva, 21 momak i 1 casnik bise ranjeni, a 11 
momaka i 1 castnik zagubljeni. 

Stigavsi do trebinjskih karaula udari Nagy uzasnom 
silom na ustase, koje se doskora razbjegose prema Gran- 
carevu. Tom zgodom izgubise vise od 300 svojih ljudi, 
koji ostadose sto mrtvi, sto ranjeni na bojnom polju. 

4. Zaposjednuce Bileca i Gackog. Boj kod Jasena (18. sept). 

Doznavsi Jovanovic u Mostaru za zauzece Trebinja 
ne poeasi ni casa, vec se odvazi na zaposjedanje ostalih 
mjesta u juznoj Hercegovini. Na 11. sept, pogje iz Mostara 
s brigadama generala Schluderera i pukovnika Klimburga 
preko Domanovica, Stoca, Dabra, Fatnice i Plane 
neprestano putujuci uza sve terenske i komunikacijone po- 
teskoce, te stize vec 16. sept, pred Bilece. 

Zaposjednuvsi to mjesto bez zapreke posla jednu ko- 
lonu u G a c k o. Stanovnici tog mjesta bili su jos prije 
ocitovali. da ce se predati, te sada to i ucinise (18 sept.). 
Zatim krenu vojskovogja sa svojim cetama prema Trebinju. 
Kod Jasena ira doceka mnostvo ustasa iz Korjenica, koji 
namjeravahu iz zasjede navaliti na obe brigade. 

Ali im to ne po^je za rukom, jer kratka, a snazna 
pucnjava iz topova osujeti njihovu namjeru, te kolona malo 
zatim stize jos isti dan u Trebinje. Sutradan se odmarase 
od silnih napora proslih dana. 

5. Zaposjednuce Grancareva i zauzece Klobuka (28. sept). 

Svrsetak operacija u Hercegovini. 

Posto se oko Korjenica i Grancareva neprestano sku- 
pljahu ustaske cete, odluci Jovanovic udariti i na taj kraj, 



70 

a narocito na tvrgju K 1 o b u k na crnogorskoj megji. U hi 
svrhu spremi 20. sept, brigadu pukovnika Klimburga iz 
Trebinja prema Grancarevu preko brda Glumine (948™) i 
Rikala. 

U isto doba pogje Schludererova brigada iz Jasena 
po sjevernim stranama spomenutih brda prema Granca- 
revu. 

Za njima krenu Nagy-eva brigada s jednom gorskom 
baterijom i dva poljska topa desnom obalom Trebinjcicc. 

Kolone napredovahu bez zapreke, te jos isto popodne 
stigose blizu Grancareva. Odmah stadose pucati na to mjesto 
iz topova. Stanovnici pocese bjezati ; ali posto se vec smr- 
kavase, obustavi Jovanovic daljnu navalu i naredi Schlu- 
dererovoj brigadi, da prenoci na brdu Rikalu, a ostale dvije 
zapadno od brda Dub. 

Sutradan (21. sept.) nastavise kolone svoj hod i sti- 
gose oko 11 sati u Grancarevo, u kojem ne nagjose 
ni zive duse. 

Zaposjednuvsi to i susjedna mjestanca u dolini Tre- 
binjcice pogjose preko te rijeke prema Klobuku- 

Na 23. sept, odmaraliu se kolone, a 24. sept, pogje 
Nagy s 2 batal. 74, 1 batal. 27. pjes. puk., 3. carskim i 7. 
poljskim lovackim batal. i s 2 gorske baterije na Klobuk. 
Odmah pregje 74. pjes. i^ukov. preko Trebinjcice (vise u§6a 
potoka Susice) i uspe se bez zapreke na vrletno brdo Str- 
m a c ; ostala brigada pope se preko A z i z i c a na Nino 
brdo (1076 m ) i napredovase uz crnogorsku megju prema 
Klobuku. 

Iduci tim napornim putem udari 7. lovacki batal. oko 
4 sata popodne na neprijatelja, koji nije mogao s te strane 
ocekivati navalu ceta. Iza laka i kratka okrsaja nastavi bata- 
lijun svoj put prema Klobuku. 

Malo zatim doceka ga vatra ustaskih to|30va s klo- 
bucke tvrgje. Nagy naredi odmah jednom batalijunu 27 
pjes. puk., da zauzme znatnije gorske glavice, s kojih ce 
obje gorske baterije pucati na Klobuk. 

Ali posto ustase neprestano sipahu vatru, a i vriieme 
bijase poodmaklo, povuce Nagy svoje cete u tabor. 

Sutradan stupise baterije u akciju. Ustase odgovarahu 
zestoko, te se borba otegnu na puna tri dana. 

Megjutim padase kisa i zastudi, te Nagy bojeci se za 
svoje ljude naredi navalu na samu tvrgju. U tu svrhu posla 



71 



(27. sept, popodnc) jedan batalijun 27. pics. puk. na razvi- 
gjanje. Batalijun hi napadnut, te izgubi uekoliko momaka. 

Na 28. sept, nije vise hilo ustasa u kuli. Oni su prosle 
nod pobjegli preko crnogorske megje ostavivsi Jza sebe 
svoje mrtve i tesko ranjene ljude. 

U 10 sati prije podne visila je vec na toj kuli carska 
zastava. 

Gubitak ceta u svemu: 5 mrtvih (megju ujima 2 cas- 
nika) i 5 ranjenih (megju njima 2 casnika). 

Padom K 1 o b u k a, tog g 1 a v n o g u t o c i s t a h e r- 
cegovackih ustasa, bila je sudbina Hercegovine 
odlucena, te otada prestade svaki otpor u toj 
zem j i. 

Na vijekove se je drzala ta utvrda za nepredobivu, i zbilja 
bez topova jedva se je moglo i pomisljati na kakovu navalu. 

Sada je evo rijesena teska i velika zadaca u ciglili 
osam da la, a drzalo se je, da ce zahtijevati vise vremena i 
vrlo mnogo zrtava. 

Sutradan spremi se kolona na povratak u Trebinje i 
stize uz veliki napor dne I. oktobra popodne. 

Glavni vogja Jovanovic prispje 16. okt. u Mostar. Tu 
ga srdacno doceka stanovnistvo svih konfesija. 

b) Dogagjaji u Bosni od zauzeca Sarajeva 1(19. 
a v g.) do s v r s e t k a o k u p a e i j e (20. o k t.)J 

Organizatorni rad Filipovicev a Sarajeva. Pojacanje} oka- 

paciionih ceta. 

Prije nego li nastavimo opisivanje.ratnih dogagjaja u 
Bosni, osvrnucemo se u dvije — tri rijeci na Filipovicev 
organizatorni rad poslije zauzeca Sarajeva. 

U glavnome gradu Bosne uvagjase slavni Hrvat-voj- 
skovogja red i mir, da se to mjesto oporavi od teskih uda- 
raca, sto su mu zadani posljednjih dana (pred okupaciju). 

Prvo njegovo djelo bijase uspostavljenje grad- 
skog vijeca po novom opcinskom statutu. Organizaciju 
povjeri Hrvatu Josipu Serticu. 1 ) Po tome statutu bi 
gradsko zastupstvo ovako sastavljeno: 6 zastupnika pravo- 
slavne, 5 muslimanske, 4 jevrejske i 3 rimo-katolicke vjero- 
ispovijedi. 



l ) Zapamcenja fra G. Martica, str. 103. 



72 

Nadalje sastavi Filipovic zemaljsku vladu i prvi 
proracun. Pri tome mu osobito pomagahu Hrvati Vlatko 
Mazuranic i Nikola Badovi n ac, 1 ) te vec I. januara 
1879. otpoce svoje djelovanje zemaljska vlada (podijeljena 
u administrativno, pravosudno i financijalno odjeljenje).*) Na 
celu joj stajase zapovijedajuci general fzm. Vilim voj- 
voda od Wurtemberga, posto je Filipovic, koga je 
gradsko vijece u Sarajevu imenovalo svojim prvim pocasnim 
clanom, ostavio glavni grad vec 2. decembra 1878. 1 nacrt 
prvog proracuna civilne uprave za god. 1879. bio je 
gotov. Taj prvi proracun ima ove stavke: 

A. Potreba. 

Predsjednistvo 60.350 for. (120.700 K) 

Poglavlje I.: Unutarnje odje- 

ljenje 3,652.852 for. (7,305.704 K) 

Poglavlje II.: Pravosudno odje- 

Ijenje 350 270 for. (700.540 K) 

Poglavlje III.: Financ odje- 
-ljenje 407.640 for. (815.280 K) 

B. Pokrite. 

Poglavlje II.: Pravosud. odje- 

Ijenje 20.000 for. (40.000 K) 

Poglavlje III.: Financ. odjeljenje 4,640.600 for. (9,281.200 K) 

Svega. . . 4,660.600 for. (9,321.200 K) 

Visak . . . 189.488 tor. (378.976 K> 

Ali taj se je prvi proracunski nacrt odnosio tek na 

jedan dio upravne godine 1879. Potpuni proracun odobmi 

je prvi put god. 1880. i to s ovim stavkama: 

A. Potreba. 

Predsjednistvo 59.830 for. (119.660 K) 

Poglavlje I.: Politicko odje- 
ljenje 3,985.607 for. (7,971.214 K) 

Poglavlje II.: Pravosud. odje- 
ljenje 351.320 for. (702.640 K) 

Poglavlje III.: Financ. odje- 
ljenje 1,603.243 for. (3,206.486 K» 

Svega ... 6,000.000 for. (12,000.000 K) 

1 ) Zapamcenja fra G. Martica, str. 110.— 111. 

2 ) Organske odredbe o sastavu i funkcijama zem. vlade izdane 
su istom 29. sept. 1882. (IzvjeStaj o upravi Bos. i Here. 1906, str. 21). 



73 

B. Pokrice, 

Poglavlje III.: Financial. 

odjeljenje 0,051.000 for. (13,302.000 K) 

Visak . . . . 651.000 for. (1,302.000 K) 1 ) 

Posto za pokrice prvih troskova oko uprave nije bilo 
nikakvih sredstava, rnorao je vojnicki erar podjeljivati zaj- 
move iz zajednickog okupacijonog kredita. Potrebne pre- 
dujmove, koji su uzeti prije civilne uprave, vratila je 
ona iz zemaljskih dohodaka vecim dijelom vojnickoj 
upravi. 

Zatim nastojase Filipovic, da podigne redovne komu- 
nikacije u zemlji. 1 doista vojnicka je uprava dog. 1879. 
razvila intenzivnu djelatnost na tome polju p r egragjujuci i ure- 
gjujuci postojece, te gradeci nove ceste i puteve. Ona je 
sto popravila, sto na novo uredila oko 1500 km. cesta 
i puteva. 

Vojnicka uprava pobrinula se je i za postanski i 
brzojavni prornet'u zemlji, kao i za svezu s monar- 
hijom. Ova je izgradila do 2.000 km. brzojavne zice. Voj- 
nici su nadalje u lo prvo doba obavljali upravne i sud- 
bene poslove, pobirali poreze, bdili nad sigurnoscu 
zemlje, te vrsili uciteljsku sluzbu u skolama. 

Napokon da bude odsele u zemlji reda i mira, posmica 
Filipovic kolovogje ustasa. koji mu dopadose ruku : 
Muhamed-eff. Hadzi Jamakovic svrsi na vjesalima, 
koje su bile podignute na Gorici; isto se dogodi Salihu 
Jabucici, hodzi Kaukdzicu i mn. dr. 2 ) 

Glavna mu pako briga bijase, da se dovrsi zaposjed- 
nuce svih cesti Bosne. Cuvajuci snaznom rukom zaposjed- 
nute krajeve nastavljase ujedno operacije prema jugo-istoku. 
Ali zilavi otpor ustasa u sjevero-istocnom i u sjevero-za- 
padnom kutu Bosne smetase daljnem napredovanju cet& i 
postepenom prosirivanju okupacijonog podrucja. Bojedi se 
da se spremaju ozbiljniji dogagjaji u Posavini i 
Krajini zamoli napokon ponovno pojacanje ceta. 
To mu bi dozvoljeno: F J revisnjim odobrenjem od 22. avg. 
imenovan je fzm. Filipovic glavnim zapovjednikom druge 
vojske. Ujedno mu bi podijeljen veliki krst Leopol- 
dova reda. 



] ) Izvjestaj o upravi Bosne i Hercegovine. Izdalo zajednicko 
ministarstvo financija. Zagreb, zemaljska tiskara, 1906., str. 379. 
*■-') Zapamcenja fra G. Martica, str. 108. 



74 

Ta druga vojska (odsele kolektivni naziv za okupaci- 
jone cete) dobivase posljednjih dana mjeseca avgusta poja- 
canje. Ona se sastojase od 3., 4., 5. i 13. zbora, te bijase 
nade, da ce ovolikom snagom doskora svladati silne po- 
teskoce, narocito u Posavini. 

S tim dogogjajima ponajprije cemo se zabaviti, a na 
posljetku prikazati zaposjednuce Krajine i svrsetak okupaeije. 

c) Dogadjaji u Posavini i istocnoj Bosni od 
23. avg. do spoja 3. s 13. zborom. 

/. Bojevi kod Doboja (23. i 26. avg., 5. i 6. sept.). 

Udarac za udarcem pratio je XX. diviziju, dok joj nije 
stiglo pojacanje. Najzesca je bila navala ustaska 23. avg. kod 
Doboja. Tada upotrebise svu silu, da opkole lijevo krilo 
XX. divizije i da zauzmu prelaz preko Bosne. Ali ih u tome 
naumu sprijeci ustrajna borba 78. pricuvne pjesac. pukovnije 
i bajunete dviju satnija 70. pjesac. pukovn. To ih prisili na 
uzmicanje prema Grapskoj. 

Ni napadaj na centrum ne uspje im, jer ih odlucno i 
hrabro suzbi 29. pjes. pukov. 

Borba se obnovi 26. avg. popodne i 30. avg. prije 
podne. I premda su ustase 30- avg. stavile 5 topova u 
akciju, ostade im pokusaj bcz uspjeha. 

U takom polozaju Szapary svakim danom zeljno isce- 
kivase pomoci od pojacanja divizije novim cetama. Ove 
napokon stigose 4. i 5. sept, u Doboj i donesose XX. 
diviziji spas. 

Nove cete (8., 45., 49. i 54. pjes. pukov., zatim 4. i 25. 
lovacki batalijun) sacinjavahu IV. diviziju, koja 2 i 3. sept, 
predje preko Save kod Broda. 

Prije nego li ce ta divizija odlucno stupiti u akciju kod 
Doboja naredi divizioner, da serazoruza Tesani, oko kojega 
su se zadnjih dana sakupljale mnogobrojne ustase, da na- 
vale na diviziju s legja. Odmah se zaputise 4 batalijuna s 2 
topa pod zapovjednistvom generala Pistory-a u to doslije 
mirno mjesto, te ga 4. sept, bez ikakva otpora zaposjedose. 

Isti dan posla Szapary 5 satnija 29. pjes. pukov., da 
razvide polozaj protivnika kod Doboja. U isto doba otpremi 
54. pjes. pukovniju u Lipac, da rastjera ustase, koje se tu 
u velikom broju sakupljahu i prema Maglaju napredovahu. 

Odmah popodne sukobi se 54. pjes. pukov. s ustaskim 
cetama, koje upotrebise topove, i zapoce tako zestok boj, 



75 



ov. 



da je doskora morala vojnicima u pomod doci 8. pjes. puk 
i jedna gorska baterija pod zapovjednistvom generate baruna 
Waldstattena. 

Uza sve to cuvalui ustase jos neko vrijeme svoju po 
ziciju, koju napustiSe tek pod voce, progohjeni sve do kasne 
noei od spomenutih dviju pukovnija. 

Taj dan bio j e g u b i t a k ceta vrlo velik: 110 
sto mrtvih, sto ranjenih. 

Sutradan se boj obnovi, posto ustase ne popustahu od 
svoje nakane, da zatvore cestu prema Maglaju. Njihov tvrdo- 
korni otpor mogose jos samo bajunete skrsiti. 1 ) 

Istom u noci od 5. na 6. sept, pocese ostavljati svoju 
poziciju, te se 6. sept. — ponovno napadnuti od ceta — 
povukose preko Sprece prema haiui Karanovcu i Gra- 
can i c i. 

Tako se napokon maglajska cesta oslobodi ustaskih 
ceta, te se uspostavi sveza sa Sarajevo m. 

Gubitak u bojevima 5. i 6. sept.: 69 mrtvih (megju tima 
5 easnika), 347 ranjenih (1U casmka) i 50 zarobljenih (sve 
u jednoj sumi). Ustase izgubise preko 600 svojih ljudi. 

2. Juris na Brcki i zauzece (12.— 17. sept.). 

Prije nego sto ce zapoceti zajednlcka navala 3. i 4. 
zbora na Posavinu, izdade zapovjednik »druge vojske« fzm. 
Filipovic osnovu, po kojoj ce se ravnati oba zborna zapo- 
vjednika pri izvagjanju operacija. Ponajprije ce 4. zbor pod 
zapovjednistvom f ml baruna Bienertha kod Samca preci 
preko Save; zatim ce udariti desnom obalom Save prema 
Brckom i zaposjesti prelaz kod tog mjesta, a odatle ce na 
Tuzlu. Dotle ce 3. zbor pod zapovjednistvom fml. Szapary-a 
drzati ustase izmegu Doboja i Gracanice, te istom onda 
krenuti naprijed, kad 4. zbor uzmogne prodrijeti kroz Ma- 
jevicu planinu. 

') Ali tu smjclost plati 8. pjes. pukov. vrlo skupo. Pri poslje- 
dnjcm jurisu zaleti se po mraku dvadesetak momaka predaleko, te 
dopade u ruke protivnicima, koji ih najprije stadose muciti, a onda 
im odrubise ^lave i to nad grobovima svojih mrtvaca. Sutradan su 
se vidil* 1 lesine tih nesretnih vojnika: glave im bijahu raskoljene, svaka 
u tri proreza, i pobacane po grobovima, a sve ostalo tijelo isproba- 
dano (Franz Noir, Erlebnisse eines ostereichischen Infanteristeu in 
Bosnien und der Hercegovina. Prag 1884. Das Gefecht von Lipac. 
S. 63-98). 



-76 

% Prema toj osnovi pregje 4. zbor preko Save kod Samca 
14. sept, izjutra, te napredovase tako dobro, da je vec 16. 
sept, zaposjednuo veci dio zemlje izmegju Save i podnozja 
Majevice. Gradacac (Grad) zauzese i razoruzase cete iza 
laka okrsaja. 

Isti dan stigla je XIII. divizija s 26. pjes. brigadom do 
Dubrava kod rijecice Tinje (pritocice Save), a 25. pjes. 
brigada zaposjela je sela Loncare i K rep sic nakon ze- 
stokog boja, koji je trajao sve do noci. 

Sutradan navalise zajednickim silama na Brcki: 25. bri- 
gada primicase se mjestu s obje strane ceste, koja vodi od 
Samca, a 26, brigada od Dubrava preko rjecice B r k e, dakle 
s juzne strane. 

Naskoro se zametnu ljut boj, u koji morose sprva 
stupiti samo pjesaci spomenute divizije, dok se ne nagje 
kasnije zgodno mjesto za topove triju batenja. Topovi dje- 
lovahu izvrsno, te pjesacke kolone stadose jurisati na ustaske 
sanceve i najznatnije kuce u mjestu. 

Sve do 8 sati na voce trajase borba. Ustase se opirahu 
svom silom, ali uza sve to se morade predati Brcki. 

Gubitak ceta u svim tim bojevima nije bio vrlo velik 
<43 mrtva, 9 zagubljenih i 167 ranjenih) prema vaznosti ovog 
prelaznog mjesta za izvagjanje operacija. 

Ustase ostavise u Brckom dvije zastave, dva topa i jos 
nesto municije, te vecinom pobjegose u Majevicu, a neki 
preko Drine u Srbiju (tu ih razoruzase) 

3. Boj kod Doboja (15. sept.). Napredovanje 3. zbora preko 
Gracanicc do Hana Pirkovca. 

Megjutim je Szapary sa svojim tetania stupio u akciju. 
Ustase se iza boja od 6 sept, uz obale Spre£e u£vrsti£ 
podnozju Trebovac — i Ozren-planine, te se zastitise san- 
cevima. 

Na 15. sept, izjutra pogje 4. lovacki batal jun protiv 
ustaskog lijevog krila. Tu se zametnu borba, koja potraja 
nekoliko sati. U toj borbi pogibose 2 momka, a 1 1 momaka 
i 1 casnik bise ranjeni. 

Sutradan se obnovi razvigjanje. Rezultat bijase po- 
voljan: ustase se razbjegose i povukose uz dolinu do Gra- 
canice. Za njima pohiti 45. pjesac. pukov. u Gracanicu, 
te jos istu noc zaposjede to mjesto bez zapreke. 

Predstraie pogjose 17. sept- izjutra i stigose uz mali 
okrsaj s ustasama do potoka Lohinje, te tako prokreise 



77 

3. zhoru put prema Graeanici i uspostavise svezu s 45 t 
pjesac- pukovnijom. 

Zbor stupase ovim redom: centrum s topnistvom i 
svim povozom igjase cestom preko Svjetlice i Brijesnice 
zasticeu 54. i 61. pjesac. pukovnijom te 3. poljskim lovackim 
batalijunom; lijevo se pomicase brigada generala Brucknera 
s pot batalijuna po brdima Trebovac-planine, a desno ostatak 
IV. divizije prema hanu Karanovcu. Pricuvna pjesac. pu- 
kovnija br. /0. pogje preko Maglaja, Rakovca, Lukavca, 
Milina sola i Devetka prema hanu Pirkovcu, da spoji 
ostale cesti 3. zbora. 

Povoz se usljed oluja i kisa prosastih dana jedva pe- 
rmease razrovanom cestom. Konji napokon obnemogose, te 
im momcad 39. pjesac. pukovnije pritece u pomoc. 

Na vece 17. sept, stigose cete u Gracanicu. Osta- 
vivsi tu dva batalijuna 61. pjesac. puk. kao posadu krenu 
3. zbor dalje: kao lijevo krilo napredovase bilom Majevice 
pi. 49. pjesac. pukov., koja imagjase i tu svrhu, da uspo- 
stavi svezu s 4. zborom ; desnom stranom stupase jaka 
pobocnica. 

Sva mjesta, kojim zbor progje, bise razoruzana i pre- 
dadose se bez otpora. I tako bez ikakve zapreke stize zbor 
19. sept, na vece u Miricinu. 

Sutradan nastavi hod kod Dobosnice, a jedan vod 
7. husarske pukovnije pogje na razvigjanje predjela. Kod 
hana Pirkovca sastade se s ophogjom 70. pricuv. pjesac. 
pukovnije, koja je preko Maglaja i Lukavca dovle stigla. 
Posavsi jos nesto vise od 1 km. cestom udarise husari na 
ustase i odmah se povratise, da jave stozeru 3. zbora, koji 
jos isti dan popodne stize do hana Pirkovca. 

Na to bise izaslane predstraze prema Husini, Lju- 
bacama i Modracu, a 49. pjes. pukov. u Sikulje. 

Uz velike napore izvrsila je svoju zadacu 70. pjesac, 
pukovnija. Ona je 17. sept, izjutra krenula iz Doboja, i kasno 
na vece dosla u Maglaj. Tu se je sutradan zorom prevezla 
na desnu obalu Bosne, pa odmah presla preko Ozren-pla- 
nine (Kraljica Ozren 884m). Uz mnoge patnje presla je 
vodomegju Bosne i Sprece, i prenocila zapadno od Lukavca, 
a 19. sept, stigla u Lukavac. Odatle do doline Turjan- 
skog potoka verala se je kroz prasumu, te oko 11 sati 
prije podne prispjela u Milino selo, koje je bez zapreke 
razoruzala. Megjutim se je njezina prethodnica sastala s ca- 



78 

snickom ophogjom, koja je bi!a izaslana iz Gracanice, da 
uspostavi spoj. 

Sutradan (20. sept.) pomicase se kolona — po odredbi, 
koja joj stize od zbornog zapovjednika — prema Poljicu. 
Tu udari na ustaske cete, koje brzo rasprsi. 

Odatle krenu 21. sept, prema Ljubacama, da — po 
stiglom nalogu zbornog zapovjednika — s boka i s le^rja 
opkoli mnogobrojne ustase s redovttim turskim cetama, 
koje su bile zapazene u sancevima na Ravnoj Tresnji. 
Ali do toga ne dogje. 

4. Zaposjednuce Tuzlc (22. sept.). 

Szapary je jos 20. sept, iz svog tabora kod liana Pir- 
kovca naredio, da se razvidi teren prema Tuzli. Ali kad je 
doznao za ustaske cete na Ravnoj Tresnji, naredio je po- 
novno i jace razvigjanje 22. sept, a bri^adi generala baruna 
Waldstattena da u isto doba zaposjedne nekoliko 
vaznijih tocaka u dolini Spiece, te prisili ustase na povratak 
prema jugu. 

Nu ni do toga ne dogje, jer prije nego sto su se 
skupile, stigose zbornome zapovjedniku dvojica Tuzlaka, 
te mu javise, da su prosle noci ustase posve ostavile Tuzlu 
i da su Tuzlaci pripravni, da svoj grad bez otpora predadu. 
Oni su to doista htjeli jos sprva uciniti, te se nisi; latili 
oruzja niti navalili na osmanlijske oblasti, koje su o 
jedino na prijetnje Sarajlija (31. Jul.). 

Uza sve to naredi Szanarx da oprezno stupaju 

prema mjestu. Aii sc doskora uvjeri, da su i liniti izaslanicki 
iskazi. To je javljeno i brigadi generala ttena, koji je 

odmah naredio 54. pies, pukovniji, da u grad. 

U isto doba stize i 32. pricuvna pjesat puk< 
4. zbora) u Tuzlu. 

Megjutim je vecina 3 zbora ostavila ban PJrko\ 
doprla do Tuzle (u dolinu potoka Jale), a grad je zaposjela 
70. pricuvna pjesac. pukovnija 

5. Boj kod Majcvice pi. (21. sept.). Spoj 3. i 4. zbora 

(22. sept). 

O 4. zboru nije se moglo zadugo nista doznati, premda 
su ophogje 3. zbora jos 17. sept, isle prema Dobosnici, 
ne hi li stogod zapazile. Istom 20. sept, opazi 49. pies, jui- 
kov. (lijevo krilo 3. zbora) ovecu kolonu, koja se kretase od 



Srebrenika prema Osoju. Ali taj dan ne dogje jos do 
spoja - 49. pje§. pukov. prenoci na Tinjalinom brdu 
(465 m, sjeverno od Tuzle.) 

Sutra dan se napokon spoji§e oba zbora, posto je 4 
zbor u to doba prispio kod Doknja (sjeverno od Tuzle), 
a 3. zbor u isto vrijeme napredovao od liana Pirkovca 
prema Tuzli. 

Zapovjednik 4. zbora osiguravSi prelaz preko Save kod 
Brckog poveo je naime svoje cete prema jugu. Ujedno je 
otpremio 25. pjes. brigadu s 32. pricuvnom pjes. pukov. i 
2 baterije do Doknja, da odatle krenu na Tuzlu. Pobocnice 
pogjose jos u 5 sati izjutra, a centrum iza 7 sati recenim 
smjerom. 

Odmah u pocetku hoda srazise se pretliodnice svih 
kolona s ustasama, koje se bijahu razredale po brdima Ma- 
jevice planine. Srednja kolona upotrebi baterije- Pod njezinom 
zastitom uspe se brigada uza sav otpor ustaskih ceta na 
vrhove brda, zauze na juris sanceve i natjera ustase u bijeg. 

Gubitak ceta: 2Q momaka sto mrtvih, sto ranjenih. 

Oko 5 sati popodne stigo§e kolone u Dokanj, a su- 
tradan (22. sept.) prispje 32. pric. pjesac. pukov. s celom 
3. zbora u Tuzlu. 

6. Zaposjednuce Bjeline (20. sept). 

Jos 20. sept naregjeno je 20. pjes. brigadi, da se s tri 
batalijuna otputi cestom prema Bjelini do Donjeg Dra- 
galjevca. Svrha joj je bila, da stili XIII. diviziju na lijevom 
boku i istrazi, da li su istinite vijesti o sakupljanju ustasa 
kod Bjeline. 

Dva dana prije toga disponovan je jedan odjel 24. pjes. 
pukovnije u Brezovo Polje, a jedna satnija odatie do 
Vrsana, da zaposjedne most preko potoka Gnjice, te ga 
ocuva, dok ne stigne brigada. 

Na 19. sept, pako otisle su ostale cete 24. pjes. pu- 
kovnije u Du brave (izmegju Brekog i Gradacca), da 
razoruzaju to i okolna sela. 

Megjutim se pojavi na mostu deputacija muslimana, 
koja ponudi predaju mjesta. Na tu vijest pevrati se pukov- 
nija jos isti dan iz Dubrave u Brezovo Polje. 

Ali u to se stadose ovece ustaske cete priblizavati 
mostu i onu satniju neprestano uznemirivati. Ona se jedva 
mogase braniti -od napadaja. Napokon joj stize pojacanje. 
te ustase moradose uzmaknuti. 



80 



lziutra 20. sept, zaputi se 24. pies, pukov. iz Brezova 
Polja i ugie popodne bez zapreke u Bjel.nu. koju odmah 
razoruia ^.^ . ]g momaka reJovjt , h 

turskih S a osim toga tri topa, cetvera kola za mun,c„u 
i veliku zalihu baruta. 

7. Zaposjednuce Zvornika i Srebrenice (27. i 29. sept.). 

Ustase se bijahu razbjegle prema Zvorniku. 

Posli e zaposjednuca Tuzle bise postepeno razoruzana 
ostala miesta tuzlanskog kotara, a zaiim ,e valjato udant. 
ostaia "•)"•» no xi iednie upor ste ustasa, koje 
na Z vor ", k ' P °o le u sj.vero-istocnom kutu 
Bosn'i Tu s o ekivase ozbilian otpor prema suglasnim 
vijestlrna, loje otuda stizahu. 20. septembra b. odabran za 

^ Tdan'pHieToga-dogie iz Zvornika izasianstvo, da 
- nnW nni Szaplry-u i u ime osialog stanovn.stva preda 
g rad Uiedno Sale deputacija, da Zvornik sto , pr.;e » 
R • ,i™ 7vomieane ne mogase naime mumja pkvljanski 
ErisS da Z rnT s" pridmzer ne uspjevsi ni U Srebren 
£u Z .ftiia u Viseprad i otada isceznu s bojista. 
° &apaW naedi XXXI. diviziji, da odmah pogje prema 
Zvomiku P t^vec 27, sept, prije P^ne-pogte . «J* 
miesto 23. pricuv. pjesac pukovnija bez ikak.a oiporo 

klomia mu be , to munlclje< 

mjesto. lu je duo ubdtn ^ H . .. •,,*« cievero-istotne 
Tflko eto padose sva znamenitija mjebia sjewio . 
UKoeiuiJct trebalo pacuiarati 

PraVC S tbn operacijama 13. zbora valja nam se sada upozna.i 
8 Cetovanje 13. zbora na Glasincu. 
Posliie zauzeca Sarajeva naredi zapovjednik >dru_ 

tjera omanje buntovnicke cete, a s aru & e 



81 

glavnoj sili ustasa, koja se je skupila oko Gorazda i 
R o g a t i c e. 

Jos 23. avg. pogje u tu svrhu gorska brigada pukov- 
nika Villecza prema Visokom, te razoruza okolna mjesta 
bez otpora. 

Sutradan krenu oveca kolona pod zapovjednistvom 
generala pi. Kopfingera (s brigadama pukovnika Polza 
i Lemajica) iz Sarajeva visegradskom cestom, da razvidi 
predjele oko Romanije planine. Pod vece tog dana 
stize kolona na vrh te planine, do Hana na Romaniji. 
Tu doznade, da su se usta§e na Glasincu kod Baltic a 
u velikoj mnozini sakupile i sanceve podigle. Da se o tome 
uvjeri, povede Kopfinger 25. avg. na boj spremnu kolonu 
do Glasinca, a ujedno posla jaku cetu protiv desnog 
ustaskog krila. 

Ali stigavsi u Glasinac docu, da su ustase jos prosle 
noci odmaglile, posto su saznale da se priblizuju c. i kr. 
cete. Na to odredi zapovjednik, da se kolona vec dojduceg 
dana spremi na povratak, te stize u Sarajevo 27. avg. 

Prigodom cetovanja saznao je Kopfinger nesto i o 
ustaskom vogji Hadzi-Loji. Kazali su mu, da je poslije 
zauzeca Sarajeva pobjegao prema selu Bjelosalicima (na 
glasinackom polju) i da tu jos lezi od rane, sto ju je slu- 
cajno zadobio, jer mu se je vlastita puska odapela. 

Kopfinger je poslao pojaci odjel vojnika prema tome 
selu, da uhvate ustaskog vogju; ali ga ne nagjose, poSto 
je nekoliko sati prije njihovog dolaska odnesen prema Ro- 
gatici. 

9. Boj kod Mokrog (3. sept). 

U noci od 1. do 2. sept, stize u Sarajevo vijest, da 
se oko Glasinca ponovno sakupljaju ustaske cete. Odmah 
naredi Filipovic VI. diviziji, da jos pred zoru pogje prema 
Romaniji. 

Do hana Brezovice stupase divizija visegradskom 
cestom u jednoj koloni, a tu se razdijeli u tri: 1. Glavnu 
kolonu (IV2 batal. 38. i 3 batal. 52. pjesac. pukovnije, 27. 
i 31. lovacki batalijun, IV2 baterije i 1 vol husara) vodio 
je sam divizioner Tegetthoff preko Bijele Stijene 
prema gornjem toku potoka Krzulja; odatle bi joj valjalo 
uspeti se na brda sjevemo od liana na Romaniji, te tu 
napasti desno krilo ustasa. 2. Desna pc$>ocnica (2 batal. 
27. pricuv. pjesac. pukovnije) pod zapovjednistvom potpu- 

Povijcst okupacije Bosne i Hercegovinc (1878), 6 



82 

kovnika pi. Schuettenberg-a ode prema Mokrom, da 
sutradan (3. sept.) navali na lijevo krilo ustasa. 3. Istim 
putem (cestom prema Mokrom) stupase i centrum pod 
vodstvom pukovnika Pit tela 1 ) s jednim batal. 38. pje§ac. 
pukovnije, 2 satnije 9. lovac. batalijuna, 2 gorska topa i 3 
voda husara. Svrha mu bijase, da sve dotle uzdrzi boj 
s ustasama, dok glavna kolona ne napane lijevo protiv- 
nicko krilo. 

Prema toj dispoziciji otpocese sve tri kolone izvagjati 
svoju zadacu (3. sept, izjutra). AH velike terenske poteskoce 
i nestasica pouzdanih provodica bijase uzrokom, da nije 
nikako moglo doci do njihovog zajednickog djelovanja 
(prema recenoj osnovi). Glavna kolona je dan prije preda- 
leko odmakla prema sjeveru, te je dosla do Kadi nog 
Sela, i tako se previse udaljila od svog cilja. 

Desna pobocnica je previse otisla prema jugu, te je 
istom oko pet sati popodne prispjela do hana na Roma- 
niji, i tako nije vise mogla stupiti u akciju. 

Srednja kolona udarila je vec u sedam sati izjutra na 
jake ustaske cete, koje su bile zaposjele vrhove po Roma- 
riiji. Odmah se zametnu zivahan boj, u kojem protivnicke 
cete bise suzbijene, te vec oko podne moradose uzmaknuti. 
Kod hana na Romaniji stize ih jos na vrijeme glavna ko- 
lona i natjera u bijeg. 

Oubitak tog dana : 14 mrtvih (1 casnik) i 50 ranjenih 
(2 casnika); kod ustasa: 30 sto mrtvih, sto ranjenih. 

Sutradan izjutra otposla zapovjednik 31. lovacki bata- 
lijun prema Glasincu, da razvidi taj kraj. Rezultat je bio 
povoljan : ustase su se jos 3. sept, na vece povukle prema 
Zvorniku. 

Sada zaposjedose Romaniju 2 l /i batal. 38. pjesae. pu- 
kovnije i 2 lovacke satnije. Te cete bise naskoro smjestene 
u dva cardaka, koja se u tu svrhu podigose. 

I visegradska cesta, koja je dotle bila u losem stanju, 
bi sad popravljena, da se odsele mogne lakse doci do 
mjesta, koja jos nisu bila zaposjednuta. 

10. Boj kod Senkovica i Bandina Odzaka (21. sept). 

Premda se ustase bijahu razbjegle prema Zvorniku i 
Rogatici, ipak^ stizahu vijesti, da se opet sakupljaju u ovecim 
hrpama oko Senkovica i Bandina Odzaka. 

] ) Unaprijegjen od potpukovnika na cast pukovnika. 



83 

Da te £ete rasprsi, a ujedno da se priblizi Drini, na- 
redi Filipovic I. diviziji, da se 19. sept, zaputi iz Sarajeva 
preko Mokrog i Romanije i priku£i Rogatici. Olavne svrha 
neka joj bude: osiguranje ceste prema Rogatici. 

Prema toj odredbi stize I. divizija 19. sept, u Mokro, 
a 20. sept, u suton do liana pod Romanijom. U noci od 
20. na 21. sept, (i to u 1 sat) nastavi ona svoj hod s ovom 
dispozicijom : centrum pod vodstvom pukovnika Pitt el a 
stupase cestom ; na lijevom krilu zapovijedaSe pukovnik 
K 6 n i g nad 1 gorskom baterijom i 5 batalijuna, koji se 
pomicahu preko Glasinca i Baltica, da opkole desno krilo 
ustasa jednim zaokretom na desno. Slicnu svrhu imagjase 
i kolona pukovnika Rakasovica (3 batal. i 1 gorska bate- 
rija) protiv lijevog ustaskog krila. Ona se kretase od hana 
pod Romanijom preko Mrvica i Crkvine prema Sen- 
k o v i c i m a. 

Oko 7 sati izjutra primicahu se cete ustasama, koje 
su se bile izvrsno zastitile i utvrdile izmegju Bandina Od- 
zaka i Sfnkovica. Bilo ih je oko 7000, a imali su uza se 
tri topa. 

Iza kratkog boja docepa se lijeva i srednja kolona 
najvaznijih njihovih sanceva, a pukovnik Rakasovic po- 
kaza se sa svojim cetama na brdima povrh Senkovica i 
prisili ustase na uzmicanje prema Rogatici. Velikom brzinom 
razbjegose se oni svi, te se boj svisi oko jedan sat po- 
podne. 

Gubitak je bio vrlo velik: 87 mrtvih (3 cas- 
nika), a 375 ranjenih (9 casnika). Ali su zato bile i poslje- 
dice velike, jer je tim bojem zadan posljednji 
udarac insurekciji u istocnoj Bosni, te se mo- 
gase bez zapreke napredovati prema Drini. 

U ovom boju zaplijenise cete dva topa, nekoliko za- 
stava, municije i ratnih sprava. 

Sutradan izjutra (22. sept.) pogje ista divizija jugo-is- 
tocnim pravcem i zaposiede jos isti dan bez otpora R o- 
gaticu. I tu nagje mnogo pusaka i municije. 

Ustase su se povukle prema Gorazdu i Vise- 
g r a d u. 

//. Uspostavljenje spoja izmegju 3. i 13. zbora. Zaposjed- 
nuce Gorazda, Visegrada, Cajnica, Foce i Konjica. 

U tu svrhu poslana je od 13. zbora iz Sarajeva 29. 
pjesac. pukov. s jednom gorskom baterijom pod vodstvom 



84 

pukovnika pi. David a u Olovo. Kolona je ostavila Sara- 
jevo 19. sept., prosla kod sela Prgoseva mimo nekoliko 
zapu§tenih sanceva, te stigla u Olovo 21. sept, u podne 
nakon vrlo naporna hoda. Stanovnici tog mjesta bili su po- 
bjegli sto u okolne sume, sto prema hanu Karauli i 
Kladnju, a Olovo ostavili posve pusto. 

Zapovjednik 3. zbora posla u tu svrhu 26. sept, ge- 
nerate Waldstatten-a iz Tuzle prema Kladnju, a drugi dio 
tog zbora otputi se s glavnim stanom u Doboj, te se odatle 
spajaSe s odjelima 13. zbora u dolini Bosne. 

U Tuzli ostade samo brigada pukovnika pi. Deesy-a 
kao posada. 

Napokon bise zaposjednuta i ostala mjesta u istocnoj 
Bosni brzo i bez ikakve zapreke: 3. oktobra Gorazde, 1 ) 
(8. pjes. brigada), 4. oktobra Visegrad (1. pjesac. brigada),-) 
isti dan i Cajnice (2 batal. 8. pjesac. brigade), a 5. okt. 
Fo5a. Toga dana se predade i hercegovacko mjesto Konjic. 

I time se zavrsuju operacije u Posavini i istocnoj 
Bosni. 



x ) Kod Gorazda (u selu Zivojevicima) uhvacen je Hadzi- 
Lojo dne 2. oktobra. O tome dogagjaju pripovijeda ocevidac F. 
Noir (Erlebnisse eines osterr. Infanteristen in B. und d. H. S. 142—148) 
ovako: „Jedan Srbin iz visegradske okoline dogje u Rogaticu i javi, 
da on zna, gdje boravi Hadzi-Lojo. U jednoj sumi izmegju Rogatice 
i Visegrada da je ostao bez pomoci, ostavljen od svih, a zbog rane 
na nozi da ne mo2e dalje; samo dva covjeka da ga Cuvaju. Odmah 
podje jedan casnik (natporucnik Hrvat Mihovil Stipe tic 37. pjes. 
puk.) s l x / 2 satnije pod vodstvom onog Srbina, te stigose do Preces 
(Prace?), 3 sata za Rogaticom. Tu nagjose Hadzi-Loju pod satorom 
od granja. Ona dva covjeka pred satorom izjavise, da se Hadzi- 
Lojo predaje. Major izvuce svoju sablju i proglasi ga zaroblje- 
nikom. Od granja i pruCa sklopiSe vojnici nosiljku, u nju po- 
stavi§e Had^i-Loju i ponesose ga 4 pjesaka u Rogatiiu. Tu ga stavise 
u oru^nicki zatvor. Lijecnik mu litjede odrezati nogu, ali on to nikako 
ne dopusti. Tri dana iza toga otpremise ga na kolima u Sarajevo, 
gdje napokon morade dopustiti, da se operacija izvede. Kasnije mu 
stiZe pomilovanje, te zbog raznih N ,,prestupaka" bi osugjen na 5 go- 
dina robije u Theresienstadtu (u Ceskoj)". — ,.U Theresienstadtu je 
posve ozdravio. Napokon bi amnestiran, i nosto mu bija§e zabranjen 
povratak u Bosnu, ode u Meku sa zenom i kceri, s kojima se sastade 
u Trstu (one mu bise dopremljene iz Bosne). U Meci je zivio od 
doiivotne mirovine, koju su mu dopitali. Doskora mu umre ie 
kdi mu se udade. Malo zatim umre i on'. (Zapamcenja fra G. Martica 
str. 113.). 

2 ) Tu je sudjelovao kao major Hrvat Ivan Tomicic («f u Becu u 
maju 1909.). 



85 

b. Operaeije u Krajini i zapadnoj Bosni od kraja 
avgusta do svrsetka okupacije (20. oktobra). 

/. Zaposjednuce Bronzenog Majdana, Kozarca i Prijedora. 
Zauzecc Kljula (6.-8. sept.). 

Cim je stiglo u Krajinu prvo pojacanje £eta, odmah 
se je otpocelo s razoruzavanjem ovecih mjesta: Bronzeni 
Majdan, Kozarac iPrijedor zaposjede 71. pjes. bri- 
gada bez ikakva otpora. 

Jos pri kraju mjeseca avgusta obavilo se je razvigjanje 
oko Kljuca. Tada je to mjesto bilo zaposjednuto jakim 
ustaskim cetama. 

Od tog vremena stizahu u Banju Luku pouzadane vi- 
jesti, po kojim se mogase zakljucivati, da se je blizu Kljuca 
sakupilo mnostvo ustasa. , 

Stoga pogje general Samec zorom 4. sept, s 3 batal 
22., 1 batal. 26. i 1 bat. 53. pjes. pukovnije s dvije gorske 
baterije prema Kljucu, te stize blizu tog mjesta bez zapreke 
(6. sept.). Cim zapazi ustase zasticene jakim sancevima, odmah 
stade navaljivati na njih. Boj bijase zestok, te potraje sve 
do noci. Ustase bise potisnute na lijevu obalu Save, njihova 
dva sanca na desnoj obali Iznice, pa i sam Kluc s ne- 
koliko kuca kod tvrgje — sve to pade napokon Cetama u 
ruke. U tvrgji i u jednom sancu uz petrovacku cestu osta- 
dose tu noc ustaske cete. 

Sutradan dade Samec svojim cetama odmor. Taj dan 
dijelila ga je dolina potoka Iznice od ustaske sile. 

Preksutra (8. sept.) nastavi navalu opkoljivanjem ustas- 
kog desnog krila. To je bio odlucan cas za ustase sakup- 
Ijene oko Kljuca: oni moradose napustiti svoju poziciju, a 
naskoro i tvrgju, na koju sa zapadne strane energi£no na- 
valise vojnici uz najvece poteskoce. 

Vec oko 10 sati prije podne razbjegose se ustase sasvim 

Gubitak ceta bijase vrlo ve 1 i k: 313 §to mrtvih, 
sto ranjenih, a megju njima 12 casnika. 

Ali suzato i posljedicezauzecaKljucabile 
znatne. Oko Banje Luke nastavi se razoruzavanje velikom 
brzinom, te vec 8. sept, i dojducih dana bise bez otpora 
zaposjednuta ova mjesta: Sanski Most, Sken der-Vakuf, 
Stari Majdan, Kotor-Varos i Kamengrad. 



86 

2. Boj kod hana Prologa i navala na Bihac (7. sept.) 

Poslije uspjele demonstracije protiv Livna (15. avg.) 
povukao se je general C s i k 6 s prema Sinju poslavsi u 
isto vrijeme jedan batalijun do hana Prologa, da cuva 
prolaz Ipreko tog prirodnog prelaza iz zapadne Bosne u 
Dalmaciju. Na taj batalijun navalise 7. sept, turske cete, koje 
su dosle iz Livna; all iza kratkog boja bise suzbijene. 

Isti dan zapoce general Zach navalu na Bihac. Oko 
tog utvrgjenog mjesta bile su se ustase pod vodstvom H u- 
sein-bega Karabegovica sakupile u tolikom mnostvu, 
da je upravo bilo nuzno poduzeti ozbiljne mjere, da se 
ugusi svaki ustanak u zametku, jer je odatle prijetila opas- 
nvst i megji monarhije. 

Zbog toga prekoraci Zach sa 72. pjes. brigadom megju 
kod Zavalja (7. sept.) i pogje na Bihac s ovom dispo 
zicijom ceta: Desnu kolonu sacinjavase 23. pjes. pukovnija, 
koja je imala svrhu, da od Skocaja napane na sanceve, 
sto su bili podignuti jugo-zapadno od Bihaca; drugoj ko- 
loni (79. pricuv. pjes. pukov.) bila je zadaca, da krene prema 
Zegaru, te uznastoji docepati se carine i groblja. 

Doskora se zametnu zestoka borba. Cete otese usta- 
sama oba sanca, pocetak im dakle bijase sretan. Ali uza sav 
napor ne pogje im za rukom, da otmu carinu i groblje, jer 
te dvije vazne tocke branjahu ustase svom snagom svojom. 
Uz to im neprestano pridolazahu nove cete, te su bili 
mnogo jaci (oko 15.000 bijase ih taj dan koncentrovano 
oko Bihaca) od Zachove brigade ; napokon mnogo smetase 
Zachovim cetama i magla. 

Poradi svega toga se odluci Zach, da u sumracje boj 
prekine, te se povuce prema Zavalju. 

Gubitak bijase velik: 98 mrtvih (3 casnika), 418 
ranjenih (18 casnika) i 35 zagubljenih. 

Za te bitke kod Bihaca stize iz sela Izacic u Za- 
valje do 250 ustasa s nakanom, da provale na hrvatski te- 
ritorij, te uznemire Zachovu brigadu s legja. Ali tu namjeru 
osujeti 80. hrv. domobranski batalijun (iz Zagreba), i ta ceta 
bi smrvljena. 

3. Carkanje kod Leskovca i ProsiZcnog Kamena (8. sept.). 

Jos u avgustu skupljahu se ustase u ovecem broju 
kod Prosicenog Kamena na Koran i, te namjera- 
vahu s dva redif-batalijuna iz Novog udariti na megju mo- 
narhije. Tako se barem govorkase. 



87 

Te se vijesti i obistinise 8. sept. Taj dan — bas iza 
one nesretne bitke kod Zegara pojavise se ustase sjeverno 
od Bihaca, neposredno uz hrvatsku megju. Ceta od 600 
ljudi obori se odinah na predstrazu 12. Iovac. batalijuna. 
Tom zgodom pogibose 3 momka (od tog batal.), a 2 momka 
i 1 casnik bise ranjeni. 

Isti dan popodne uznemirise ustase i 88. hrv. bata- 
lijun. Gubitak mu bijase: 1 momak mrtav i 1 ranjen. 

4. Zauzece Bihaca (\5—W. sept.). 

Cim stize nuzno pojacanje ceta, odmah bi obnovljena 
akcija protiv Bihaca. Da to poduzece uspije, valjalo je po- 
najprije sprijeciti, da se ustase ne mognu koncentrovati oko 
tog mjesta. 

U tu svrhu pogje general Samec iz Kljuca, a pu- 
kovnik pi. M u s u 1 i n iz Donjeg Lapca (licka granicarska 
i^ukovnija) protiv Petrovca, Bilaja i Kulen-Vakufa. 

Megjutim se pobuni raja protiv begova. Provocirase 
ju ustase svojim nasiljem. Do krvavog sukoba dogje u 
Grm ec-planini. 

U takovim prilikama bilo je ustasama tesko obraniti 
Bihac. 

Udruzene brigade generala Zacha i Rheinlandera 
zapocese 15. sept, odlucnu borbu s ustasama. Jos isti dan 
ote 76. pric. pjes. pukov. selo Izacic, koje su zilavo branili. 
Odmah padose i susjedna sela (Vikic i druga. koja ieze u 
neposrednoj okolini). Ujedno bi rastjerano oko 800 ustasa, 
koje se bijahu preko Pa para priblizile Baljevcu, te po- 
cele paliti kuce i sjenike nedaleko tog sela. 

U isto doba docepa se 23. pjesac. pukov. .s 1. lovac- 
kim batal. njihove pozicije kod zupnog stana u Zegaru. 

Za te borbe izvagjahu odjeli 88. hrv. domobr. batal. 
demonstracije kod Lj esko vc a i Prosicenog Kamena, 
da odvrate paznju ustasa od glavne navale. 

Ukupni gubitak ceta tog dana: 61 sto mrtvih, sto 
ranjenih (megju tima 5 casnika). 

Sutradan se cinjahu pripreme za navalu na brdo D e- 
beljacu (573m, juzno od Bihaca), gdje su bili ustaski 
sancevi, i na sami Bihac. 

Dne 17. sept, odmarahu se cete, da uzmognu svom 
energijom nastaviti navalu 18. sept. 

Borba otpoce pucnjavom iz topova na Debeljacu. Zatim 
stadose 4 batalijuna jurisati na one sanceve, te ih napokon 



88 

zaposjedose. Snaznom rukom branjahu ih jos na vece tog 
dana, kad ustase kusahu, da ih predobiju. 

Ali time se jos ne dovrsi ta ocajna borba. I sutradan 
prije podne drzala se je bihacka tvrgja. Istom popodne, kad 
uvigje, da joj nema spasa, posto joj sa svih uzvisenijih to- 
caka prijeti opasnost, izvjesi bijelu zastavu u znak kapitu- 
lacije. Odmah ugjose cete u grad i tvrgju, te ih zaposje- 
dose (19. sept.). 

Ustase pobjegose prema Petrovcu i u sjevernu Krajinu 
ostavivsi iza sebe pet topova, mnogo oruzja i municije. 
Redovna turska posada u tvrgji (1 stozerni casnik, 32 ca- 
snika i 139 momaka) predade se i bi eskortirana u Zagreb. 

Ukupni gubitak ceta pri navali 18. sept.: 177 sto 
mrtvih, sto ranjenih i zagubljenih (5 casnika). 

Pad Bihaca odlucno djelovase na ostala znamenitija 
mjesta u Krajini. Tako zaposjede 83. hrv. domobranska 
brigada pod vodstvom pukovnika Musulina Kulen- 
Vakuf bez otpora. Stanovnici tog mjesta moljahu za milost 
i oprostenje, sto su u zadnje doba mnogo navaljivali na 
megju. To isto ucinise K 1 i s a (sjeverno od Kulen-Vakufa), 
Orasac (sjeverno od Kulen-Vakufa) i B i 1 a j (sjevero-is- 
tocno od Kulen-Vakufa). 

Megjutim igjahu brigade generala Zacha i Rhein- 
landera sve to dalje prema jugo-istoku, dakle onim 
smjerom, kojim su pobjegle ustase. Namjera im je bila i to, 
da se spoje s cetama generala Sameca, te upokore ostala 
mjesta, narocito Petrovac, to srediste za sakupljanje 
ustasa. Nu to se svrsi bez prolijevanja krvi, posto 25. sept, 
stize iz Petrovca izaslanstvo, da se pokloni i izjavi spremnim 
predati oruzje. 

Banjalucka posada opet pacificira predjele oko Save, 
narocito Kozaru i Prosaru planinu, te tako zadnjih 
dana septembra jos samo skrajnje tocke u sjevero-zapadnoj 
cesti Krajine (izmegju Une i hrvatske megje) bijahu u ru- 
kama ustasa. 

U zapadnoj Bosni opirase se jos zestoko grad Livno. 

5. Zauzeie Livna (28. sept). 

Kod Livna se neprestano sakupljahu ustase, tako da 
ih je u polovini septembra bilo blizu 8.000 ljudi, a medju 
tima polovica redovitih turskih vojnika. 

Takove vijesti stizahu iz pouzdana vrela. Stoga ne 
zapocinjahu cete nikakve akcije, dok ne stigne pojacanje iz 



89 

Sarajeva i Travnika, a dotle samo promatrahu polozai 
ustaskih ceta. 

Napokon stize u podne 26. sept. fzm. vojvoda Wiir- 
temberg sa VII. divizijom (zapovjednik general Muller, 
brigadiri general Pistory, gen. nadvojvoda Ivan Salvator i 
pukovnik Villecz). Brigade su se sakupile iz svojih garnizona 
(Sarajevo i Jajce) u Travniku, te se jo§ 18. sept, zaputile 
prema Livnu. 

Ali ih mnogo smetase kisa, koja je razrovala i onako 
u ono doba losu cestu od Donjeg Vakufa preko Bu- 
gojna i Kupresa, te istom 26. sept, izjutra prispjese u 
Suicu. Prethodnica divizije bila je u to doba na vrh 
Borove Glave. 

Jos isti dan popodne bi uspostavljen spoj s brigadom 
generala C s i k 6 s a, koja je stigla preko hana P r o 1 o g a. 
Ujedno bi obavljeno cerniranje mjesta. 

Ustase obasuse glavnu kolonu vatrom iz topova. Ali 
kad spazise, da ce biti naskoro opkoljene, pokusase da 
pobjegnu prema Glamocu. To im ne pogje za rukom. 

Sutradan se cete jos vise priblizise Livnu. Vec u zoru 
bise postavljene baterije na uzvisenije tocke, te oko 7V 2 
sati izjutra otpoce pucnjava iz 38 topova. Ali zbog guste 
magle moradose pojedine baterije naskoro prestati s pu- 
canjem; jedino obe gorske baterije i topovi brigade generala 
C s i k 6 s a mogahu pomalo' podrzavati vatru. 

Oko 4 sata popodne magla se dize i pucanje obnovi. 
To djelovase na drzanje ustasa uzasno : njihova se pretho- 
dnica iza kratke borbe morade skloniti u grad i utvrde, kojima 
se topovi obnoc jos vise priblizise. 

Sutradan (28. sept.) istom sto su topovi izjutra zapoceli 
pucati, stize iz grada deputacija, da javi kapitulaciju Livna. 
Vec u 9 sati prije podne vijala se je carska zastava na tornju 
gornjeg kastela. 

Gubitak bijase razmjerno malen: 40 ljudi sto mrtvih, 
sto ranjenih (od tih posljednih 4 casnika). 

U gradu nagjose cete 500 nizama, 14 topova, mnogo 
municije i drugog ratnog materijala. 

Padom Livna ispade ustasama iz ruku naj- 
vaznije uporiste u zapadnoj Bosni, kao sto im 
je padom Bihaca oduzeto glavno uporiste u 
Krajini. 



90 

Preostade jos samo pacifikacija omanjih mjesta u za- 
padnoj Bosni i krajeva, koji leze izmegju Une i hrvatske 
medje. I to se je doskora izvelo. 

6. Boj hod Peci (6. i 7. okt). Svrsetak okupacije (20. okt). 
Vladarev „ukaz". 

Pacifikacija Krajine izmegju Une i hrvatske megje 
povjerena je generalu Rheinlanderu, koji odluci snaznim 
udarcem skrsiti i zadnji pokusaj ustasa. 

Dne 4. okt. pogje on iz Bihaca uz megju sjevernim 
pravcem prema Peci. Putem doznade, da su se ustase iz 
Vrnograca, Buzima i Jezerskog skupile oko Peci, te 
zaposjele Debelo brdo (341 m ). 

Preksutra prije podne sukobi se prethodnica s ustaskim 
cetama. Zametnu se zestok boj, koji potraja citav dan (6. okt). 
Premda je ustasa bilo mnogo vise,-ipak ne izvojstise pobjede. 

Borba se 7. okt. nastavi, te iza vise sati boja pade 
Pec i Pecka gora (sjeverno od Peci). 

Gubitak u ovim bojevima bio je velik (naro- 
cito 6. sept.): 53 mrtva i 205 ranjenih (5 casnika). 

Preostali stanovnici u Peci i okolnim mjestima bise 
na laku ruku razoruzani. Zatim razoruza Rheinlander i su- 
sjedna mjesta: 9. okt. Podzvizd, 10. okt. Vrnograc, 
a napokon i B u z i m, koji se dragovoljno predade. 

Na to se vrati u Bihac, u nadi da je potpuno dovrsio 
pacifikaciju Krajine. Ali iza svog povratka saznade, da se 
jos opire mala tvrgja u Kladusi. Na20. oktobra pri- 
sili 1. lovacki batalijun i nju na predaju. I 
timese zavrsi zaposjednuce citave zemljeu 
ne puna tri mjeseca. 

Dan prije toga t. j. 19. oktobra izdade vladar u G6- 
doilo-u na okupacijone cete »ukaz«, u kojem im izrazuje 
svoje priznanje za njihovu veliku pozrtvovnost, ustrajnost i 
vjernost, napokon ih hvali poradi izvrsne discipline i spret- 
nosti u hodu po nepovoljnu vremenu i losim putevima uz 
razne i velike oskudice. 



C) Pregled vaznijih dogagjaja i promjena 
poslije okupacije. 

Jos se nije okupacija posve ni dovrsila, a porta se 
obrati okruznom notom na signatarne vlasti (8. okt. KS78l) 



91 

• 

tuzeci se na bezbrojne izgrede, sto su poeinile austro-ugar- 
ske cete u Bosni i Hercegovini za okupacije. Pri tome se 
pozivase na izvjestaje Hafiz-pase i drugih bosanskih ve- 
likasa. 

Andrassy ispitavsi stvar potanko, dokaza opSirnim 
brzojavom, upravljenim na portu, da su sve to puke izmi- 
sljotine. 1 ) 

Odmah iza okupacije predano je vrhovno upravitelj- 
stvo nad lokalnom upravom Bosne i Hercegovine zajed- 
nickom ministarskom vijecu (Previsnjom odlukom od 16. 
sept, i 29. okt. 1878.), a za potrebite prethodne radnje po- 
stavljena je u ministarstvu vanjskih poslova »bosanska 
komisija«. U njoj bijase po jedan izaslanik od tri zajed- 
nicka ministarstva i po jedan ugarske vlade. Ali vec Pre- 
visnjom odlukom od 26. febr. 1879. vogjenje bosansko- 
hercegovacke uprave predano je zajednickom mini- 
starstvu financija, a malo zatim ustanovljen je u tome 
ministarstvu je i narociti >bosanski ured< (9. marta 1879.). 
Time je *bosanska komisija« prestala fakticno, a god. 1880. 
i formalno funkcionirati. 2 ) 

Prema zakljucku berlinskog kongresa valjalo se je 
Austro-Ugarskoj sporazumiti s Turskom o potankostima 
25. clanka berlinskog ugovora. To se je doskora i ucinilo. 
Dne 21. aprila 1879. sklopljena je naime izmegju obje drzave 
konvencija u Carigradu, po kojoj se odregjuje : 

1. da se okupacijom ne oduzimlju sultanu suve- 
re n ska p rav a ; 

2. da se turski funkcionari, koji su u zemlji, preuzmu 
u upravu, ako su kvalifikovani, a inace da se napose upo- 
trebe domace sile (cl. I.); 

3. da se svim konfesijama, osobito islamskoj, dade 
potpuna sloboda; da se Austro-Ugarska osobito brine za 
muslimane ne sarno pogledom na njihovu vjeroispovijed, 
vec i njihove obicaje, a najposlije da se u dzamijama petkom 
u molitvi spominje ime sultanovo i da se ondje, gdje se je 
do sada isticala otomanska zastava na dzamijama, taj obicaj, 
i nadalje pridrzi (cl. II.); 

4. da se prihodi Bosne i Hercegovine upotrebe za 
zemlje, njezine uprave i nuzne melioracije (cl. III.); 

5. da otomanski novci zadrze svoj slobodni tecaj (cl. IV.). 



1 ) Fournier, 80. 

2 ) IzvjeStaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str. 17. 



92 

Jos se govori u konvenciji o povratku ratnog materijala 
i ratnih sprava Turskoj, nadalje o uregjenju postupka s bo- 
sansko-hercegovackim zemaljskim pripadnicima, koji privre- 
meno ili trajno borave izvan Bosne i Hercegovine, a napokon 
se sregjuju potankosti garnizonskog prava austro-ugarskih 
ceta u sandzaku novopazarskom (cl. VII.— X.) 1 ). 

U carigradskoj se konvenciji ne govori vise o pri- 
vremenoj okupaciji, vec kako je odregjeno u 25. cl. berlinskog 
ugovora t. j. o okupaciji s neomegjenim vremenom. 
Time su obje drzave proglasile tajni ugovor od 13. jula 1878. 
nevaljanim. Andrassy naime nije viSe htio pristati na poziv 
turskih izaslanika, da i u ovaj ugovor umetne rijec »pri- 
vremeno« 2 ). 

Od nove godine 1880. primljene su Bosna i Herce- 
govina u sveopce carinsko pod rue je austro-ugarske 
m o narhi j e, 8 ) a u septembru te godine usle su c. i kr. 
cete u sandzak novopazarski, te bez otpora zaposjele 
— prema berlinskom ugovoru — 4 mjesta: Plevlje, Pri- 
jepolje, Bijelo Polje i Priboj. 

Bosna i Hercegovina bijahu samo prividno pacificirane; 
jer kad je u novembru 1881. proglasen obrambeni zakon, 
po kojem su stanovnici bill podvrzeni vojnickoj duznosti, 
buknu ustanak u Krivosijam a, brzo se rasiri po ostaloj 
Hercegovini, te zahvati i juznu Bosnu do Trnova. Gene- 
ral Jovanovic ugusi ustanak (do pocetka aprila 1882.), no- 
va^enje se provede, a posade bise pojacane. 

Rusija svjetovase tada Austriju, da zemlje anektira ; 4 ) 
ali do toga ne dogje, i ako je ugovor izmegju Austrije i 
Rusije bio obnovljen godine 1884., te vrijedio sve do 1887. 

Od posljednjeg ustanka vlada u zemlji potpun mir. 
U to ( oba apsolutistickog rezima ministra Kallay-a (do 
jula 1903.) i Buriana (od 1903.) obe zemlje polagano 
napreduju. 

Ne moze u ovom kratkom pregledu biti govora o torn 
kulturnom radu. Potanku sliku u tome pogledu iznijeli su 
ministarski »Izvjestaji o upravi Bosne i Hercegovine« god. 
1906. — 1908. Pribrano gradivo u njima valjalo bi nakon po- 
mnjivog proucavanja objektivno i svestrano ocijeniti, i tek 
onda bi izisla kulturna slika posve jasna. 

x ) IzvjeStaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str. 16. i 17. 

2 ) Fournier, 81. 

3 ) IzvjeStaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str 402. 
*) Fournier, 83. 



93 

Nu ipak treba barem napomenuti 2—3 znamenitije pro- 
mjene prije aneksije. Due 1. sept. 1905. proglasen je pra- 
voslavni crkveni statut, po kojem dobi pravoslavna 
crkva autonomnu upravu; 1 ) u pocetku dojduce godine uveden 
je pausal za desetinu prema poprecnoj vrijednosti od 
posljednih 10 godina; u julu iste godine (1900.) bise ustro- 
jeni samostalni kotarski sudovi, koji su dotada bili sto- 
pljeni s politickcm upravom. 

U isto doba predade se prometu istocna zeljeznica 
Sarajevo-Vardiste doticno Uvac, a u februaru 1908. najavi 
Austro-Ugarska svoj projekat o izgradnji novopazarske zeljez- 
nice od Uvea do Mitrovice. To uzruja ponajvise Rusiju, 
koja s interesovanim drzavama (Italijom, Srbijom, Crnom 
Gorom) stade raditi oko ostvarenja dunavsko-jadranske 
pruge. 

U julu te godine prisilise Mladoturci sultana, da pro- 
glasi ustav za citavu svoju carevinu. Ta nenadana politicka 
promjena u osmaniijskom carstvu uticase i na skorasnje 
rijesenje suvereniteta na Bosnu i Hercegovinu. 

Turska je naime iza proglasenja ustava propustila 
pozvati i stanovnike Bosne i Hercegovine, da sudjeluju u 
carigradskom parlamentu, i time se je sultan, koji je i ona- 
ko bio samo po imenu vrhovni gospodar, tako rekuc sutke 
odrekao svoje suverenosti na te zemlje, koje eto ostadose 
jedine na Balkanu bez ustavne slobode. 

Austro-Ugarska im je ne rnogase podijeliti, dok god 
njezin vladar ne postane i formalni gospodar njihov. Pi- 
tanje o suverenosti postade sada aktuelno i prikuci se svome 
definitivnom i jasnom rijesenju. 

U stadiju neizvjesnosti ostadose zemlje do 5. okto- 
bra 1908. Taj dan se Bugarska proglasi nezavisnom kra- 
ljevinom, a au stro-u garski vladar protegu svoja 
suverenska prava na Bosnu i Hercegovinu 
(aneksija), i podijeli im ustav. 

U svojim vlastorucnim pismima iz Budimpeste (de 
dato 5. okt. 1908.), upravljenim na pojedine ministre (Aeren- 
thala za vanske poslove, austrijskog ministra-predsjednika 
Becka, ugarskog ministra-predsjednika Wekerla i zajednickog 
financ. ministra Buriana kao vrhovnog upravitelja Bosne i 
Hercegovine) javlja vladar svoju odluku, naglasujuci ujedno 
valjanost p ragmaticn e sankci j e iza te zemlje. 



') Nedavno (u proljecu 1909.) dobise i muslimani vjersku auto- 
nomiju. 



Nadalje naregjuje, da c. i kr. cete napuste zaposjed- 
nuta mjesta u sandzaku no vo pazarskom, da mi- 
nistri-predsjednici sve za ustav potrebite predloge donesu 
u carevinskom vijecu doticno u drzavnom saboru, a za- 
jednicki ministar Burian da posalje proglas na bos.- 
hercegovacki narod, te izradi nacrt ustav a. 

Ustavom se — po vladarevoj zelji — moraju stanov- 
nicima Bosne i Hercegovine podijeliti i zajamciti gragjan- 
ska prava u potpunoj mjeri: osim slobode osobe i vjere, 
sigurnosti imetka, casti i obicaja, cuvanja kucnog prava i 
slobode stampe, za koje vec postoje zakoni, ima se dati 
stanovnicima sloboda kretanja i pismovna tajna, sugjenje 
po nadleznom sucu, pravo peticije, udruzivanja, te zbora i 
dogovora; nadalje se dozvoljuje narodu ucestvovanje 
u upravi zemlje posredovanjem zemaljskog 
zastupstva u obliku, koji ce odgovarati vjerskim prili- 
kama; djelokrug bos.-herc. zemaljskog sabora da ima 
obuhvatati one predmete zakonodavstva i kontrole, koji se 
ticu uprave i sudstva samo u Bosni i Hercegovini; pri iz- 
borima valja strogo drzati konfesionalni razmjer. 1 ) 

Ne progjose ni 2 dana iza toga, a u Sarajevo stize 
vladarev >proglas na narod Bosne i Hercegovine* (7. okt.). 
Taj se proglas odmah razasla po svoj zemlji. U proglasu 
se ukratko veli sve, sto je receno u vladarevim rucnim 
pismima na pojedine ministre. 

Sutradan se sastadose delegacije na zasjedanje u 
Budimpesti (8. okt.). U prijestolnoj besjedi javlja se taj 
najnoviji dogodjaj delegacijama, isticu prijateljski odnosi 
prema Turskoj, kojoj se povraca Novi Pazar, i naglasuje 
savez s Njemackom i Italijom. 

Na to objavi vladar aneksiju signatarnim vlastima. 
Austro-ugarske cete doskora ispraznise sandzak novopazarski, 
a svrsetkom iste godine odrece se Austro-Ugarska prava 
drzanja lu^kog zdravstvenog redarstva na crnogorskoj obali. 

Vijest o aneksiji Bosne i Hercegovine uzruja neke 
velevlasti, a narocito Englesku. Englezi potpirivahu Turke, 
koji sad stadose bojkotirati austrijsku robu u Carigradu, 
Solunu i drugim vecim mjestima osmanlijskog carstva. 

Jos vise uzruja aneksija duhove u Srbiji, koja sklo- 
pivsi u oktobru savez s Crnom Gorom protestovase protiv 
tog cina, te se stade oruzati i traziti »teritorijalnu odstetu^ 



l ) Ustav je sankcioniran 17., proglasen u Sarajevu 20. februara 
1910., a izbori u sabor provedeni su prvi put u maju iste godine, 



95 

od velevlastt. Ujedno zamoli pomoei od Rusije, koja buduci 
nepripravna ne mogase sada na rat ni pomisljati. 

Megjutim Austro-Ugarska otkaza Turskoj konvenciju 
od 21. aprila 1879., te sklopi s njome novi ugovor 
25. februara 1909., kojim Turska odstupi Bosnu i Herce- 
govinu Austro-Ugarskoj. 

Taj se ugovor sastoji od 9 clanaka, koji sadrzaje ove 
ustanove: 

U 1. clanku odrice se Austro-Ugarska svih prava 
na sandzak novopazarski ; 

clankom 2. ukida se konvencija od god. 1879., a 
priznaje se od strane Turske aneksija Bosne i Hercegovine 
po Austro-Ugarskoj ; 

3. elanak govori o pridrzanju prava vlasnistva bos.- 
herc. zemaljskih pripadnika u turskoj carevini i otomanskih 
podanika u Bosni i Hercegovini, kao i o buducem iseljivanju 
bos.-herc. zemaljskih pripadnika u otomansko carstvo; 

u 4. clanku zajamcuje se muslimanima, koji borave 
trajno ili prolazno u Bosni i Hercegovini, sloboda u vanj- 
skom vrsenju njihovog kulta, kao i jednaka gragjanska i 
politicka prava s ostalim konfesijama; ime sultana kao ha- 
lifa sporninjace se i odsele u javnim molitvama muslimana; 
vakufska prava ce se kao i dosada postivati, vjerske pogla- 
vice muslimanske podvrzene su seih-ul-islamatu ; 

5 51. odregjuje, da Austro-Ugarska ima u roku 
od 15 dana otomanskoj vladi isplatiti 2V2 milijuna 
funti u zlatu (oko 60 mil. kruna) za nepokretnine 
turske drzave u Bosni i Hercegovini. 

CI. 6. govori o buducem trgovackom ugovoru, koji 
se ima sklopiti izmegju obe drzave u roku od 2 god.; 

elanak 7. o austro-ugarskoj postanskoj sluzbi u 
turskoj carevini: 

elanak 8. o pomaganju Turske od strane Austro- 
Ugarske; 

elanak 9. o terminu, kad ovaj ugovor stupa u 
krjepost. 

Napokon priznadose aneksiju sve signatarne 
vlasti berlinskog kongresa (u aprilu 1909.), i time se 
bos.-herc. pitanje i s formalne strane posve zakljuci. Poslije 
toga dovrsi Austro-Ugarska regulaciju megja sa Srbijom 
na Drini (u sept. 1909.) i spoji u vojnickom pogledu Bosnu 
i Hercegovinu s Dalmacijom u jednu cjelinu. 



96 



Prilog I. 

Pregled cjelokupne „druge vojske" 

(skupa s XVIII. divizijom). 

141 pjesac. batal. 
13 lovac. batal. 

5 batal. stozernih ceta 
24 svadrone vojske 
1 I 2 svadrone okonjenih zemaljskih strijelaca 

5 svadrona stozernih ceta vojske 
V 4 svadrone stozernih ceta okonjenih zem. strijelaca 
24 teske baterije 

2 lake baterije 
17 gorskih baterija 

2 satnije tvrgjavnog topnistva 
17 zenijskih satnija 
10 opkopnickih satnija 
i 20 ekvipaza za ratne mostove. 

Primjedba. Vojnicka terminologija u ovoj citavoj radnji uu\ 
je prema „Sluzbovniku za kr. ugarsko domobranstvo" od godine 
1897.-8. Tako n. pr. 



rijed carkan/e 

celo 

ceta 

cetovanje 
hod 

kopljanik 
ophogja 
opkopnik 
pobocnica 
povoz 

predhodnica 
predstraza 
razvigjanje 
satnija 
stozer 
svadrona 
vod 



odgovara njemackoj Geplankel ili Scharmiitzel 



„ 


^pitze 


n 


Truppe 


)! 


Streifung 


)> 


Marsch 


)> 


Ulan 


franceskoj 


Patrouille 


»» 


Pionnier 


njemackoj 


Seitenkolonne 


franceskoj 


Train 


njemackoj 


Vortruppen 


H 


Vorhut, Vortrab 


ft 


Rckognosziernng 


francezkoj 


npagnie 


njemackoj 


Stab 


franceskoj 


Escadron 


njemackoj 


Zug. 



Q7 





N 






— 


_, 
































-~ 


J* 




X >r 


N 30 


-? 


tfi 


>' 


Tf CO 


-- 




't 


^ tT 










^£ 


a< 


•- 






<q 


— 


r 


x r- 


<? 


r- ^ 




"3* CO 




od 






"B 


E 














CN 




t ~ i 








E 


d 




r. 


o 
E 
































>_> 


























> 


be 
































, 




pr 


oc "3 


— X 


CO O" 


h- 


— in 


M 


co -h 


-r 


Tj" CO 




X) 






c 


— 






<tf 3 


r^ h- 


O" 


co — 




NT CO 




> 




£ 


E 














CM 












3 


CD 


































i 


































J* 


c* 


1 — 


"~- ' I 




t- 




CO ^ 


1 


X 1 


1 


1 "~ l 










a 






1 


1 










1 




1 


1 










►o 


B 


























OS 


































^ 




































E 

C/> 
CT3 






13 


o 

E 


r3 


<«* 


1 1 


1 ~ 


1 


1 




CO CO 

co 


N 


X j 


1 


X CO 
CM 




>CJ 






'j^* 




































X3 






























OS 
- > 






3 


i 

75 


OS 


: 




1 




i 


i 


- 


1 


1 1 


1 


1 1 




.H, 






03 


C3 




1 




1 1 




1 


1 




1 


1 1 


1 


1 1 




CS "q 


._. 




N 


KJ 




























E ^ 








































1 


C3 

c3 


tt 


h- C 


O) ^ 




QC 


CN 


LQ IC 


3 


CM 00 


■* 


co CO 








— 
*E 

<u 

u 


o 






•— 1 


v- 


2 


r-- 


CM 


X 


t— 




CN 


• 


O T3 

« 1 


O 

u 




E 


E 














CM 




*■* 








cd 


03 




| - 


~ 1 




cc 


| 


X , 


| 


>o 1 


! 


1 ~ 




£-2 








>o 


'E 
























0) 


CO 

































































.r, o 

21 




.c 


6 




.„ 




CM CO 


^ 


— 


-t 


o o 




CO CO 


i 


o ^r 






"3 


E 


E 


C* 








c> 




^ CO 


i-" 


^r 


i 






O 






c 


























































f— '— 






'So 


i 


a 
























91 


"c 






o 


R3 


j« 


P» 


I 1 


1 1 


1 






rp — 


1 


CO | 


1 


1 1 


u 


§ 

•—5 CI 








"J 


'E 


























x> 
































ft. 


3 CU 










M 




















$4 


w:^ 5 










> 




















5 S » 




a o 




o 






















iO 




CO 




n rt 




■a 


















CM 




'—' 




y ~ ' 




a 






















T . 




■"" 




"~" 




— 3 






















L CO 


c~ 


Tt rf' 


>c 


IO iO 




- ^ 










-'. 


<tf 


-!- 


** 


m 


>r 


t> 


l> 


X — 












£ o 










































































c 




•Q 




































0) 




o 




































•»■» 




^ 




































c 


























CS 














a: 




•d 






















> 














u 




( • 






















a> 














£ 




.2, 






















'o 










> 
• CU 




*3 


3 o3 
— > > 






















'S 






a 




o3 _Q 

"- 1 N 

• 3 




G 

'So 
o 


9 


o 






















•a 






73 






£ 

5 


KJ 






















a> 

Urn 

N 




CU 




ct 




a 

■a 

(1 




'E" 

- 

*j 






re 

E 


-< 


L 

K 

KJ 


> 
c 

■r 

a 




C 

h 



OS 


) c 





3 

u 

- N > 
3 r - 


HJ 

c 

R 

- 


3 « 

C cd 
03 >- 


c 

R 

-y 

c 


3> c 

— o3 




0> 

In 




kj 






S 


•5 a 


* £ 


'2_ 


X 


r- CC 


a 


rr: O oq 


a 5 




CL 




N 





























Povijest okupacije Bosne i Hcrce.^ovine (187S). 



98 







™ 


" 


.— 


re 




■"■ 


















re 


js: 


m to h- - ro - ic 


o h> a r, c - 


— 


— O '1 










Jzi 


re 


n m a m r^ m 


ro it; — cn ro 


- 


CO - 


CO «-0 — CM 










°r— 


g 


CN 


ro 
















en 


O 


















«J 




re 


E 








































■ 


re 
re 


CN m m — CO -c m 


~ re — -t — 


_ •- 


— -e — ■ 






> 




O 

E 


C m 00 M O t 

cn to 


— CN « 


- 


~- -- - -- 






(f) 




























i 

V3 


re 


o - 


• CN | c 


~ M I 1 1 1 




1 -r .". — " i CN — 










re 








1 1 1 1 




■ 












>o 


- 


















| 




, 


re 


















I 


etc 


o 


^ 


oo — 


' 1 M 1 1 


■ — ■ — 






2 - 

— 








G 


B 


ro 




1 < 1 1 


1 














CJ 


c 
















































s 












































3 
C3 


i 
re 


re 


1 


i 1 1 1 1 


1 1 1 1 


I 


1 1 


Mill 




•— » 






N 


>a 


'5 




















i 


re 


"tf — 


- oo oo in a m 


tT OC — K 


._ _ 


> r» o fD e 












o 


^: 


cn P0 r- 


- - -- 


-T 


— 3 


. re . — — 




° 






re 


E 


re 


CN 


-- 




























- 






i 


re 


co - 


« cn 1 o> m 1 


~ "• 1 1 1 1 


CN 


— - x — — 










re 






l i 


1 1 1 1 










CQ 








>ej 


'S 






















i 


re 






















£ 


o 
E 


re 


in ro h- ro c t 
ro 


c m *- w — 


i_' 








1 






3 


E 








































'So 


, 


re 






















o 


CO 


^ 


"nT I 


ii* - i 


i i 


_ 




-j 










a, 


re 


'E 


1 


II II 


1 1 




















t]c 






_j 


















>• 


c C ft ft s t 


k c ft ft ■ 


d. 




r ; 














re 


















CD 












n 












73 






to 




CN cn 

1 i 






c 














»o tc 


r- t* c 


2 


31 


~- *- ' CN M n .** 




— — 


iri r^ i ■ 








T3 




































O 




































-* 




































•a" 




























»—v « 








, ' 




























'> 




B 








— 






, 


































.2, 














































































« 
s «$ 


















'— v _< '^ v 










— ~ 




<j 






•J=» > 


















cj re re 


c « 








1 










o 


o 


















e = -* 


a .* 












~ 






.Q 

3 


re" 






re 
re " 




- 






re 

B 
re 


a obrai 
Kreme 


« c 

~ re 

S := 

a 2 






- 
_ 


2 N 




- 






c 

CO 






remenc 
arajeva 

oboja 
asica ti 


^- re 




^j. 


re 




" 


s 










• — > «* 


re — . re — - 












k— 






C 4J 


re -lj c » u c c 









li 




re 






3 g 




9 


JC 


= - 


1 




re 






Q DO 


>^cnQa 


^UO^QQ 




Q 


• - — 


L 




N 



















w 



> 
C/5 



• — 


rt 


td 


j*: 


d 


rt 






B 


c 


/• 


o 


- 


E 




- 


_ 


.* 


X 


re 





JC 


i * 

o -* 




e 

0> 


B w 

B b 
















£ 






3 






Ml 


^ rt 


— ■- 


SJ 


KJ B 



B B 



QQ 



-E 


c 


a 


■Bj 


n 


E 


B 










t/. 


i 


r3 


O 
C 


rt 


.*: 



^r r- — t^- m a> c© o o -* 

— OC O r-~ (M h- - t u: 

CN — "*< CN 



^ m ■* n m © c © c 1M 
— oo a> r- M <S oo m 

— « — ■ -^ cn 



^ Tt tO 






I S I 



I I I 



- - I I I I I I ! 



- CM O CO lO CO CO O O 

cn m co cn to ro o 
— — ro CN 



— ■ — ro io 



I I 



O) CN -^ LO 



i i £ 



LO CN — Tf»— CNT-^COXO) 



I I 



'. -T .C 



m m 1^- X 



- - - - - JX 

. . o 

X X 

CN CN ^ 

I '- 

X ~ — ' rf' CD <D 
»- CN CN CN CN 



© 5 

is C 



ri 


-T- 


-J 


- 


~ 


- 


u 




> 


a 


C/3 


u 



u 



o 

2 *£ ° - 8 ^ ° 



<j a 



c 



Sort 



-a 

'b QQ 

— 

3 : r « 

■r £ -* 

> c - 

a ^ o 

B o 

<U — 



DpO^QOOQflQO^^^jQ, 



o 

B 

a 

J* 

3 



100 

Najvise je vojnika stradalo pri navali na Bihac 
su sto poginula, sto ranjena i zagubljena u jedan dan 
onda kod Senkovica I Bandina Odzaka (478 u jedan dan); 
napokon su Doboj i nuzgredni bojevi iziskivali mnogo zr- 
tava (svega 1031 vojnik u vise dana). Od pjesackih pukov- 
nija najgore su prosle 79., koja je za navale na Bihac u 
jedan dan izgubila 419 vojnika; zatim 23. (381 vojnika u 
Vise bojeva), 22. (349 vojnika u vise bojevaX, 8. (332 u vise 
bojeva) i 61. (265 u vise bojeva). 

Prilog III. 
Jakost ustaske vojske za okupacije ) 







B 


r o 


J 




usta 


red 


I. tur. ceta 


topova 


u istocffoj Bosni 


127 




' 


11 


„ dolini rijckc Bosne i Sarajevu 


10.! 






39 


„ jugo-istoc. Bosni 






300 




„ Krajini i zapad. Bosni. 


331 






19 


„ Hercegovini 


14 




. 


4 



Ukupno 79.2U0 13.8 

U svemu: 93 000 ljudi. 




l ) Brojevi imaju pribliznu vrijednost 



Sadrzaj- 



Strana 



A) Bosna i Hercegovina za osmanHjskog gospodstva. 

1. Sadrzaj povijesti Bosne i Hercegovine od propasti kra- 
Ijevstva do polovine 19. vijeka 5 

2. Doba ustanaka. Uplitanje evropskih vlasti u orijentalno 
pitanje 7 

& Berlinski kongres Rje§avanje orijental. pitanja 17 

4. Nutarnje prilike u Bosni i Hercegovini poSljednjih godina 
osmanlijskog gospodstva (1875. -1878.) 20 

5. Dogagjaji u Sarajevu pred okupaciju. Anarhija, revolucija 

i pad turske vlade 24 

B) Okupacija (od 29. julija do 20. oktobra 1878.) .... 30 

/. Pripreme za ulaz ceta 30 

1. Proucavanje teretia, komunikacija i turske vojske. Drzanje 

bos.- here, pueanstva prema okupaciji 30 

2. Mobilizovanje vojske i naimenovanje vojskovogja za 
provagjanje okupaeije 33 

3 Porazdjeljenje vojske. Proklamacija narodu. Upute eetama 

//. Prelaz ceta 37 

1. Prelaz kod Broda 37 

2. „ „ Gradiske. Zaposjednuee Banje Luke .... 38 

3. ,, „ Kostajnice. Zaposjednuee Novog i Prijedora 39 

4. „ „ Samea 39 

5. Prekoraeenje drzavne megje kod Vrgorca i Imotskog. 
Zaposjednuee Ljubuskog 39 

///. Dogagjaji od ulaza ceta do zauzeca Sarajevo (29. julija 

do 19. augusta) 40 

1. Put od Broda do Maglaja 40 

ipadaj kod A\aglaja t 41 

3. Buna i pokolj u "Mostaru. Boj kod Citluka 42 

4. I'stanak u Graeanici 42 

ioj kod Kosove 43 

6. Boj u sedlu Rogolje kod Varcara 44 

7. Boj kod Maglaja 44 

8. Zaposjednuee Mostara. Pojaeanje okupaeijonih eeta . . 45 

9. Zauzeee jajea 46 

in. Boj kod Zepca 48 

11. Napredovanje prema Vranduku 49 

12. Bojevi kod hana Pirkovca i Donje Tuzle. Ustajiak u 
Brekom. Nazadovanje XX. divizije do Doboja i Samoa 50 

13. Zaposjednuee Travnika 51 

14. Zaposjednuee Stuea. Napadaj kod Ravnice 51 

15 Boj kod Crnica 52 

16. Noeni napadaj kod Pasea liana. Stanje stolaeke posade 53 

17. Napredovanje glavue kolone od Vranduka prema Zeniei 



Strana 
i njezin spoj sa VII. divizijom kod Viteza. Deputacija 
sarajevskih gragjana pod vodstvom Hafiz-pase . , . . 

18. Boj kod Banje Luke 55 

19. Demonstracije protiv Livna. Sukob kod Gubera .... 

20. Boj kod Bilalevca (blizu hana Klokota) 57 

21. „ „ Kaknja 

22. „ „ Visokog . 59 

23. Prilike u Sarajevu prije zauzica (29. julija do 17. avgusta) 60 

24. Zauzece Sarajeva 64 

IV. Dogagjaji posli/e zauzeda Sarajeva (19. avgusta do 20. 

oktobra) 66 

a) Dogagjaji u Hercegovini od ponovnog z a- 
posjednuca St oca do potpunc pacifikacijc 
te zemlje (2R. sept.) 

1. Ponovno zaposjednuce Stoca i njegove poSljedice. Pre- 
daja Nevesinja 

2. Zauzece Trebinja 

3. Bojevi kod Qorice 

4. Zaposjednuce Bileca i Gackog. Boj kod Jasena ... 69 

5. Zaposjednuce Grancareva i zauzece Klobuka. Svrsetak 
operacija u Hercegovini 69 

b) D o g a g j a j i u B o s n i o d zauzeda S a r a j 

do svrsetka okupacije (20. oktobra) /I 

Organizatorni rad Filipovicev u Sarajevu. Pojacanje okupa- 

cijonih ceta 71 

c) Dogagjaji u Posavini i istocnoj B o 8 n i od 
23. a v g u s t a d o s p o j a 3. s 13. z b o r o in 

1. Bojevi kod Doboja (23. i 26. avg., 5. i 6 sept.) . 71 

2. Juris na Brcki 

3. Boj kod Doboja (15. sept ). Napredovauje 3. zbora 
preko Gracanice do hana Pirkorca 

4. Zaposjednuce Tuzle 

5. Boj kod Majevice planine. Spoj 3 i 4. zbora 

6. Zaposjednuce Bjeline 

7. w „ Zvornika i Srebrenice 

8. Cetovanje 13 zbora na Glasincu SO 

9. Boj kod Mokrog 

10. n „ Senkovica i Bandina Odiaka 

11. Uspostavljenje spoja izmegju 3. i 13. zbora. Zaposjednuce 
(joraz.da, Visegrada, Cajniea, Foce i Koniica 

d) O p e r a c i j e u K r a j i n i i z a p a d n o j B O S n i o d 
k r a j a avgusta d o svrSetka okupacije | 
oktobra) 

1. Zaposjednuce Bronzenog Majdana, Kozarca i Prije>: 
Zauzece Kljuca 

2. Boj kod hana Prologa i navala na 13ihac 

3. Carkanje kod Ljeskovca i Prosi€enog Kamena 

4. Zauzece Bihaca 

5. Zauzece Livna xs 

6. Boj kod Feci. Svrsetak okupacije. N'ladarev ,.ukaz" . . 90 



Strana 
C) Pregled vaznijih dogagjaja i promjena poslije oku- 
pacije 90 

Prilog I. Pregled cjelokupne „druge vojske" fskupa s XVIII. 

divizijom) 96 

Prilog II. Pregled poginulih, ranjenih, i zgubljenih vojnika 
(momaka i casnika) u bojevima za okupacije (po liro- 
noloSkom redu bojeva) 97 

Prilog III. Jakost ustaSke vojske za okupacije 100 

Imenik osoba i mjesta 




/VPodzCTzd 



Vel.'Klad 

! -Peci 



djLjeskovac 
2/Prosiceni Kamen 



^Bihac 
Skocaj V C. ^ 



Stari Majdan 



Kamengrad ° \ Bronz. Majdan ^yBanjaluk; 



) Kotorsko 
Grapska 



iGradacao ,,, :kii 

Oubrave 



5**! 



Dragaljevac 
o 
Srebrenik Bijelji 



Orasa^r 

O 
Donji Lapac 



©Bilaj 
fKulenVakuf 



' KotorVarosV - ^ 
Jkadina \/oda 



Doboj 

15.16.19.VD1 *-. 

(oLipac^jGra^^. 

Kosova^l KarsnoSAVum ° S0Ja 
Tesani S/Mosevac ^a 8Vnr 

D'Maglai n ^"irkova^OonjaJid 
^3.3. Vltf Lukavao 

JevetakVoLjubaca 



Novi Saner 



Golubinje 

Grahovica 



Travnik 



JVranduk 
OGracanica 



©Veres 



Wlika ©S 



' Sibenik 



3 Gla^oc 



n Prolog 



o Hayinici 
$& oCajr 
Vi S oko_ VVSemizovac 



©Kladanj 



Glasinac 
< M ° kr0 BandinOdzak 



Srebre 



^ 






„t9OT HanRomanja 
^SARAJEVO 



Foca ( 



©Visegrtid 



i 

5 



.Priboj 



X 



Plevlje 



Pnjepoljf 



Nevesinji 



Vrgora^V_^^! kl + / /^fw.VSL 

\ ^V K ~ ,. L ,. / rf'Pasica han 

ViriTl \ Vjocitelj Z Ajomanovic 

^asov^io/ ^* a -*C rni< :i lG.21.vm 

"n \7 '^.Kremenac n riahar 

Gabeli^f "^Stolac OT 

Tf^Oy-^Metkovici + ^R aV nica o""-""- J 

*°* \ «.Tnr oPIana? 

X ~"S Klek A i 

\ Va --- .©. . * 

Ljubinje i 



,Fatnica 



Bijefopolje 



BOSNA i HERCEGOVINA 

g.1878. 

■i iiHiil i il i inii i i i iii i iii i ii operacije W. divizije. 
VT 



Bilece O f 
Jasen g 



X YTTT. „ 



PLEASE DO NOT REMOVE 
CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET 

UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY 



DB 
249 

M3 



Mandid, Mihovil 

Povijest okupacije Bosne i 
Hercegovine, 1878